Preskoči na glavni sadržaj

Što se čita na plaži 2022.

Iznenađujuće, ove godine je knjiga (ne Kindle!), ponovno in - bar na plaži na kojoj ja provodim dane! Svakodnevno viđam ljude koji uživaju u knjiškim poslasticama, a njihov izbor je eklektičan (i, za razliku od prošlih godina, self help je zaboravljen) - viđala sam i Ceciliju Ahern i Jojo Mojes, naravno, pa slovensku političku publicistiku, ali i jednu hardcore klasičarku koja je čitala "Majstora i Margaritu"! Ovo je Top 5 najzanimljivijih naslova:



1. Sva radosna mjesta - Jennifer Niven (Profil knjiga, 2020.)

Prva knjiga koju sam spazila na plaži bila je popularna young adult knjiga, "Sva radosna mjesta" (duža recenzija je ovdje). Drago mi je da su Violet i Theodore Finch još uvijek važni, da se ova priča o mentalnom zdravlju teen populacije još čita - čitajući je, prije par godina, zaljubila sam se u njezine likove, i u život all over again.

2. Nećemo se više plašiti - Dženi Hendriks i Ted Kaplan (Vulkan izdavaštvo, 2020.)

Jenni Hendriks i Ted Caplan napisali su urnebesnu (tako bar kažu interneti) knjigu o maturantici Veronici koja namjerava otputovati u Meksiko i ondje legalno pobaciti svoje neželjeno dijete, "Unpregnant". Prijevoz joj nudi luckasta Bailey pa se putovanje preko granice pretvara u putovanje života. Ovu knjigu opisuju kao "Thelmu i Louise s abortusom", a na plaži ju je čitala jedna gospođa, zacijelo obožavateljka tog filmskog hita.

3. Podobe smrti - Chris Carter (Učila International, 2013.)

Netko je slovenski ručnik ukrasio četvrtom knjigom u serijalu o detektivu Robertu Hunteru, u originalu "The death sculptor", a u nas "Kipar". Autor serijala je Chris Carter, Brazilac koji je u SAD-u studirao psihologiju odnosno kriminalno ponašanje. Osim psihologijom, bavio se profesionalno i glazbom, a bio je i član muške egzotične plesne skupine - zanimljivog li lika. Ovaj serijal kod nas je prevela izdavačka kuća Leo-commerce, na radost svih fanova krimića.


4. Cloud cuckoo land - Anthony Doerr (Harpercollins Publishers, 2021.)

Najzanimljiviji naslov na ovoj istarskoj plaži mi je "Cloud cuckoo land", kod nas znan kao "Grad u oblacima", najnoviji roman autora Pulitzerom nagrađenog "Svjetlo koje ne vidimo". U njemu su u haromoniji Konstantinopol 1453., Idaho u 80.-tima i budućnost Interstellar style. Going to the list, baby!

5. Izlaz zapad - Mohsin Hamid (V.B.Z., 2019.)

"...tako je to, i s gradovima i sa životom, u jednom trenutku obavljamo svoje uobičajene poslove, a već u drugom umiremo, ali neumitnost kraja ipak nam ne priječi prolazne početke i sredine sve do onoga časa kada se on dogodi", rečenica je koja obećava na prvoj stranici kratkog romana o dvoje mladih u izmišljenom gradu u kojem se vodi građanski rat. Ova donekle suvremena priča pakistanskog pisca na bajkovit način progovara o ljubavi i o emigraciji, zbog čega je svojevremeno podigla dosta prašine. Naime, Saeed i Nadia zbog rata moraju napustiti grad, i to pomoću čarobnih vrata koja vode do različitih lokacija u svijetu. Ponijela sam je na plažu željna čarobne romantike - romantiku nisam našla, cijenim autorovu inovativnost, ali razloga za hype nema, bar što se mene tiče.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta