Preskoči na glavni sadržaj

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani, i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću.

Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upoznao sa znanstvenom fantastikom onako kako se ja s književnošću volim upoznati - kronološki, metodično, s puno fun facts o autorima koji su stvorili žanr. Zato, pogledala sam nekoliko podcasta, dokumentaraca, malo se igrala Googleom i na sastanku book cluba, usred gradske kavane, potaknula kratku SF edukaciju (koja je moje prijateljice najprije uplašila, ali na kojoj su mi se naposljetku zahvalile - one su predobre da bi bile istinite, što da vam kažem). Na zahtjev Vinskih mušica, zabilježit ću ju i ovdje, možda nekoga inspirira!


Photo: Shutterstock

  • Znanstvena fantastika žanr je u kojem su u znanost i tehnologija u konfliktu s društvom. Bavi se proučavanjem poznatih i priznatih te teoretskih zakona znanosti i po tome se razlikuje od žanra fantastike iliti fantasyja u kojem vladaju zakoni nemogućega. Radnja je smještena u budućnosti, svemiru, drugom svijetu ili galaksiji, a uvijek se bavi utjecajem tih prostora i napretka tehnologije na društvo.
  • Novela "Za poduku, ako bude sreće" reprezentativni je primjerak djela znanstvene fantastike jer sadrži svih pet odrednica žanra: postavlja pitanje „Što ako?“, mjesto radnje je nepoznato okruženje, uključuje inovativnu tehnologiju, likove s kojima se čitatelji mogu poistovjetiti i bavi se temom čovječanstva. Becky Chambers nova je nada znanstvene fantastike - Amerikanka koja potječe iz obitelji znanstvenika. Svoj prvi roman, "Dug put do malog, gnjevnog planeta" objavila je zahvaljujući kampanji na Kickstarteru. Knjiga je postala dio serijala koji je nagrađen Nagradom Hugo.
  • Nitko ne zna kad točno je žanr nastao, ali jednom od prvih SF novela smatraju priču "Istinita povijest" Luciana od Samosate, sirijskog povjesničara iz 2. stoljeća. Ipak, nadahnuće za svoje priče pisci znanstvene fantastike crpe iz klasika Mary Shelley, koju nazivaju i Majkom modernog SF-a. U "Frankensteinu" Mary Shelley u duhu romantizma raspravlja o napretku tehnologije, njegovu utjecaju na čovječanstvo, ali i promišlja o Stvaranju i Stvoritelju.
  • "Na ovaj ili onaj način, svi smo mi djeca Julesa Verna", rekao je Ray Bradbury, pokušavajući naglasiti utjecaj francuskog romanopisca iz 19. stoljeća na književnost, ali i svijet današnjice. Verne je u žanr unio pustolovni duh. Iako je bio pravnik po zvanju, Verne je bio majstor inovacije - u pričama je osmislio električnu podmornicu, nebodere, dizala i neku vrstu kalkulatora koji bi služili za komunikaciju putem mreže, iliti Internet!
  • Onaj tko je doista popularizirao žanr jest Herbert George Wells, engleski pisac koji se bavio idejama i strahovima svog vremena. Nazivali su ga Shakespeareom znanstvene fantastike. Najpoznatiji je po romanima "Vremenski stroj“ i "Rat svjetova", kojeg je Orson Welles pretvorio u radio dramu koja je uvjerila šest milijuna slušatelja da su Marsovci izvršili invaziju na Zemlju, i pretvorivši ju u primjer zloupotrebe moći od strane medija. Navodno je Wells predvidio da će 1940. početi Drugi svjetski rat napadom Njemačke na Poljsku, ali i stvaranje atomske bombe, izum lasera i let do Mjeseca.
  • Zlatna era znanstvene fantastike uključuje trojicu autora, koje nazivaju "Big Three": Isaaca Asimova, Roberta Heinleina i Arthura C. Clarkea. Kemičar po zanimanju, Asimov je bio genijalac, član Mense, užasno se bojao visine i letenja, njegove su savjete tražili u prilikom stvaranja "Star Treka", a umro je od zatajenja srca i bubrega uzrokovanih virusom HIV kojeg je "zaradio" prilikom transfuzije krvi šest godina prije smrti. Heinleina nazivaju Dekanom svih pisaca znanstvene fantastike, njegova su specijalnost romani o individualnoj slobodi i osobnoj odgovornosti u okviru znanstvene fantastike, a skovao je termin spekulativna fikcija. Magistar matematike i fizike, Clark je dobio UNESCO-vu nagradu za popularizaciju žanra, bio je jedan od scenarista filma "2001: Odiseja u svemiru", jednog od najutjecajnijeg filmova u povijesti kinematografije, a zbog svoje inovativnosti često je nazivan prorokom svemirske ere. Radni vijek proveo je u Britanskom interplanetarnom društvu, zaduženom za putovanja u svemir, a kasnije je emigrirao u Šri Lanku i baveći se ronjenjem otkrio ruševine podvodnog hrama iz 6. stoljeća prije Krista.
  • Jedno od imena moderne ere znanstvene fantastike je Philip K. Dick, začetnik današnjeg podžanra cyberpunka. "Blade Runner", "Totalni opoziv" i "Čovjek u visokom tornju“ produkt su njegovih ideja. Osim njega, u novi val znanstvene fantastike ubrajamo i Stanislava Lema ("Solaris"), Rogera Zelaznyja ("Amberske kronike"), Ursulu K. Le Guin ("Lijeva ruka tame"), a donekle i Franka Herberta ("Dina"). Njihov stil oponaša publicistiku i sadrži više psihologije i sociologije nego prirodnih znanosti, a vidljiv je i utjecaj politike ludih šezdesetih i sedamdesetih te tradicije stvorene u časopisima znanstvene fantastike.
  • Danas SF ima brojne podžanrove: klimatska fikcija, kršćanska znanstvena fantastika, stripovska znanstvena fantastika, dieselpunk, steampunk, umiruća Zemlja – žanr, feministički SF, vojnički SF, planetarna romansa, solarpunk, gotički SF i dr.

Photo: Shutterstock

Moram reći da se novela "Za poduku, ako bude sreće" većini kluba svidjela (jedino je Miji bila dosadna, jer ona je mala od akcije, svemir je prespor za nju) - u njoj smo prepoznale važne ideje i još važnija pitanja koja su nas natjerala da preispitamo sadržaje koje pratimo na Internetu, način na koji provodimo slobodno vrijeme te situacije u kojima, živeći užurbanim životom na Zemlji, polazimo linijom manjeg otpora. Na radost prisutnih Mušica, i u travnju čitamo SF, i to "Postaju jedanaest" Emily St. John Mandel, kanadske spisateljice! Čitajte s nama!

"Stajala sam tamo i ribala ih u rukavicama i bila sam sretna. Zadovoljna kao nikad prije. Bila sam okružena ljudima koje volim, sigurna na mjestu na kojem nije bilo buke niti tragova civilizacije. Ovdje nitko nije mario za status ili novac, nikoga nije bilo briga tko je na vlasti, tko koga ljubi ili ubija. Tu je bila samo voda i čuda u njoj. Na Aecoru su važne bile samo bitne stvari. Nisam vjernica, ali taj mi je mjesec bio poput svetog mjesta. Poput samostana u kojem se isplati vrijedno raditi i biti strpljiv jer nagrada je tišina. Ljepota. Razumijevanje.

"Želim ostati ovdje", rekla sam Eleni jedne noći dok smo ležale u njezinoj kabini, nos uz nos. "Da su nas samo radi ovog poslali ovamo, bilo bi mi dovoljno." Lice joj je zatreperilo i zamislila sam svjetlosne valove koji se odbijaju od njene kože, održavaju na mojoj, odraz se vraća njoj pa zatim meni i tako unedogled."

Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće"

Primjedbe

  1. Toliko mi dugo nitko nije ovdje nešto komentirao pa uopće ne znam šta bih sa sobom! Hvala ti (ako nisi ironična)!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Romantično ljeto (1)

"Za pješačenje sam se odlučila dok sam bila pod stubama. U tom trenutku nisam razmišljala o tome sto znači hodati 1014 kilometara s naprtnjačom na leđima, kako bih si to uopće mogla priuštiti, kako ću spavati pod vedrim nebom gotovo stotinu noći, ni što ću učiniti nakon toga. A svojem partneru s kojim sam zajedno bila provela trideset i dvije godine nisam još ni rekla da i on ide sa mnom ", počinje priča Raynor Winn, autorice popularnog putopisa "Staza soli", ali i njegovih nastavaka - "Divlja tišina" i "Tragovi na tlu". Nisam znala tko je Raynor Winn (šušur oko ove knjige me zaobišao - postala je bestseler 2018.) - naletjela sam na ovaj naslov i podsjetio me na " Divljinu " Cheryl Strayed, koju obožavam. Za razliku od Cheryl, koja se na pješačenje Pacific Crest stazom odlučila u dvadesetima, Raynor se na putovanje života odlučuje u pedesetoj, dok ovrhovoditelji kucaju na vrata kuće koju je s mužem Mothom gradila čitav život. Šetnja st...

Romantično ljeto (2)

Kao dijete sam imala bujnu maštu, a i danas uživam u bogatom unutarnjem životu - primjerice, moja su izmaštana putovanja uvijek bolja od onih stvarnih. U mašti sam ja signora u vili kao što je Bramasole , i izjutra ispijam caffee corretto, jedem puno domaće paste i ližem gelato triput na dan (a sve sam vitkija, moram dodati), uz mirise lavande i morske soli u zraku. U stvarnosti, ljetujem u poprilično bezličnom istarskom apartmanskom naselju, a moja djeca uvijek iznova pronalaze načine da me maltretiraju i da se na mene dure, iako neprestano zbog njih gazim sve svoje principe i kršim sva pravila dobrog odgoja. Čovjek bi pomislio da će dovoljno sna, plivanje i boravak na suncu kod njih (a i nas, roditelja) izmamiti dopamin i serotonin, ali ne - oni su vazda nezadovoljni, samo se svađaju i smišljaju što bi kupili ("Mama, pa to košta samo dva eura!") pa se odmor brzo pretvori u iscrpljujući triatlon nadmudrivanja, neostvarenih prijetnji i neumornog ponavljanja već dosadnih rečen...