subota, 1. listopada 2016.

What's up, working girl?!

Protekli tjedan bio je jedan od kaotičnijih u posljednjih nekoliko mjeseci! 


Šetali smo i uživali, i proslavili drugu godišnjicu braka brzinskom šetnjom po shopping centru, uz gutanje hamburgera 5 minuta prije početka filma (jer tako to rade mladi roditelji koji ovise o baba sitterici). Prvotno smo planirali ići na kuglanje, ali nisam mogla stajati na nogama od bolova (da bih par dana kasnije saznala dijagnozu - ravna stopala - hm, dobro, nikada do sada mi nitko na to nije ukazao, niti sam imala problema s nogama, I'm old). Gledali smo Bridget Jones' baby i toplo vam preporučujem gledanje. Iako je Bridget dosegla svoju goal kilažu, i iako je Renee ostarila više od Bridget, ovo mi je možda i najdraži Bridget Jones film. Volim smotanu Bridget kojoj ništa u životu ne ide od ruke, ali koja, kao i svi, zaslužuje happy end - takve žene su moje heroine! 


Za vikend smo brali grožđe i bili na vjenčanju moje prve prijateljice, one s kojom sam se igrala barbikama i s kojom sam pekla (i jela) kolače od blata. Nismo se puno opametile, ni sazrijele, ali blata se klonimo, i čuvamo svoje prijateljstvo.


Tjedan smo počeli s Frankinom povišenom temperaturom, da bismo ga završili na antibioticima. Prvi put je bolesna, a čekala je tjedan kad će se mama vratiti na posao. Kao da i to nije dovoljno stresno, tri dana sam na poslu sjedila i samo htjela pobjeći kući k njoj, iako ju je tata, balav kao i ona, čuvao. Svaka čast zaposlenim majkama, kako to rade, nije mi jasno - ja sam zasad 90% u mislima sa svojim djetetom, a 2% u troškovima, pristojbama i prijedlozima za ovrhu (8% mene je na pauzi na kavu). 


Nadam se da ćemo se zdravi i veseli što prije adaptirati novonastaloj situaciji te da ću početi uživati u svakom trenu svog dana, pa čak i onom radnom!

Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)