četvrtak, 30. travnja 2015.

Sreća je u malim stvarima (4)


Priroda i ja nikako na zelenu granu. Ja nju volim, a ona mene ne. Kad bih mogla birati kako bih provela slobodan dan, definitivno bih izabrala popodne uz knjigu ispod zelene krošnje. No, ovih dana mogu o tome samo sanjati jer me pelud napada sve u šesnaest. Možda ste pomislili da pretjerujem i da ne znate nikoga tko toliku muku muči s peludnom alergijom, ali vjerojatno svi koje poznajete, a koji od nje pate, piju tablete ili druge lijekove koji im pomažu da iz bitke izađu kao pobjednici. Trudnice se moraju žrtvovati pa je jedini lijek izolacija - u zatvorenim prostorima. Ipak, svako malo pobjegnem van i dam proljeću još jednu priliku. Tako sam Prizore iz seoskog života Amosa Oza poželjela pročitati u dvorištu, uz zvuk susjedovog traktora i kosilice za travu, dok ptičice pjevaju, a gice rokću. Oza volim još iz srednjoškolskih dana, otkad sam pročitala Moj Michael, osvojio me. U Prizorima je ispričao nekoliko priča o ljudima iz malog mjesta, ljudima koji žive obične života, a čuvaju neobične tajne i gaje emocije obojene tužnim tonovima. Oz je majstor u tome, gotovo psiholog koji analizirajući druge liječi samoga sebe. Pročitajte! Uz roštilj!


Ovoga travnja ugodno sam se družila na sastanku book cluba i još jednom se uvjerila u slojevitost ženske psihe! Harper Lee nadahnula nas je na razgovor o roditeljstvu, djetinjstvu, predrasudama, smrti, demokraciji, pa čak i Hitleru! U američkom stilu, uz vino/čaj, počastile smo se chocolate chip cookiesima (recept je ovdje - pravim ih bez kakaa), i to najjednostavnijim, najbržima za napraviti i najukusnijim cookiesima te vrste. Jedva čekam sljedeći sastanak!


U 20. tjednu trudnoće konačno sam se pretvorila u trudnicu! Nevjerojatno je što se dogodi ženskom tijelu u tom drugom stanju - početkom tjedna nitko nije primijetio moj trbuščić, a već krajem tjedna svi su se zagledali u njega! Bebine ludorije osjetim sve češće, još uvijek tiho i lagano, ali dovoljno da osjetim da sam - mama. Big mamma :)


Nedavno je moj mladi muž napunio 29 godina! Poklonila sam mu, između ostalog, knjigu Ja, tata iz Irske u kojoj hrvatski zet Paul O'Grady progovara o radosti roditeljstva na tipični muški način, a počastili smo se sladoledima, tortom i svečanim ručkom u osječkom restoranu Bijelo plavi - toplo preporučujemo! 
Ipak, najljepši poklon, sigurna sam, koji je moj muž primio ovog rođendana, odlazak je na pregled ultrazvukom sa mnom - od toga dana moj je muškarac još svjesniji naše bebe, štoviše, ona mu je omiljeni sugovornik ovih dana! Saznali smo i spol našeg zlata - više o tome u sljedećim postovima!


Peludna groznica prislila me ovog tjedna da grlo liječim i špinanim šećerom (za dummies - otopiti dvije žlice šećera pa dodati šalicu mlijeka i miješati dok se karamelizirani šećer ne otopi), prirodnim lijekom naših baka koji veseli malene, a velike vraća u djetinjstvo. Šteta što je zima iza nas, jer ovim napitkom valjalo bi se grijati u hladnim zimskim noćima. Sjetite ga se ako vjetar ohladi svibanjske dane! Do tada, uživajte u suncu i u neradnim danima - ja hoću, pogotovo zato što nakon produženog vikenda idem na porodiljni dopust!

Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)