Preskoči na glavni sadržaj

Prvo je prvo, a drugo je nešto sasvim drugo

Mi, žene, čudna smo bića. Zadnji tjedni trudnoće nepodnošljivi su nam i svaka se normalna trudnica veseli kad ju liječnik zadrži u bolnici jer će se uskoro poroditi. Veselimo se tome unatoč boli i muci koja nas čeka. Jer, bar više neće biti tog velikog trbuha, moći ćemo obrijati noge i nalakirati nožne nokte i dobit ćemo svoje tijelo natrag - hm, recimo. I onda dođemo kući s naramkom punim bebe i žalosno pogledavamo svoj banana jastuk, jer više nam on ne treba za spavanje, onda se gladimo po trbuhu zaboravljajući da su u njemu samo organi, ali ne i beba, onda se odmičemo od štednjaka, osjećajući svoj nevidljivi trbuh baš poput fantomske boli koja ostane nakon što se izgubi jedan od udova.


Sve se to dogodilo i meni. Osim te fizičke promjene, psihička promjena je ono što nas zaista ostavlja izbezumljenima. Očekujemo neki nevjerojatni i neviđeni val entuzijazma, ali drugo dijete nekako nije big deal kao prvo, i to je jednostavno tako. Ono je došlo drugo i mora se pomiriti s tim da je njegova velika seka još uvijek glavna - i to više nego ikada. Sada nju još više ljubimo, sada samo promatramo njene reakcije na bratovo ponašanje. Sada više nemamo vremena po cijeli dan gledati kako nova beba spava, jer stara beba želi pahuljice ili želi gledati Oddbodse - ovog trena! Sram me reći, ali s Jurjem baratam poput nindže, da ga Franka što manje doživi, a i izbjegavam mu previše tepati ili ljubiti ga jer se bojim da će mu seka biti povrijeđena. 

Možda je to sve u mojoj glavi, jer Franka za sada divno prihvaća brata. Kad ga je prvi put vidjela, instinktivno mu je dodirnula glavicu i rekla: To jepo (prijevod: On je lijep)! Shvatila je odmah da je mamino mlijeko tajna bratove tišine pa se ona oglasi glasnije nego on svaka tri sata: Mora papat mjeko!! Ne voli jedino kad mama presvlači brata, jer brat ima rep. I kakica mu je žuta, i fuj, dok je njena mirisna poput ruže u rosno jutro. Mo'š si mislit'.


U Franki pronalazim inspiraciju - ona sve želi i mora sama. S obzirom da je mili moj dobio samo dva dana godišnjeg odmora, već ovog tjedna ostadoh pomalo sama s dvoje dječice, i mnome je zavladala neka nova vrsta panike. Kako ću to izvesti? Kako ću zadovoljiti sve njihove potrebe? Začudo, za sada se snalazim. Kava mi se čak ni ne ohladi prije nego je popijem. Ne uzimam bebu čim zaplače. Jer Franka baš tada kaka, i treba moralnu potporu. Zapravo, ne uzimam ga dovoljno na ruke, sve u strahu da ću ponoviti stare greške. Onda on plače neutješno (hello, grčevi - zašto bi mene išta zaobišlo?), a ja se grizem da ću napraviti neke sasvim nove greške. S djecom kao da ne možeš napraviti pravu stvar u pravo vrijeme. 


Ma dobra sam ja. Ide mi. Rublje je oprano, ručak je skuhan, zube sam oprala (jesam li?). Oboje su siti, i suhi (jao, imajte curicu - presvlačenje sinova je prestresno - s jednom rukom držim nogice i blazinicu kao štit od vodoskoka, a s drugom jajca i čistim kakicu!). Franka spava, i to bez ceremonije uspavljivanja, Juraj spava - ah, u tih nekoliko minuta kad oboje spavaju osjećam okus pobjede! Ma što li sam samo radila s toliko slobodnog vremena i s jednom bebom, da mi je znati. Očito se sposobnost multitastinga povećava proporcionalno broju rođene djece - ženama s desetoro djece mora da po moćima nije ravna niti Wonder Woman. Možda jesu moćne, i sposobnije od mene, ali jedno je sigurno - i ja, i one, padamo s nogu od trudnoće, od trudova, od truda kojeg svakog dana ulažemo da bi odgojili male ljude. I zato, ako sretnete koju Wonder Woman, recite joj da joj ide sjajno, da je dobra mama, da će sve biti u redu, jer to je sve što želimo čuti na kraju dana.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit