Preskoči na glavni sadržaj

Pojest ću sve kolačiće

Vjerujem da ste ovih dana već u planiranju božićnih slastica, jer lakše se usredotičiti na stvaranje popisa koji sadrže maslac i čokoladu za kuhanje, nego slušanje vijesti i spoznaju da za Božić ne bismo trebali vidjeti svoju obitelj i prijatelje. Stigli su mi u inbox i neki upiti od mladih domaćica koje ovog Božića prvi put prave gozbu za svoju novoosnovanu obitelj, pa danas dijelim recepte za kolačiće koji su gotovo svakog Božića moj odabir. Moram reći da za Božić obično pravim četiri ili pet vrsta suhih kolačia, a onda za Novu godinu i spektakularni doček u dnevnoj sobi napravim tortu, najčešće prema receptu Sanje s bloga Domaćica (ove godine ću po stoti put napraviti Cheesecake, jer se prije par godina muž predozira Ferrero Rocher tortom, a lani smo pretjerali sa Sočnom rafaello tortom).



1. Mekani medenjaci s bloga Reci Peci Sandre Gašparić (recept je prepisan s bloga)

Nitko se ne razumije u kolače kao Slavonke, zato najčešće isprobavam upravo recepte s blogova Slavonki. Ovi Sandrini medenjaci - koje pravim u obliku kuglice, s orahom na vrhu, i ne moraju odstajati da biste uživali u njima - božićni su standard u našoj kući.

35 dag glatkog brašna

20 dag šećera

10 dag mljevenih oraha

3 žlice meda

2 jaja

1 žličica cimeta ili začina za medenjake

1/2 žličice sode bikarbone

1 vanilin šećer

U većoj posudi promiješati sve suhe sastojke, dodati jaja i med pa rukom umijesiti tijesto. Moram vas upozoriti da ovo nije nimalo lak zadatak, jer mijesiti se mora dosta dugo, masa je užasno rasipna i suha i u jednom trenutku će vam se sigurno učiniti da ste negdje pogriješili ili da je recept krivi. Ali nije! Tako treba biti – samo nastavite rukama, više tiskati tijesto nego mijesiti kao klasično prhko, te pokušavati pritiscima dlanova napraviti kuglu. Nakon nekog vremena ćete primjetiti kako je masa sve kompaktnija i sjajnija i kako se sve lakše oblikuje.

Omotati tijesto prozirnom folijom i pospremiti u hladnjak na 30 min.

Razvaljati tijesto valjkom na debljinu od 1/2 – 1 cm i rezati željene oblike modlicama. Prilikom razvaljavanja bi opet mogli imati poteškoća sa pucanjem tijesta (jer doista je jako prhko) pa si pomozite tiskanjem dlanom na mjestima gdje je tijesto puklo. Ako nemate volje za valjanje i rezanje modlicama, možete od mase raditi male kuglice, malo ih dlanom spljoštiti pa ih tako ispeći.

Slagati ih u lim na papir za pečenje u malim razmacima jer će se pečenjem raširiti te ih premazati bjelanjkom i posipati sjeckanim lješnjacima ili krokantom.

Peći ih u prethodno zagrijanoj pećnici na 180℃ 10-15 min. Dužina pečenja ovisi o debljini na koju ste ih razvaljali. Pazite samo da ih ne prepečete (što ćete primjetiti po rumenoj boji od gore) jer će tada medenjaci biti tvrdi.

Ostaviti ih na limu dok su vrući i dok se malo ne stvrdnu, a tada ih premjestiti u metalne kutije s poklopcem.



 
2. Raspucanci

Puno je recepata za čokoladne raspucance, dobri su čak i s limunom, ali ono što ih razlikuje jest rade li se od čokolade za kuhanje ili kakaa - po mom iskustvu, ljepše puknu i čokoladniji su ovi s čokoladom za kuhanje. Ne sjećam se odakle mi točno ovaj recept, ali isproban je puno puta.

2 jaja

60 g maslaca

100 g šećera

200 g čokolade za kuhanje

1 žličica ekstrakta od vanilije

200 g glatkog brašna

1 žličica praška za pecivo

prstohvat soli

Čokolada i maslac se istope, napravi se smjesa od svih sastojaka i drži par sati u hladnjaku. Žlicom se uzimaju kuglice i valjaju u kristal šećer, a potom i u štaub šećer. Peku se na 180 C 8-10 minuta (trebaju biti još mekani kad se izvade iz pećnice).

3. Božićni kruh mame Branke

Ovaj recept dobila sam od mame, ali ne znam od koga ga je ona dobila. Svidjet će se svima koji vole engleske keksiće i čaj. Čisti Dickens!

12 dkg suhih šljica

15 dkg lješnjaka

12 dkg smokava suhih

20 dkg grožđica

12 dkg šećera

3 jaja

vanilin šećer

limun korica

cimet

12 dkg oštrog brašna

5 dkg gustina

1 žličica praška za pecivo

Suho voće treba izrezati na komadiće, sve smiksati (smjesa bude kao za biskvit) i peći na 180 C u kalupu za metar kolač (znate, onaj rebrasti).



4. Mamina medena srca

45 dkg meda

25 dkg šećera

10 dkg maslaca

2 jaja

malo soli

cimet

1 kg brašna

soda bikarbona

pekmez

čokolada za kuhanje i margarin u istom omjeru ako ćete raditi glazuru

2 jaja miksa se na vatri s 25 dkg šećera, doda se 45 dkg meda, makne se s vatre i doda 10 dkg maslaca, kilogram brašna, malo soli, cimeta, sode bikarbone. Tijesto se valja i vadi kalupićima. Peče se na 180 stupnjeva par minuta. Ispadnu jako tvrdi, pa se ljepe domaćim pekmezom, a može se i preliti glazurom. Nakon par dana će se opustiti i bit spremni za papanje.



5. Marijini starinski krancli

Najfinije krancle jela sam kod svoje prijateljice Marije, mislim da je njihova tajna upravo u ovoj masti. Tako su prhki, tope se u ustima. Mljac!

200 g svinjske masti

1 jaje

1 žumanjak

500 g brašna

80 g štaub šećera + vanilin šećer

sok od 1 limuna

štaub šećer za uvaljati

Sastojci se zamijese, a tijesto se razvalja na 0.5 cm debljine. Peče se na 180 C. Keksići se mogu cijeli uvaljati u štaub ili se može samo gornji dio krancla posipati dok su još vrući.


6. Rafaelo

Moj muž obožava kokos pa me rafaelo i kokos rolat, kolači koji se ne peku spašavaju - ne oduzimaju puno vremena, pa uvijek možete napraviti još jednu rundu ako se prebrzo pojedu. Po ovom receptu pravim uvijek pola smjese, jer mi inače ne bi stala francuska salata u hladnjak (prioriteti, prioriteti).

0,5 L slatkog vrhnja

1,5 žlica margarina

200 g bijele čokolade

100 g štaub šećera

200 g kokosa + kokos za uvaljati

Zagrije se vrhnje i u njemu otopi margarin. Makne se s vatre pa se doda čokolada, kad se otopi i ona, doda se kokos i šećer. Drži se u hladnjaku preko noći, prave se kuglice i uvalja u kokos (unutra možete stavljati lješnjak ili badem).


7. Lješnjakovi trokuti




Tijesto:

200 g brašna

100 g šećera

50 g maragarina

1 jaje

vanilin šećer

1/2 žličice praška za pecivo

Pekmez od šljiva

Nadjev:

100 g maragrina

100 g šećera

2 žlice mlijeka

100 g prženih mljevenih lješnjaka

100 g sjeckanih lješnjaka

1 vanilin šećer
 
Glazura:
 
100 g čokolade za kuhanje
 
100 g margarina

Zamijesi se tijesto, razvalja na 1 cm debljine, stavi u zamašćen i pobrašnjen pleh veličine pećnice. Premaži pekmezom od šljiva (marmelada bi bila preslatka u ovom slučaju). Margarin, šećer i mlijeko stavi u posudu i zagrij na vatri. Kad zavrije, makni s vatre, dodaj lješnjake i vanilin šećer. Nek se prohladi desetak minuta, da ne ide na tijesto vrelo. Stavi onda na tijesto premazano pekmezom i peci dvadesetak minuta na 180 C. Vrući kolač izeži na kvadrate, pa na trokute. Glazurom od čokolade može se prošarati kolač ili se krajevi trokuta mogu umakati u glazuru od čokolade i margarina u istom omjeru.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...