Preskoči na glavni sadržaj

#readinghabitstag

The Reading Habits Tag kruži internetom već deset godina, a otprilike toliko i Glitter Girl iliti Šljokičasta žena postoji - u to ime, evo mojih odgovora na pitanja o čitalačkim navikama.

1. Imaš li kod kuće određeno mjesto za čitanje?

Imam, to je mjesto na koje i car ide pješke (tamo se krijem od mamakala).

2. Koristiš li straničnike?

Nisam luda za straničnicima, ali imam po jedan iz Jeruzalema, Torina, i iz Trogira koji su mi, uz one koje mi Franka izradi, posebno dragi jer sam ih dobila na poklon. Ako nisu pri ruci, u knjigu umetnem komadić papira (i WC papira, ako treba).


3. Možeš li prestati čitati bilo kada ili moraš dovršiti poglavlje ili pročitati određeni broj stranica?

Volim dovršiti poglavlje, takva sam i kao čitatelj, i kao čovjek. Kad knjiga nema poglavlja, glumim spontanost.

4. Piješ li ili jedeš dok čitaš?

Najradije pijem kavu dok čitam, to je dio rituala.

5. Slušaš li glazbu ili gledaš TV dok čitaš?

Ne, TV mi uvijek odvuče pažnju, a i teško mi je pjevati i čitati u isto vrijeme. Kad čitam u kafiću, biram one u kojima je glazba tiša, a žamor ljudi mi ne smeta. Ipak, omiljeno mjesto za čitanje mi je klupica u parku, daleko od zvučnika i ljudotinja.

6. Čitaš li jednu knjigu ili više njih u isto vrijeme?

Jednu. Ali uvijek razmišljam o sljedećoj prije nego prvu dovršim!

7. Čitaš li kod kuće ili bilo gdje?

Kod kuće čitam rano ujutro, a tijekom dana čitam bilo gdje. Ako se slučajno dogodi da odem iz stana bez knjige u torbi, putem navratim u knjižnicu (za tu naviku krivac je Rory Gilmore).

8. Čitaš li naglas ili u sebi?

Čitam u sebi, ali imam potrebu čitati naglas ako čitam knjigu na engleskom jeziku.

9. Preskačeš li stranice dok čitaš?

Ne. Da parafraziram Miley Cyrus, nije bitan kraj, it's the climb.


10. Čuvaš li knjige ili im lomiš korice?

Čuvam knjige jer ih najčešće čitam posuđene iz knjižnice, ali nemam ništa protiv da je knjiga rabljena. Omiljene su mi knjige one koje imaju ispisane posvete, bilješke ili podcrtane citate, a koje kupujem na sajmovima ili u antikvarijatima.

11. Pišeš li po knjigama?

Ne šaram po knjigama, citate i dojmove već deset godina zapisujem direktno u draft stranice bloga - i na temelju njih pišem konačan osvrt! Probala sam drukčije, ali ne ide!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta