Preskoči na glavni sadržaj

Top 5: Knjige o toplinskom valu

Već na samu pomisao znoje nam se dlanovi, koža je vruća, srce ubrzano kuca, ne kontroliramo ni misli ni postupke - stiže toplinski val. Najpametnije je ne opirati se - nervoza je neizbježna.

1. Upute za toplinski val - Maggie O'Farrell

Na ovu igru asocijacija, koja spaja klasike i suvremenu fikciju, potaknula me upravo prva knjiga u nizu - prigodni izbor našeg čitateljskog kluba za lipanj.


Nakon što sam pročitala predivnog "Hamneta" (duža recenzija je ovdje), morala sam zaviriti i u ostale knjige Maggie O'Farrell, irske spisateljice koja je odrasla u Britaniji. Roman "Upute za toplinski val" inspiriran je britanskim toplinskim valom 1976., a započinje jutarnjom rutinom Roberta Riordana koji napušta svoju suprugu Grettu, s kojom je u braku četrdeset godina. On odlazi po novine, ali se ne vraća, a bankovni račun mu je ispražnjen. Njihova djeca, Michael Francis, Monica i Aoife, opterećeni vlastitim problemima, nakon dugo vremena susreću se u obiteljskom domu kako bi otkrili obiteljske tajne i razriješili međusobne sukobe jednom za svagda.

Maggie O'Farrell stručnjak je za obiteljske drame i precizno ocrtane likove, a njezin stil je pitak, duhovit, topao - knjiga je ovo koja se, začudo, svidjela svakoj ženi u našem klubu.

2. Dani zaborava - Elena Ferrante/Zabranjena bilježnica - Alba de Céspedes


Manijakalna labilnost i nedostatak samokontrole, iako ju muž ostavlja jednog dana u travnju, jedini su prijatelji Olgi u ljetnim danima dok ju zapuhuje vlažan i topao zapuh rijeke Po. Priča o prezrenoj ženi nikad nije bila ovako uvjerljiva i intenzivna kao što je u pismu zagonetne Elene Ferrante, i ako njezina djela, kao ja, niste do sada čitali, ovo je knjiga s kojom je pametno započeti.

Na sličnom je tragu napisana, imam osjećaj, i "Zabranjena bilježnica", roman Albe de Céspedes iz 1952., u kojem je nadahnuće pronašla i sama Elena Ferrante, a koji sada možemo čitati i na hrvatskom jeziku. "Zabranjena bilježnica" svakako je knjiga koju planiram pročitati ove godine.

3. Okajanje/Betonski vrt - Ian McEwan

"Volim Englesku za vrijeme toplinskog vala, to je druga zemlja, sva se pravila mijenjaju", kaže netko u "Okajanju" Iana McEwana, priči o odrastanju i ljubavi vrijednoj čekanja. Škrt na riječima, samo spomenuvši toplinski val, McEwan, kao i uvijek, pretvara banalnu svakodnevicu u scenografiju epske priče.

Ako ste "Okajanje" čitali, ili vam se nije dopala filmska adaptacija, valja reći da se slična atmosfera - napetost u zraku i neočekivane reakcije likova - može naći i u "Betonskom vrtu." Roman u kojem četvero djece, u strahu od razdvajanja, ne prijavljuje majčinu smrt, ide u prilog tezi o neobičnim sklonostima i odlukama ljudotinja u vrijeme ljetne žege.

4. Veliki Gatsby - Francis Scott Fitzgerald/Roman o životu, smrti, seksu i receptima u Limogesu - Michael Lee West

Nitko nije poklonio pažnju vremenskim prilikama onako kako je to učinio Fitzgerald u "Velikom Gatsbyu". Toplina koju likovi ćute u zraku opipljiva je, emocije vriju, čini se da bi Daisy, Jay i Tom mogli izgorjeti u kulminaciji čežnje i dekadencije koja se, gle čuda, zbiva tijekom najtoplijeg dana u godini. Zanimljivo, prije sedam godina, kad sam ga prvi put pročitala, "Gatsby" me nije oduševio, ali što sam starija, u njegovim rečenicama pronalazim sve više ljepote. 


Ako niste obožavatelj klasika, asocijacija na ljupko ljeto, unatoč sparini, svakako mi je "Roman o životu, smrti, seksu i receptima u Limogesu" (duža recenzija je ovdje). Roman ove američke spisateljice započinje pričom o Olive Nepper, šesnaestogodišnjakinji koja je u ožujku 1952. popila otrov za ruže. Zrak je bio vlažan, nesretna djevojka završila je u komi, a stanovnici gradića s manje od tisuću stanovnika kao da su sišli s uma. Pisana iz različitih perspektiva, priča je ovo o životu u malom gradu koja će vas nasmijati i potaknuti da cijenite male stvari u životu.

5. Stjenice - Martina Vidaić

Posljednje briljantno štivo u Hrvata koje sam čitala, a kojem je svojstven neubrojivi pripovjedač ili/i protagonist, "Stjenice" (duža recenzija je ovdje) su Martine Vidaić, nagrađivane pjesnikinje. Glavni lik romana je uspješna arhitektica Gorana Hrabrov koja se u svom zagrebačkom stanu oporavlja od stravične prometne nesreće u kojoj je poginuo njezin suputnik. Paranoična i nepouzdana, Gorana bježi u Dalmaciju i ondje pokušava živjeti ispočetka, na zgarištu svog života. Izvanredan roman čitatelja uznemiruje, ali on ga svejedno ne uspijeva odložiti - obožavam ovakve knjige pa je Martina Vidaić svakako ime koje želim bolje upoznati.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...