Preskoči na glavni sadržaj

Isplati li se?

Je li vam poznato ime Anđele Bešlić, ili Kristine Šušnjare? Ukoliko zadnjih nekoliko godina niste pratili vijesti na televiziji ili u novinama, onda vam je bar zasigurno poznato ime Antonije Bilić. Ono što je ovim djevojkama zajedničko jest da su živjele s naivnim pogledom na svijet, ne razmišljajući uopće o zlikovcima koji hodaju njihovim gradom ili koji žive u njihovom susjedstvu, a presudila im je njihova drskost i borbeni duh kojim su se do posljednjeg daha odupirale svojim ubojicama. Željele su okusiti slobodu, nisu htjele da ih nedostatak vozačke dozvole, automobila ili vozni red javnog prijevoza ograničava, pa su u želji da se susretnu s prijateljima, ili iz raznih drugih banalnih razloga, odlučile stati uz cestu i podignule palac. Mora da su se obradovale kad je ljubazni stranac ili poznanik usporio te ponudio prijevoz, sigurno su odahnule i nasmijale se toj dobroj duši. Kratko je trajala njihova bezbrižnost jer već nekon pola sata vožnje s prepredenim napasnicima, njihovo srce je zakucalo posljednji put. Anđelu je silovao te tukao do smrti Ivan Bulj, osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 22 godine, da bi njeno tijelo našli mjesec dana kasnije u kamenjaru nedaleko od njezine kuće. Kristinu je povezao te pokušao silovati njen poznanik, Luka Pezelj, pa kad to zbog njenog opiranja nije uspio učiniti, izudarao je osamnaest puta francuskim ključem te ostavivši je gotovo potpuno golu u šikari prekrivenoj granjem, izmrcvarivši je u tolikoj mjeri da je mogla biti identificirana samo putem otisaka prstiju, zbog čega danas služi zatvorsku kaznu u trajanju od 31 godinu. Antonijina priča dobila je svoj epilog prije dva mjeseca, a njen slučaj podsjetio je Hrvatsku na zločince koji, zbog dvojnog državljanstva, kupuju u dućanu u našem kvartu, piju kavu u kafiću u koji zalazimo, koji plaćaju račune tik do nas, a sve to dok bježe pred zakonom susjednih nam država. 


Ono što mi se mota glavom, dok čitam o tragičnim sudbinama ovih djevojaka, naivnost je koja ih je odvela u smrt, a njihovim obiteljima promijenila živote. Dok živimo svoju svakodnevicu, ne obaziremo se oko sebe, nastojimo ne misliti o zlu koje kroči stazama kojima prolazimo na putu do svojih domova, trudimo se ne gledati nepoznate ljude na ulici. Svaki dan u Hrvatskoj nestane najmanje jedna osoba, i svi smo uvjereni - to se dogodilo nekoj drugoj obitelji, mojoj se to ne može dogoditi. Ovim postom nisam željela upropastiti vam popodne, nego podsjetiti na dragocjenost koju imate - život! Ne ugrožavajte ga hodajući sami/e neosvjetljenim ulicama, ukoliko nemate prijevoz od najbližih vam osoba, ostanite u svom toplom domu, jer nijedan izlazak, kava ili susret nije važniji od života koji je pred vama. Podsjetite na to svoje sestre, i braću, prijatelje i rodbinu, posebno ako znate da imaju naviku spontano hvatati prijevoz ili šetati sami/e. 

Anđela bi danas imala 28 godina, Kristina 26, Antonia bi idući mjesec navršila 19 godina. Je li se taj pogled na život kroz ružičaste naočale, to traženje dobroga u ljudima, zaista isplatilo?

Primjedbe

  1. Jao. Kad samo pomislim koliko sam puta išla sama doma iz izlaska, koliko puta sam pješice hodala ulicama. Nije utjeha što su bile pune ljudi u to doba. Pitanje je tko bi mi pomogao da me netko napao. Mogu samo biti zahvalna što se tako nešto nije nikada dogodilo meni, frendicama, sestrama, poznanicama.. Ali nikad nisam stopirala niti neću. Znam da ove djevojke nisu imale izbora. Pomalo je žalosno što sam već zaboravila na Anđelu i Kristinu :( Pročitaj ovo http://sorenthan.tumblr.com/post/26113337415/larrystylinsoneternal-opal-leaves-through

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Good to know! Ali, sudeći prema svemu što sam na poslu vidjela, ipak bih rekla da bi bolje prošle djevojke koje se ne bore previše, koje ostaju smirene, nastoje razgovorom odvratiti napadača (dobro je spomenuti i spolne bolesti), uglavnom, one koje ne ostavljaju dojam kao da ga ne poštuju i kao da će ga prijaviti prvom prilikom. Dobro je napomenuti da se većina silovanja nikada ne prijavi, ili prekasno, pa treba imati na umu - takva osoba ponovit će svoje nedjelo i sram i neugodnost su nešto što trebamo staviti sa strane, kako ne bi i druge žene morale doživjeti isto.

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta