Preskoči na glavni sadržaj

Top 5: Knjige o toplinskom valu

Već na samu pomisao znoje nam se dlanovi, koža je vruća, srce ubrzano kuca, ne kontroliramo ni misli ni postupke - stiže toplinski val. Najpametnije je ne opirati se - nervoza je neizbježna.

1. Upute za toplinski val - Maggie O'Farrell

Na ovu igru asocijacija, koja spaja klasike i suvremenu fikciju, potaknula me upravo prva knjiga u nizu - prigodni izbor našeg čitateljskog kluba za lipanj.


Nakon što sam pročitala predivnog "Hamneta" (duža recenzija je ovdje), morala sam zaviriti i u ostale knjige Maggie O'Farrell, irske spisateljice koja je odrasla u Britaniji. Roman "Upute za toplinski val" inspiriran je britanskim toplinskim valom 1976., a započinje jutarnjom rutinom Roberta Riordana koji napušta svoju suprugu Grettu, s kojom je u braku četrdeset godina. On odlazi po novine, ali se ne vraća, a bankovni račun mu je ispražnjen. Njihova djeca, Michael Francis, Monica i Aoife, opterećeni vlastitim problemima, nakon dugo vremena susreću se u obiteljskom domu kako bi otkrili obiteljske tajne i razriješili međusobne sukobe jednom za svagda.

Maggie O'Farrell stručnjak je za obiteljske drame i precizno ocrtane likove, a njezin stil je pitak, duhovit, topao - knjiga je ovo koja se, začudo, svidjela svakoj ženi u našem klubu.

2. Dani zaborava - Elena Ferrante/Zabranjena bilježnica - Alba de Céspedes


Manijakalna labilnost i nedostatak samokontrole, iako ju muž ostavlja jednog dana u travnju, jedini su prijatelji Olgi u ljetnim danima dok ju zapuhuje vlažan i topao zapuh rijeke Po. Priča o prezrenoj ženi nikad nije bila ovako uvjerljiva i intenzivna kao što je u pismu zagonetne Elene Ferrante, i ako njezina djela, kao ja, niste do sada čitali, ovo je knjiga s kojom je pametno započeti.

Na sličnom je tragu napisana, imam osjećaj, i "Zabranjena bilježnica", roman Albe de Céspedes iz 1952., u kojem je nadahnuće pronašla i sama Elena Ferrante, a koji sada možemo čitati i na hrvatskom jeziku. "Zabranjena bilježnica" svakako je knjiga koju planiram pročitati ove godine.

3. Okajanje/Betonski vrt - Ian McEwan

"Volim Englesku za vrijeme toplinskog vala, to je druga zemlja, sva se pravila mijenjaju", kaže netko u "Okajanju" Iana McEwana, priči o odrastanju i ljubavi vrijednoj čekanja. Škrt na riječima, samo spomenuvši toplinski val, McEwan, kao i uvijek, pretvara banalnu svakodnevicu u scenografiju epske priče.

Ako ste "Okajanje" čitali, ili vam se nije dopala filmska adaptacija, valja reći da se slična atmosfera - napetost u zraku i neočekivane reakcije likova - može naći i u "Betonskom vrtu." Roman u kojem četvero djece, u strahu od razdvajanja, ne prijavljuje majčinu smrt, ide u prilog tezi o neobičnim sklonostima i odlukama ljudotinja u vrijeme ljetne žege.

4. Veliki Gatsby - Francis Scott Fitzgerald/Roman o životu, smrti, seksu i receptima u Limogesu - Michael Lee West

Nitko nije poklonio pažnju vremenskim prilikama onako kako je to učinio Fitzgerald u "Velikom Gatsbyu". Toplina koju likovi ćute u zraku opipljiva je, emocije vriju, čini se da bi Daisy, Jay i Tom mogli izgorjeti u kulminaciji čežnje i dekadencije koja se, gle čuda, zbiva tijekom najtoplijeg dana u godini. Zanimljivo, prije sedam godina, kad sam ga prvi put pročitala, "Gatsby" me nije oduševio, ali što sam starija, u njegovim rečenicama pronalazim sve više ljepote. 


Ako niste obožavatelj klasika, asocijacija na ljupko ljeto, unatoč sparini, svakako mi je "Roman o životu, smrti, seksu i receptima u Limogesu" (duža recenzija je ovdje). Roman ove američke spisateljice započinje pričom o Olive Nepper, šesnaestogodišnjakinji koja je u ožujku 1952. popila otrov za ruže. Zrak je bio vlažan, nesretna djevojka završila je u komi, a stanovnici gradića s manje od tisuću stanovnika kao da su sišli s uma. Pisana iz različitih perspektiva, priča je ovo o životu u malom gradu koja će vas nasmijati i potaknuti da cijenite male stvari u životu.

5. Stjenice - Martina Vidaić

Posljednje briljantno štivo u Hrvata koje sam čitala, a kojem je svojstven neubrojivi pripovjedač ili/i protagonist, "Stjenice" (duža recenzija je ovdje) su Martine Vidaić, nagrađivane pjesnikinje. Glavni lik romana je uspješna arhitektica Gorana Hrabrov koja se u svom zagrebačkom stanu oporavlja od stravične prometne nesreće u kojoj je poginuo njezin suputnik. Paranoična i nepouzdana, Gorana bježi u Dalmaciju i ondje pokušava živjeti ispočetka, na zgarištu svog života. Izvanredan roman čitatelja uznemiruje, ali on ga svejedno ne uspijeva odložiti - obožavam ovakve knjige pa je Martina Vidaić svakako ime koje želim bolje upoznati.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta