Preskoči na glavni sadržaj

Što ćemo sutra kuhati?

Najveća prednost života s mamom i tatom je to što je netko od njih zadužen za planiranje menija - za nabavku hrane i njenu pripremu. Tek sad razumijem mamu i njeno svakodnevno pitanje "Što ćemo sutra kuhati?" Kad si samostalan čovjek, planiranje obroka predstavlja često muku i gnjavažu, pogotovo ako se želiš hraniti zdravo i raznoliko. Da se razumijemo, i ja bih rado svaki dan jela pizzu, a moj dragi ćevape, ali, hraneći se tako, za samo desetak dana bismo puknuli. U tom tonu ovim postom predstavljam vam nekoliko isprobanih recepata koje redovito kužinavamo, a jednostavni su za pripremiti, kreativni i nadasve fiiiiini. 


Sigurno vam je poznata ona muška taktika ne-znam-ja-to-skuhati-ti-ćeš-to-bolje, uslijed koje će svaka nestrpljiva žena odustati od objašnjavanja i preuzeti kužinu u svoje sposobne ruke. Ali, varaju se muškarci ako misle da će uspjeti tako lako, jer, every once in a while, nađe se dovoljno uporna žena koja će svom dragom nacrtati recept do najsitnijih detalja (miješaj, poklopi, probaj). Drage uporne žene, sad se možete odmoriti jer vaš dragi može napraviti ručak uz pomoć web stranice kao što je ona Alma Čatlaka, na kojoj su recepti popraćeni videom s instrukcijama. Favoriti Crochefa su nam burek (za koji obavezno koristimo Tena kore za savijaču, a koji je odličan sa svim vrstama mljevenog mesa), koji se pravi u količini dovoljnoj za dva dana, i slavni paprikaš zahvaljujući kojem je moj zaručnik postao mali od paprikaša. Savršen za kišne dane kad nema boljeg od tople juhice.

Svi smo kad tad pekli krumpire u pećnici, a za movie večer, kad vam se baš jede čips, preporučujem krumpir s češnjakom (kojeg bih stavljala u sve!) pečen u pećnici. Njami!

Na ovo jelo me nadahnuo Masterchef, a presudila je moja neopisiva ljubav prema cimetu. Volim isprobati strane specijalitete, posebno u desertima, ali prema indijskom štihu sam bila poprilično skeptična. Ali, dogodilo se i to - zacimetila sam i piletinu! Uspješno! Okus je neobičan, na pomisao malo fuj, ali dajte se iznenaditi! Dragi je zaključio da bi radije ćevape, ali ja ću piletinu s orasima i cimetom svakako pripremiti ponovno!

Ukoliko pozivate goste ili se samo želite počastiti hranom koja ima okus junk fooda (dušu dalo za PMS!), napravite ove ukusne tortilje koje imaju okus baš kao pizza, a zapravo su zdrave i nižekalorične! Ako ih slučajno ne pojedete sve, drugi dan ih možete ponijeti na posao i smazati za marendu umjesto dosadnog peciva iz pekare, jer su ukusne i tople, i hladne. U slast!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca