Preskoči na glavni sadržaj

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani, i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću.

Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upoznao sa znanstvenom fantastikom onako kako se ja s književnošću volim upoznati - kronološki, metodično, s puno fun facts o autorima koji su stvorili žanr. Zato, pogledala sam nekoliko podcasta, dokumentaraca, malo se igrala Googleom i na sastanku book cluba, usred gradske kavane, potaknula kratku SF edukaciju (koja je moje prijateljice najprije uplašila, ali na kojoj su mi se naposljetku zahvalile - one su predobre da bi bile istinite, što da vam kažem). Na zahtjev Vinskih mušica, zabilježit ću ju i ovdje, možda nekoga inspirira!


Photo: Shutterstock

  • Znanstvena fantastika žanr je u kojem su u znanost i tehnologija u konfliktu s društvom. Bavi se proučavanjem poznatih i priznatih te teoretskih zakona znanosti i po tome se razlikuje od žanra fantastike iliti fantasyja u kojem vladaju zakoni nemogućega. Radnja je smještena u budućnosti, svemiru, drugom svijetu ili galaksiji, a uvijek se bavi utjecajem tih prostora i napretka tehnologije na društvo.
  • Novela "Za poduku, ako bude sreće" reprezentativni je primjerak djela znanstvene fantastike jer sadrži svih pet odrednica žanra: postavlja pitanje „Što ako?“, mjesto radnje je nepoznato okruženje, uključuje inovativnu tehnologiju, likove s kojima se čitatelji mogu poistovjetiti i bavi se temom čovječanstva. Becky Chambers nova je nada znanstvene fantastike - Amerikanka koja potječe iz obitelji znanstvenika. Svoj prvi roman, "Dug put do malog, gnjevnog planeta" objavila je zahvaljujući kampanji na Kickstarteru. Knjiga je postala dio serijala koji je nagrađen Nagradom Hugo.
  • Nitko ne zna kad točno je žanr nastao, ali jednom od prvih SF novela smatraju priču "Istinita povijest" Luciana od Samosate, sirijskog povjesničara iz 2. stoljeća. Ipak, nadahnuće za svoje priče pisci znanstvene fantastike crpe iz klasika Mary Shelley, koju nazivaju i Majkom modernog SF-a. U "Frankensteinu" Mary Shelley u duhu romantizma raspravlja o napretku tehnologije, njegovu utjecaju na čovječanstvo, ali i promišlja o Stvaranju i Stvoritelju.
  • "Na ovaj ili onaj način, svi smo mi djeca Julesa Verna", rekao je Ray Bradbury, pokušavajući naglasiti utjecaj francuskog romanopisca iz 19. stoljeća na književnost, ali i svijet današnjice. Verne je u žanr unio pustolovni duh. Iako je bio pravnik po zvanju, Verne je bio majstor inovacije - u pričama je osmislio električnu podmornicu, nebodere, dizala i neku vrstu kalkulatora koji bi služili za komunikaciju putem mreže, iliti Internet!
  • Onaj tko je doista popularizirao žanr jest Herbert George Wells, engleski pisac koji se bavio idejama i strahovima svog vremena. Nazivali su ga Shakespeareom znanstvene fantastike. Najpoznatiji je po romanima "Vremenski stroj“ i "Rat svjetova", kojeg je Orson Welles pretvorio u radio dramu koja je uvjerila šest milijuna slušatelja da su Marsovci izvršili invaziju na Zemlju, i pretvorivši ju u primjer zloupotrebe moći od strane medija. Navodno je Wells predvidio da će 1940. početi Drugi svjetski rat napadom Njemačke na Poljsku, ali i stvaranje atomske bombe, izum lasera i let do Mjeseca.
  • Zlatna era znanstvene fantastike uključuje trojicu autora, koje nazivaju "Big Three": Isaaca Asimova, Roberta Heinleina i Arthura C. Clarkea. Kemičar po zanimanju, Asimov je bio genijalac, član Mense, užasno se bojao visine i letenja, njegove su savjete tražili u prilikom stvaranja "Star Treka", a umro je od zatajenja srca i bubrega uzrokovanih virusom HIV kojeg je "zaradio" prilikom transfuzije krvi šest godina prije smrti. Heinleina nazivaju Dekanom svih pisaca znanstvene fantastike, njegova su specijalnost romani o individualnoj slobodi i osobnoj odgovornosti u okviru znanstvene fantastike, a skovao je termin spekulativna fikcija. Magistar matematike i fizike, Clark je dobio UNESCO-vu nagradu za popularizaciju žanra, bio je jedan od scenarista filma "2001: Odiseja u svemiru", jednog od najutjecajnijeg filmova u povijesti kinematografije, a zbog svoje inovativnosti često je nazivan prorokom svemirske ere. Radni vijek proveo je u Britanskom interplanetarnom društvu, zaduženom za putovanja u svemir, a kasnije je emigrirao u Šri Lanku i baveći se ronjenjem otkrio ruševine podvodnog hrama iz 6. stoljeća prije Krista.
  • Jedno od imena moderne ere znanstvene fantastike je Philip K. Dick, začetnik današnjeg podžanra cyberpunka. "Blade Runner", "Totalni opoziv" i "Čovjek u visokom tornju“ produkt su njegovih ideja. Osim njega, u novi val znanstvene fantastike ubrajamo i Stanislava Lema ("Solaris"), Rogera Zelaznyja ("Amberske kronike"), Ursulu K. Le Guin ("Lijeva ruka tame"), a donekle i Franka Herberta ("Dina"). Njihov stil oponaša publicistiku i sadrži više psihologije i sociologije nego prirodnih znanosti, a vidljiv je i utjecaj politike ludih šezdesetih i sedamdesetih te tradicije stvorene u časopisima znanstvene fantastike.
  • Danas SF ima brojne podžanrove: klimatska fikcija, kršćanska znanstvena fantastika, stripovska znanstvena fantastika, dieselpunk, steampunk, umiruća Zemlja – žanr, feministički SF, vojnički SF, planetarna romansa, solarpunk, gotički SF i dr.

Photo: Shutterstock

Moram reći da se novela "Za poduku, ako bude sreće" većini kluba svidjela (jedino je Miji bila dosadna, jer ona je mala od akcije, svemir je prespor za nju) - u njoj smo prepoznale važne ideje i još važnija pitanja koja su nas natjerala da preispitamo sadržaje koje pratimo na Internetu, način na koji provodimo slobodno vrijeme te situacije u kojima, živeći užurbanim životom na Zemlji, polazimo linijom manjeg otpora. Na radost prisutnih Mušica, i u travnju čitamo SF, i to "Postaju jedanaest" Emily St. John Mandel, kanadske spisateljice! Čitajte s nama!

"Stajala sam tamo i ribala ih u rukavicama i bila sam sretna. Zadovoljna kao nikad prije. Bila sam okružena ljudima koje volim, sigurna na mjestu na kojem nije bilo buke niti tragova civilizacije. Ovdje nitko nije mario za status ili novac, nikoga nije bilo briga tko je na vlasti, tko koga ljubi ili ubija. Tu je bila samo voda i čuda u njoj. Na Aecoru su važne bile samo bitne stvari. Nisam vjernica, ali taj mi je mjesec bio poput svetog mjesta. Poput samostana u kojem se isplati vrijedno raditi i biti strpljiv jer nagrada je tišina. Ljepota. Razumijevanje.

"Želim ostati ovdje", rekla sam Eleni jedne noći dok smo ležale u njezinoj kabini, nos uz nos. "Da su nas samo radi ovog poslali ovamo, bilo bi mi dovoljno." Lice joj je zatreperilo i zamislila sam svjetlosne valove koji se odbijaju od njene kože, održavaju na mojoj, odraz se vraća njoj pa zatim meni i tako unedogled."

Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće"

Primjedbe

  1. Toliko mi dugo nitko nije ovdje nešto komentirao pa uopće ne znam šta bih sa sobom! Hvala ti (ako nisi ironična)!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca