Preskoči na glavni sadržaj

Pojest ću sve kolačiće

Vjerujem da ste ovih dana već u planiranju božićnih slastica, jer lakše se usredotičiti na stvaranje popisa koji sadrže maslac i čokoladu za kuhanje, nego slušanje vijesti i spoznaju da za Božić ne bismo trebali vidjeti svoju obitelj i prijatelje. Stigli su mi u inbox i neki upiti od mladih domaćica koje ovog Božića prvi put prave gozbu za svoju novoosnovanu obitelj, pa danas dijelim recepte za kolačiće koji su gotovo svakog Božića moj odabir. Moram reći da za Božić obično pravim četiri ili pet vrsta suhih kolačia, a onda za Novu godinu i spektakularni doček u dnevnoj sobi napravim tortu, najčešće prema receptu Sanje s bloga Domaćica (ove godine ću po stoti put napraviti Cheesecake, jer se prije par godina muž predozira Ferrero Rocher tortom, a lani smo pretjerali sa Sočnom rafaello tortom).



1. Mekani medenjaci s bloga Reci Peci Sandre Gašparić (recept je prepisan s bloga)

Nitko se ne razumije u kolače kao Slavonke, zato najčešće isprobavam upravo recepte s blogova Slavonki. Ovi Sandrini medenjaci - koje pravim u obliku kuglice, s orahom na vrhu, i ne moraju odstajati da biste uživali u njima - božićni su standard u našoj kući.

35 dag glatkog brašna

20 dag šećera

10 dag mljevenih oraha

3 žlice meda

2 jaja

1 žličica cimeta ili začina za medenjake

1/2 žličice sode bikarbone

1 vanilin šećer

U većoj posudi promiješati sve suhe sastojke, dodati jaja i med pa rukom umijesiti tijesto. Moram vas upozoriti da ovo nije nimalo lak zadatak, jer mijesiti se mora dosta dugo, masa je užasno rasipna i suha i u jednom trenutku će vam se sigurno učiniti da ste negdje pogriješili ili da je recept krivi. Ali nije! Tako treba biti – samo nastavite rukama, više tiskati tijesto nego mijesiti kao klasično prhko, te pokušavati pritiscima dlanova napraviti kuglu. Nakon nekog vremena ćete primjetiti kako je masa sve kompaktnija i sjajnija i kako se sve lakše oblikuje.

Omotati tijesto prozirnom folijom i pospremiti u hladnjak na 30 min.

Razvaljati tijesto valjkom na debljinu od 1/2 – 1 cm i rezati željene oblike modlicama. Prilikom razvaljavanja bi opet mogli imati poteškoća sa pucanjem tijesta (jer doista je jako prhko) pa si pomozite tiskanjem dlanom na mjestima gdje je tijesto puklo. Ako nemate volje za valjanje i rezanje modlicama, možete od mase raditi male kuglice, malo ih dlanom spljoštiti pa ih tako ispeći.

Slagati ih u lim na papir za pečenje u malim razmacima jer će se pečenjem raširiti te ih premazati bjelanjkom i posipati sjeckanim lješnjacima ili krokantom.

Peći ih u prethodno zagrijanoj pećnici na 180℃ 10-15 min. Dužina pečenja ovisi o debljini na koju ste ih razvaljali. Pazite samo da ih ne prepečete (što ćete primjetiti po rumenoj boji od gore) jer će tada medenjaci biti tvrdi.

Ostaviti ih na limu dok su vrući i dok se malo ne stvrdnu, a tada ih premjestiti u metalne kutije s poklopcem.



 
2. Raspucanci

Puno je recepata za čokoladne raspucance, dobri su čak i s limunom, ali ono što ih razlikuje jest rade li se od čokolade za kuhanje ili kakaa - po mom iskustvu, ljepše puknu i čokoladniji su ovi s čokoladom za kuhanje. Ne sjećam se odakle mi točno ovaj recept, ali isproban je puno puta.

2 jaja

60 g maslaca

100 g šećera

200 g čokolade za kuhanje

1 žličica ekstrakta od vanilije

200 g glatkog brašna

1 žličica praška za pecivo

prstohvat soli

Čokolada i maslac se istope, napravi se smjesa od svih sastojaka i drži par sati u hladnjaku. Žlicom se uzimaju kuglice i valjaju u kristal šećer, a potom i u štaub šećer. Peku se na 180 C 8-10 minuta (trebaju biti još mekani kad se izvade iz pećnice).

3. Božićni kruh mame Branke

Ovaj recept dobila sam od mame, ali ne znam od koga ga je ona dobila. Svidjet će se svima koji vole engleske keksiće i čaj. Čisti Dickens!

12 dkg suhih šljica

15 dkg lješnjaka

12 dkg smokava suhih

20 dkg grožđica

12 dkg šećera

3 jaja

vanilin šećer

limun korica

cimet

12 dkg oštrog brašna

5 dkg gustina

1 žličica praška za pecivo

Suho voće treba izrezati na komadiće, sve smiksati (smjesa bude kao za biskvit) i peći na 180 C u kalupu za metar kolač (znate, onaj rebrasti).



4. Mamina medena srca

45 dkg meda

25 dkg šećera

10 dkg maslaca

2 jaja

malo soli

cimet

1 kg brašna

soda bikarbona

pekmez

čokolada za kuhanje i margarin u istom omjeru ako ćete raditi glazuru

2 jaja miksa se na vatri s 25 dkg šećera, doda se 45 dkg meda, makne se s vatre i doda 10 dkg maslaca, kilogram brašna, malo soli, cimeta, sode bikarbone. Tijesto se valja i vadi kalupićima. Peče se na 180 stupnjeva par minuta. Ispadnu jako tvrdi, pa se ljepe domaćim pekmezom, a može se i preliti glazurom. Nakon par dana će se opustiti i bit spremni za papanje.



5. Marijini starinski krancli

Najfinije krancle jela sam kod svoje prijateljice Marije, mislim da je njihova tajna upravo u ovoj masti. Tako su prhki, tope se u ustima. Mljac!

200 g svinjske masti

1 jaje

1 žumanjak

500 g brašna

80 g štaub šećera + vanilin šećer

sok od 1 limuna

štaub šećer za uvaljati

Sastojci se zamijese, a tijesto se razvalja na 0.5 cm debljine. Peče se na 180 C. Keksići se mogu cijeli uvaljati u štaub ili se može samo gornji dio krancla posipati dok su još vrući.


6. Rafaelo

Moj muž obožava kokos pa me rafaelo i kokos rolat, kolači koji se ne peku spašavaju - ne oduzimaju puno vremena, pa uvijek možete napraviti još jednu rundu ako se prebrzo pojedu. Po ovom receptu pravim uvijek pola smjese, jer mi inače ne bi stala francuska salata u hladnjak (prioriteti, prioriteti).

0,5 L slatkog vrhnja

1,5 žlica margarina

200 g bijele čokolade

100 g štaub šećera

200 g kokosa + kokos za uvaljati

Zagrije se vrhnje i u njemu otopi margarin. Makne se s vatre pa se doda čokolada, kad se otopi i ona, doda se kokos i šećer. Drži se u hladnjaku preko noći, prave se kuglice i uvalja u kokos (unutra možete stavljati lješnjak ili badem).


7. Lješnjakovi trokuti




Tijesto:

200 g brašna

100 g šećera

50 g maragarina

1 jaje

vanilin šećer

1/2 žličice praška za pecivo

Pekmez od šljiva

Nadjev:

100 g maragrina

100 g šećera

2 žlice mlijeka

100 g prženih mljevenih lješnjaka

100 g sjeckanih lješnjaka

1 vanilin šećer
 
Glazura:
 
100 g čokolade za kuhanje
 
100 g margarina

Zamijesi se tijesto, razvalja na 1 cm debljine, stavi u zamašćen i pobrašnjen pleh veličine pećnice. Premaži pekmezom od šljiva (marmelada bi bila preslatka u ovom slučaju). Margarin, šećer i mlijeko stavi u posudu i zagrij na vatri. Kad zavrije, makni s vatre, dodaj lješnjake i vanilin šećer. Nek se prohladi desetak minuta, da ne ide na tijesto vrelo. Stavi onda na tijesto premazano pekmezom i peci dvadesetak minuta na 180 C. Vrući kolač izeži na kvadrate, pa na trokute. Glazurom od čokolade može se prošarati kolač ili se krajevi trokuta mogu umakati u glazuru od čokolade i margarina u istom omjeru.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love. "His eyes - how they twinkled! his dimples how merry! His cheeks were like roses, his nose like a cherry! His droll little mouth was drawn up like a bow,  And the beard of his chin as white as the snow" Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a ...

Došašće kod kuće: Male žene

U propovijedi na misi na misijsku nedjelju župnik je rekao da molitva ne treba Bogu jer Bog zna naše potrebe i želje. Molitva treba nama, kazao je - ona nas transformira i prizemljuje, okreće nas Bogu pa postajemo Bogu bliži. Zapisala sam si te njegove rečenice kao važan podsjetnik, misleći da će me inspirirati da postanem bolja moliteljica (uf, gora teško da mogu postati). Moje su molitve najčešće nedovršene i raspršene, kao i moje misli... Hvatam se za župnikove riječi u ove hladne dane lišene vedra neba pa i biram štivo nadahnuto njima - "Male žene" su nalik djevojačkoj molitvi, grlene, vesele, i umiju mijenjati srca. "...četiri sestre koje su u sutonu sjedile i plele dok je vani tiho padao prosinački snijeg, a unutra veselo pucketala vatra. Bijaše to udobna stara soba, iako je tepih već bio izblijedio, a namještaj vrlo jednostavan, jer je na zidovima bilo nekoliko slika; udubljenja u zidovima ispunjavahu knjige, u prozorima su cvale krizanteme i kukurijek, sve prože...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...