Preskoči na glavni sadržaj

Ovotjedne odluke

Volim Bridget Jones. Ona je realna žena, s vrlinama i manama, s puno mana. OK, smatram se malo manje smotanom od nje, ali jedno nam je oduvijek bilo zajedničko - pisanje popisa.


Dnevnik sam počela pisati 12. srpnja 1999. godine. I svaku bi novu bilježnicu dnevnika, svaku novu godinu, započinjala - popisom odluka! Uvijek bi se one svodile na isto - izgubiti onih par kilograma viška, učiti redovit(ije)o, moliti se više, ne duriti se na svog Marka Darcyja, ne svađati se sa sestrama i starcima - ukratko, moj popis odluka za nekoliko mjeseci pretvorio bi se u popis grijeha koje bih izrecitirala na ispovijedi našem župniku. 

Ali, popis je morao postojati, morao je, da bih povratila kontrolu (psihoterapijo, here I come!) svom životu i postala iznova (po tisućiti put) kovač svoje sreće!


Jer, ponekad ti se čini da će ti se život raspasti ako ga ne posložiš na papiru (a papir svašta trpi), iliti na zaslonu računala. Zato ovaj ponedjeljak sastavljam novi popis - popis ovotjednih želja, nadahnut ponajprije sređenim ženama za kojima se okrećem na ulici, misleći da nikada neću imati vremena za sebe u tom skuhaj ručak za sutra - spremi se za posao - spremi dijete za vrtić - radi, radi, radi - idi po dijete - doji, doji, doji - idi u šetnju - piški - kuhaj, kuhaj, kuhaj - okupaj dijete - peglaj (ili složi još neopeglanog rublja na tu hrpetinu koja čeka na stolu za peglanje) - ribaj kadu - spavaj kaosu od života. 

1. Urediti nokte!

U kojem god stanju ja bila, nokti bi trebali biti uredni, i po mogućnosti, nalakirani, pa makar ih lakirala putem do posla - jer tako ću svom stilu dati dašak nonšalantnosti tipa "ah, koji li ću lak za nokte danas gledati dok mahnito tipkam po tipkovnici".


2. Svaku večer prije spavanja imati spa tretman!

Svaku večer - makar on uključivao 5 minuta sjedenja na toaletu, brzinsko rezanje po nogama žiletom i trackanje mlijeka za tijelo u pokušaju saniranja suhe i ispaćene kože. Jer ja to zaslužujem.

3. Svaki dan ulagati u svoj imunitet!

Zaboravljam popiti vodu, gdje li mi je brusnica, ne pijem druge vitamine, ne sjetim se aronije koja čami u hladnjaku - mooooram početi brinuti o sebi, trideseta je pred vratima, a podočnjake, ispucane vrhove, prištiće i loše zube bolje je sprječiti, nego liječiti!

4. Uzgojiti živo biće (osim djeteta)!

Nakon što mi je pocrkalo svo cvijeće, kupila sam novi cvijet - kažu da ga je nemoguće ubiti - izazov prihvaćen! Ako preživi zimu, poklonit ću si još koji na proljeće! Svečano izjavljujem da ću ga zalijevati jednom mjesečno i paziti da ga Franka ne počupa/ne sruši! To bi me zaista usrećilo, ni sama ne znam zašto. Ali, bi.


5. Čitati svaki dan!


Toliko je knjiga, a tako malo vremena, ali obećavam si, svaki dan ću pročitati barem poglavlje - jer činjenica jest da sam u danima, u koje sam uspjela knjigu ugurati, zaista smirenija i sretnija - pa makar se čitanje svelo na ono sjedenje na toaletu pod broj 2.

P.S. Da, još čitam Djevojku u vlaku koju sam osvojila na nagradnoj igri - odlična je, kako su i pričali, ali nikako da ju dovršim!

Primjedbe

  1. I ja volim popise, bez njih bih izludjela, ha ha ha. Nego, koji je to cvijet? Nemam pojma o cvijeću i onih par biljaka što sam imala je propalo pa me baš zanima. 😊 I da, baš sam danas planirala početi s čitanjem ove knjige, veselim se jer sam i ja čula da je zanimljiva.

    OdgovoriIzbriši
  2. Zamija! 40 kn su, ima ih na svakom koraku! Sretno ti!

    OdgovoriIzbriši
  3. Zamija! 40 kn su, ima ih na svakom koraku! Sretno ti!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...