Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (3)

Neki su ljudi sretni kad putuju svijetom, neke veseli susret s prijateljima, neki nabace osmijeh čim osjete miris pokošene trave. I meni malo za sriću treba - tek malo piškota, slatkog vrhnja, prvih jagoda s tržnice i mili zvuk miksera!


Shopping ne volim, uvijek hodam trgovačkim centrom na rubu plača, pogotovo sada kad sam nabacila nekoliko trudničkih kilograma (iako mi svi već idu na živce jer mi govore da mi se ne vidi da sam trudna) i gotovo sva garderoba mi je beskorisna! Da bude još gore, čak me i pojedine cipele žuljaju! Zato, ovaj tjedan sam se počastila novim balerinkama, s mašnicom, naravno! Ipak, najdraži dio shoppinga mi je kad dragi i ja odmorimo noge i živce i osvježimo se slatkim pićem - preporučujem ovu osvježavajuću vodu s okusom kruške!


Ovog tjedna, hvala Bogu, televizijski program preplavile su nogometne utakmice s raznih strana svijeta pa sam mogla pogledati Titanic na miru, a da ne gnjavim muža da sa mnom uživa u vještim rukama Jacka Dawsona - po tisućiti put. Uvijek jednako dirljiv, uvijek jednako uzbudljiv - definitivno jedan od najboljih filmova ikada.


Volim knjige u kojima se prepliću priče nekoliko likova, a svaka je pisana jedinstvenim jezikom i stilom. Uvijek zanimljiva Zadie Smith u knjizi o sjeverozapadnom dijelu Londona, u kojem je odrasla, ispripovjedala je zgode nekoliko likova, a u svakoj od njih pronašla sam komadić sebe, ali i pitanja koja tek čekaju svoje odgovore.

"Ako ćemo biti zaista objektivni, žena je kriva što nikad nisu razgovarali o djeci. Iz nekog joj razloga nikad  nije palo na pamet da sva ta beskrajna i divna jebačina vodi određenom, sasvim očitom cilju. Nju je strah tog cilja. Budi objektivna! Čega se imaš bojati? ima to neke veze sa smrću, vremenom i godinama. Jednostavno: meni je u mojoj glavi uvijek osamnaest, osamnaest mi je, i ako ništa ne učinim, ako budem mirna, ništa se neće promijeniti, uvijek će mi biti osamnaest. Zauvijek. Vrijeme će stati. Nikad neću umrijeti. Vrlo je banalan, taj strah. U današnje ga vrijeme svi imaju. Što još? Dovoljno je sretna u ovom trenutku u kojem su. Osjeća da zaslužuje upravo to što ima, ni više, ni manje. Svaka promjena prijeti kobnim narušavanjem ravnoteže. Zašto se ovaj trenutak mora promijeniti?"



Lani smo već u ovo doba muž i ja pijuckali vino ili višnjevaču na balkonu s pogledom na more. Danas nam pogled puca na osječki Zrinjevac i mnoštvo lega i legica na biciklima - što je u Šibeniku, gradu s milijun skala, nezamisliv prizor. Ne mogu piti alkohol, a dostojna zamjena za čašicu je sladoled - i to moj omiljeni od sorte King - Double! Živjeli!


Proljeće! Ovo slatko pulsiranje i treperenje u trbuhu mogla bi biti bebica koja štuca ili se na drugi način pokušava javiti nama, zbunjenim roditeljima. Nema ljepšeg osjećaja!

Petak! Vrijeme je za opuštanje i za pink look - cotton candy lak i Avonov ruž u nijansi Pout. Kraj tjedna začinit ćemo veselom mjuzom i iščekivanjem kazališne poslastice Ivane Šojat Kuči - Understadta! Napokon!

Uživajte u vikendu!

Primjedbe

  1. Imamo isti pink mašnicasti (?!?) rajf :) A gdje je slika balerinki, to želimo vidjeti!

    OdgovoriIzbriši
  2. Bit će u nekom od budućih postova! ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. Male stvari su najbolje. ;) Lijep pregled, a one jagode me mame. :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit