Preskoči na glavni sadržaj

Knjiški leksikon

Ima neke umirujuće dosade u povratku na posao nakon godišnjeg odmora - isti mladci veslaju Dravom, isti starci šeću iste pse, ista ekipa sjedi na visokim stolcima tik do prozora birca kraj kojeg prođem biciklom svako jutro. Nema uzbuđenja, ništa ne odaje da je novi početak u igri - nazire se tek pokoji plan, želja, mogućnost.

Photo: istockphoto.com

U potrazi za novi knjiškim sadržajima, pronašla sam na Booktubeu ekipu iskusnih (da ne kažem - zrelih iliti matorih) čitatelja koji srčano dogovaraju kojekakve readathone i buddy readse, a kreiraju i nove knjiške izazove. Oni vas neće gnjaviti ni YA romanima ni romantasyjem, nego će o suvremenoj književnosti i klasicima progovarati jasno, zanimljivo i znalački, izazivajući kako sebe, tako i druge knjigoljupce. Jedan od njih, gospon Kevin s Kevin Towle Reads, kreirao je tako izazov "The New Year New Me Book Tag", a internetima su ga podijelile Pat, Hannah i dr.

1. (Fears) What is one book from your 2025 reading goals that scares you?

"Tajna krvavog mosta" Marije Jurić Zagorke dobrano me plaši. Pod utjecajem purgerskog frenzyja (čitaj: po povratku s Interlibera) predložila sam svojim bookish Vinskim mušicama da čitamo Zagorku u 2025. Iz njenog opusa pročitala sam (daaaavno) samo "Kći Lotršćaka" i "Kamen na cesti", jer nisu dio serijala i nemaju tisuću stranica, tako da se bojim Gričke vještice. Što ako mi se ne svidi?

2. (Patience) What is the one book on your 2025 reading goals you want to start immediately?

Malo sam opsjednuta serijom "The First Lady" koja se ovih dana prikazuje na HRT1, a koja me podsjetila na jednu od mojih omiljenih junakinja - Eleanor Roosevelt. Polakomila sam se za njezinim riječima pa sam si naručila s Blackwell'sa zbirku njezinih kolumni - jedva čekam da mi stigne u sandučić!

3. (Growth) What book last year pushed you to reflect and/or grow as a reader?

Volim misliti da čitajući rastem kao osoba, da knjige bude u meni neke nove ideje (naravno, nije ih uvijek lako primijeniti u životu). Nisam obožavatelj eksperimentalne proze pa biram ono što mi odgovara, nema tu puno iznenađenja. Doduše, čitanje knjige "Jučerašnji svijet" Stefana Zweiga bilo je posebno iskustvo - koliko god gusta i teška bila, tu sam knjigu čitala opušteno, onako kako se čovjek zavaljuje u udoban naslonjač i prepušta vrsnom pripovijedanju zbog kojeg vanjski svijet momentalno iščezava.

Photo: istockphoto.com

4. (New Paths) What is one author you plan to try for the first time in 2025?

Željela bih čitati Michaela Ondaatjea - još se premišljam trebam li započeti "Engleskim pacijentom" ili "Divisaderom".

5. (Self Care) What is one book and/or series you revisit for comfort?

Previše je knjiga u ovom svijetu da bih uvijek iznova čitala iste, ali može se reći da ponovno iščitavam lektiru trećeg razreda. Franka i ja njegujemo neku vrstu buddy reada - svaka pročita knjigu, složi bilješke, pa razgovaramo o knjizi. Sljedeći na redu je šegrt Hlapić.

6. (Forging Ahead) What is you favorite debut book or first book in a series you read last year?

Hm, lani nisam čitala debitantske romane, a ni serijale. Ali sam prvi put čitala npr. Anais Nin, koja mi se svidjela.

7. (Goals) Do you have a specific reading goal or challenge for the year ahead?

S obzirom da sam lani skupila puno američkih klasika, planiram ih čitati ove godine. U planu su i knjige koje su bile bestseleri devedesetih, kao i knjige koje govore o bratsko-sestrinskim odnosima.

8. (Breaking Walls) Do you have a none book-related goal for 2025 you wish to share?

Voljela bih naučiti braniti se šutnjom iako uopće ne vjerujem da je šutnja zlato.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...