Preskoči na glavni sadržaj

Ovotjedne odluke

Volim Bridget Jones. Ona je realna žena, s vrlinama i manama, s puno mana. OK, smatram se malo manje smotanom od nje, ali jedno nam je oduvijek bilo zajedničko - pisanje popisa.


Dnevnik sam počela pisati 12. srpnja 1999. godine. I svaku bi novu bilježnicu dnevnika, svaku novu godinu, započinjala - popisom odluka! Uvijek bi se one svodile na isto - izgubiti onih par kilograma viška, učiti redovit(ije)o, moliti se više, ne duriti se na svog Marka Darcyja, ne svađati se sa sestrama i starcima - ukratko, moj popis odluka za nekoliko mjeseci pretvorio bi se u popis grijeha koje bih izrecitirala na ispovijedi našem župniku. 

Ali, popis je morao postojati, morao je, da bih povratila kontrolu (psihoterapijo, here I come!) svom životu i postala iznova (po tisućiti put) kovač svoje sreće!


Jer, ponekad ti se čini da će ti se život raspasti ako ga ne posložiš na papiru (a papir svašta trpi), iliti na zaslonu računala. Zato ovaj ponedjeljak sastavljam novi popis - popis ovotjednih želja, nadahnut ponajprije sređenim ženama za kojima se okrećem na ulici, misleći da nikada neću imati vremena za sebe u tom skuhaj ručak za sutra - spremi se za posao - spremi dijete za vrtić - radi, radi, radi - idi po dijete - doji, doji, doji - idi u šetnju - piški - kuhaj, kuhaj, kuhaj - okupaj dijete - peglaj (ili složi još neopeglanog rublja na tu hrpetinu koja čeka na stolu za peglanje) - ribaj kadu - spavaj kaosu od života. 

1. Urediti nokte!

U kojem god stanju ja bila, nokti bi trebali biti uredni, i po mogućnosti, nalakirani, pa makar ih lakirala putem do posla - jer tako ću svom stilu dati dašak nonšalantnosti tipa "ah, koji li ću lak za nokte danas gledati dok mahnito tipkam po tipkovnici".


2. Svaku večer prije spavanja imati spa tretman!

Svaku večer - makar on uključivao 5 minuta sjedenja na toaletu, brzinsko rezanje po nogama žiletom i trackanje mlijeka za tijelo u pokušaju saniranja suhe i ispaćene kože. Jer ja to zaslužujem.

3. Svaki dan ulagati u svoj imunitet!

Zaboravljam popiti vodu, gdje li mi je brusnica, ne pijem druge vitamine, ne sjetim se aronije koja čami u hladnjaku - mooooram početi brinuti o sebi, trideseta je pred vratima, a podočnjake, ispucane vrhove, prištiće i loše zube bolje je sprječiti, nego liječiti!

4. Uzgojiti živo biće (osim djeteta)!

Nakon što mi je pocrkalo svo cvijeće, kupila sam novi cvijet - kažu da ga je nemoguće ubiti - izazov prihvaćen! Ako preživi zimu, poklonit ću si još koji na proljeće! Svečano izjavljujem da ću ga zalijevati jednom mjesečno i paziti da ga Franka ne počupa/ne sruši! To bi me zaista usrećilo, ni sama ne znam zašto. Ali, bi.


5. Čitati svaki dan!


Toliko je knjiga, a tako malo vremena, ali obećavam si, svaki dan ću pročitati barem poglavlje - jer činjenica jest da sam u danima, u koje sam uspjela knjigu ugurati, zaista smirenija i sretnija - pa makar se čitanje svelo na ono sjedenje na toaletu pod broj 2.

P.S. Da, još čitam Djevojku u vlaku koju sam osvojila na nagradnoj igri - odlična je, kako su i pričali, ali nikako da ju dovršim!

Primjedbe

  1. I ja volim popise, bez njih bih izludjela, ha ha ha. Nego, koji je to cvijet? Nemam pojma o cvijeću i onih par biljaka što sam imala je propalo pa me baš zanima. 😊 I da, baš sam danas planirala početi s čitanjem ove knjige, veselim se jer sam i ja čula da je zanimljiva.

    OdgovoriIzbriši
  2. Zamija! 40 kn su, ima ih na svakom koraku! Sretno ti!

    OdgovoriIzbriši
  3. Zamija! 40 kn su, ima ih na svakom koraku! Sretno ti!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta