Preskoči na glavni sadržaj

Priče iz rodilišta (5)

Šalila se sa mnom cimerica da se nada da ću izaći iz bolnice prije nego otpadne zadnja latica na ruži, kao u crtiću Ljepotica i zvijer, gledajući ovu moju jadnu ružu koju mi je muž donio pri prvoj posjeti, dalekog 2. kolovoza. Znam, običnom smrtniku to je samo desetak dana života, ali čovjeku kojemu je oduzeta sloboda - to je cijela vječnost.


Dani nikada nisu prolazili sporije, a nervoza zbog iščekivanja nalaza, tuga zbog odvojenosti od oba djeteta, i od muža, i ljutnja zbog zaraze koja se mogla spriječiti boljom komunikacijom smješale su se u klupko emocija s kojim je teško izaći na kraj. A mislila sam, pogotovo nakon poroda, da imam visok prag boli.



Pokušavam izvući nešto pozitivno iz ovog neverending boravka u bolnici... Hm, sam porod mi je pao u zaborav - radije bih da sam mogla par puta zaredom roditi, nego ovako poput duha (zvanog majka dojilja) tumarati bolnicom i čekati koju kap informacije o svom djetetu. Upoznala sam krasne žene - zahvaljujući Andreji i Kristini još me šavovi epiziotomije bole od smijeha - koje su mi vratile vjeru u ljude koju sam izgubila zajedno s povjerenjem u liječnike. Naučila sam da zbog svog djeteta moraš biti bezobrazan, nepristojan, drzak, da moraš prijetiti i popljuvati - inače ćeš ti biti popljuvan. Nisu me tako odgajali, ali život nas preodgaja, valjda.


Vrijeme između trčanja na pedijatriju kratim uglavnom plakanjem, jedenjem (ova kutija Domaćice za ručak bila je super ideja - izaći ću iz bolnice deblja nego sam ušla) i čituckanjem. Snob sam pa ne kupujem baš ova kiosk izdanja, ali ona su dušu dala za stanovnike bolnice. Danas sam progutala  KDS izdanje Sve nestale djevojke Megan Mirande, psihološki triler nalik svakom drugom psihološkom trileru - no, poslužio je, bar nakratko pitala sam se kamo su nestale sve te djevojke i nisam mislila na činjenicu da mi je beba od desetak dana nakljukana antibioticima i da su joj već četiri braunile mijenjali na glavi.

"Mi smo izmislili vrijeme, ono je samo mjera udaljenosti. Može zavijugati oko tebe i pokazati ti neke stvari, ako mu dopustiš."
Megan Miranda

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta