Preskoči na glavni sadržaj

Što se čita na plaži 2022.

Iznenađujuće, ove godine je knjiga (ne Kindle!), ponovno in - bar na plaži na kojoj ja provodim dane! Svakodnevno viđam ljude koji uživaju u knjiškim poslasticama, a njihov izbor je eklektičan (i, za razliku od prošlih godina, self help je zaboravljen) - viđala sam i Ceciliju Ahern i Jojo Mojes, naravno, pa slovensku političku publicistiku, ali i jednu hardcore klasičarku koja je čitala "Majstora i Margaritu"! Ovo je Top 5 najzanimljivijih naslova:



1. Sva radosna mjesta - Jennifer Niven (Profil knjiga, 2020.)

Prva knjiga koju sam spazila na plaži bila je popularna young adult knjiga, "Sva radosna mjesta" (duža recenzija je ovdje). Drago mi je da su Violet i Theodore Finch još uvijek važni, da se ova priča o mentalnom zdravlju teen populacije još čita - čitajući je, prije par godina, zaljubila sam se u njezine likove, i u život all over again.

2. Nećemo se više plašiti - Dženi Hendriks i Ted Kaplan (Vulkan izdavaštvo, 2020.)

Jenni Hendriks i Ted Caplan napisali su urnebesnu (tako bar kažu interneti) knjigu o maturantici Veronici koja namjerava otputovati u Meksiko i ondje legalno pobaciti svoje neželjeno dijete, "Unpregnant". Prijevoz joj nudi luckasta Bailey pa se putovanje preko granice pretvara u putovanje života. Ovu knjigu opisuju kao "Thelmu i Louise s abortusom", a na plaži ju je čitala jedna gospođa, zacijelo obožavateljka tog filmskog hita.

3. Podobe smrti - Chris Carter (Učila International, 2013.)

Netko je slovenski ručnik ukrasio četvrtom knjigom u serijalu o detektivu Robertu Hunteru, u originalu "The death sculptor", a u nas "Kipar". Autor serijala je Chris Carter, Brazilac koji je u SAD-u studirao psihologiju odnosno kriminalno ponašanje. Osim psihologijom, bavio se profesionalno i glazbom, a bio je i član muške egzotične plesne skupine - zanimljivog li lika. Ovaj serijal kod nas je prevela izdavačka kuća Leo-commerce, na radost svih fanova krimića.


4. Cloud cuckoo land - Anthony Doerr (Harpercollins Publishers, 2021.)

Najzanimljiviji naslov na ovoj istarskoj plaži mi je "Cloud cuckoo land", kod nas znan kao "Grad u oblacima", najnoviji roman autora Pulitzerom nagrađenog "Svjetlo koje ne vidimo". U njemu su u haromoniji Konstantinopol 1453., Idaho u 80.-tima i budućnost Interstellar style. Going to the list, baby!

5. Izlaz zapad - Mohsin Hamid (V.B.Z., 2019.)

"...tako je to, i s gradovima i sa životom, u jednom trenutku obavljamo svoje uobičajene poslove, a već u drugom umiremo, ali neumitnost kraja ipak nam ne priječi prolazne početke i sredine sve do onoga časa kada se on dogodi", rečenica je koja obećava na prvoj stranici kratkog romana o dvoje mladih u izmišljenom gradu u kojem se vodi građanski rat. Ova donekle suvremena priča pakistanskog pisca na bajkovit način progovara o ljubavi i o emigraciji, zbog čega je svojevremeno podigla dosta prašine. Naime, Saeed i Nadia zbog rata moraju napustiti grad, i to pomoću čarobnih vrata koja vode do različitih lokacija u svijetu. Ponijela sam je na plažu željna čarobne romantike - romantiku nisam našla, cijenim autorovu inovativnost, ali razloga za hype nema, bar što se mene tiče.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...