Preskoči na glavni sadržaj

Kad odrastem, bit ću mama

Kako se približavam sredini trajanja ovog stanja u kojem sam se zatekla, osjećam svetu dužnost prenijeti svoju "mudrost" na sve žene koje planiraju postati, za početak, trudnice, a potom, i majke. Ukoliko vas zanima kako se osjeća žena od trenutka začeća, a niste imale koga pitati, ovo je post za vas.


Nazovimo to moje stanje drugim, a ne blaženim, jer, osim spoznaje da u meni raste novi život (čega još nisam u potpunosti svjesna budući da još uvijek ne osjetim pokrete bebe), fizičke pojave koje prate trudnoću i ne čine od žene blaženicu, prije nervoznjaču kojoj se kvare zubi, opada kosa i koja se nekontrolirano deblja.

Kao i mnoge druge žene, i ja sam bila uvjerena da ću od trenutka začeća osjećati da se nešto u meni promjenilo - da ću znati da sam trudna. Ne samo da nisam imala pojma, nego sam i nakon godišnje kontrole kod ginekologa cmizdrila jer su baš sve druge žene u čekaonici bile trbušaste - sve, osim mene (tad sam bila trudna oko tri tjedna). Dragi je mislio da me pere PMS, a čak i kad mi je menstruacija izostala, nisam se osjećala trudno. Mislila sam da ću, ako sam trudna, imati jutarnje mučnine, baš kao što ih imaju žene u filmovima (nekim čudom, one nikada ne vode računa o svojim ciklusima, nego za trudnoću saznaju tek onog jutra kad zagrle wc školjku, unatoč činjenici da mučnine u pravilu krenu tek oko sedmog tjedna trudnoće. No, za svoju bebu saznala sam pet dana nakon izostanka menstruacije, kad sam napravila test, jer me nekoliko noći zaredom budila bol slična menstruacijskoj (poznata kao implementacijska bol, koja zna biti popraćena i oskudnim krvarenjem). Filmske mučnine? Nisu nikada niti došle, Bogu hvala!


Kad vidi pozitivan test za trudnoću, žena je u pravilu trudna već mjesec dana (trudnoća se računa od posljednje menstruacije). Svaka od nas želi odmah pohrliti liječniku koji će tu vijest potvrditi, ali valja znati da se preporuča kod ginekologa ići tek nakon šest tjedana trudnoće - tek tada je trudnoća vidljiva na ultrazvuku. Ako ne možete dočekati, možete izvaditi krv i koncentracija hormona beta HCG će potvrditi vaše sumnje. Ipak, ništa vas ne može uvjeriti u to da ćete postati majka kao malo srce koje kuca na ekranu ultrazvuka, a taj se doživljaj isplati čekati!

U trenutku kad saznate da ste trudni, poželjet ćete sa svima podijeliti tu vijest! Nijedna vijest do tada nije bila ovako važna! Ipak, još neko vrijeme će vas pratiti strah jer je mogućnost spontanog pobačaja veća u prva tri mjeseca trudnoće (zbog toga često žene podijele vijest uz napomenu "nemoj nikome reći", pa im nemojte to zamjeriti). Prvome sam za trudnoću rekla mužu, budućim bakama i djedovima, sestrama i šogoru, a nakon što je ginekologinja potvrdila vijest, i ostalim prijateljima i rodbini koje svakodnevno viđam. Šefu i kolegama rekla sam u prvom tjednu drugog tromjesečja, kad sam bila sigurna da je opasnost prošla.

Nemojte čitati previše o trudnoći, one vas mogu preopteretiti. Sve se svodi na uzimanje folne kiseline i drugih vitamina (koje će vam prepisati ginekolog), povećani unos voća i povrća, puno kretanja i puno spavanja.


Upravo zbog spavanja, čak i ako imate urednu trudnoću i osjećate se dobro, past će vam na pamet otići na porodiljni dopust. Nisam spavalica, ali u prva tri mjeseca trudnoće jedva sam čekala vratiti se s posla i ispružiti se. Popodne bih ubila oko na dva sata, a navečer išla s mužem u šetnju. Mnoge žene kažu da se nikada nisu tako dobro naspavale kao u trudnoći - valjda je to osmišljeno kako bi se tijelo odmorilo dovoljno da lakše izdrži sve besane noći popraćene bebinim plačem.

Jedan od razloga zašto je lakše biti na porodiljnom dopustu je i odlazak k liječniku usred radnog dana. Budite spremne na to da ćete, pored ginekoloških pregleda (za koji imate pravo jedan slobodan dan mjesečno, ukoliko najavite pregled poslodavcu i naknadno ga dokažete), biti primorane obilaziti mnoge druge liječnike, npr. stomatologe (i da, smijete primiti injekciju lokalne anestezije!), hematologe, trasfuziologe i dr. Valja imati na umu da imate pravo na godišnji odmor, na određeni broj dana plaćenog, ali i neplaćenog dopusta, a da vam, za vrijeme porodiljnog dopusta zbog komplikacija u trudnoći naknada plaće maksimalno može iznositi oko 4.250,00 kn - ukoliko imate najmanje godinu dana neprekidnog radnog staža i ukoliko je inače veća od tog iznosa. Pa si izračunajte možete li si priuštiti cjelodnevno drjemuckanje ili ste primorane otići na posao - ukoliko ste dovoljno sretne da posao uopće imate.


Mrzim shopping, da se razumijemo. Prvi odjevni predmet u koji sam uložila u trudnoći je bio veći grudnjak. Prvih tjedana garderobu nisam morala mijenjati, ali ulaskom u drugo tromjesečje trbuščić je počeo iskakati. Jednog jutra probudila sam se napuhnuta, ali truh, začudo, nisam mogla uvući kao što inače činim dok se uvlačim u hlače. Vrlo vjerojatno će vas u tom trenutku, kao i mene, uhvatiti panika, jer se nećete osjećati trudnom (prve bebine pokrete prvorotkinje osjete otprilike u 20. tjednu trudnoće), nego samo poput krafne koja buja iz dana u dan, a koja se ugodno osjeća samo u pidžami. Najbolji izbor zbog toga su haljine koje neće pritiskati trbuh i u kojima ćete se i vi, i beba, ugodno osjećati, a koje će vas spasiti od ranojutarnjih pokušaja kombiniranja outfita, pogotovo ako ste zaposlene i na poslu se ne možete pojaviti u trenerci, slatkim majicama za trudnice (mogu se naći trenutno u Mani npr.) ili tajicama.

Nastavit će se...

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...