Preskoči na glavni sadržaj

Kad odrastem, bit ću mama (2)

Kako se približavam sredini trajanja ovog stanja u kojem sam se zatekla, osjećam svetu dužnost prenijeti svoju "mudrost" na sve žene koje planiraju postati, za početak, trudnice, a potom, i majke. Ukoliko vas zanima kako se osjeća trudnica, a niste imale koga pitati, ovo je post za vas.


Iako još nemate razvijen majčinski instinkt, već u trudnoći morate se brinuti za svoje dijete. Ne preporuča se unos kofeina, pogotovo u prva tri mjeseca, morate paziti na unos šećera (ali valja imati na umu da čokolada dobro utječe na bebin psihofizički razvoj!), ne smijete piti alkohol, pušiti cigarete (tko god vam kaže da nije dobro da trudnica naglo prestane pušiti - laže! naime, ako prestanete pušiti u trudnoći vaše dijete će u trenutku poroda više biti opskrbljeno kisikom, a kad budete dojili, u vašem mlijeku neće biti nikotina!), niti jesti prezačinjenu hranu, ne smijete pitu tablete za alergiju, a ako vas zaboli glava, smijete popiti tabletu Lupoceta. Nije preporučljivo bojiti kosu niti svoje tijelo opterećivati drugim kemikalijama, pogotovo u prvim mjesecima (ja nisam ni nokte lakirala prvih mjeseci - paničarka), dok se bebini organi formiraju. Primjerice, mnoge će žene pohrliti kupiti kremice, mlijeko ili losion protiv strija, no, morate znati da ni za jednu od krema nije dokazano da čini kožu elastičnijom, pa niti da ne utječu štetno na plod! Sve što nanosite na kožu dolazi i do bebice! Ako vas brinu strije, valja znati da su one produkt genetike i nema čarobne kreme koja će vas od njih spasiti. Prijatelj farmaceaut, štoviše, za elastičnost kože preporučio mi je najobičnije bademovo ulje koje se može kupiti u svakoj ljekarni.

Jedna od zanimljivijih stvari koja će vam se dogoditi u trudnoći je da ćete postati predmet od javnog interesa. Naime, samim tim što ste trudni, pa makar i samo par tjedana, ljudi će smatrati da je legitimno postavljati vam pitanja tipa "Koliko često piškiš?, "Rita li se beba?", "Kako će se zvati beba?" te, meni omiljeno, "Jedeš li kisele krastavce sa šlagom?“ Iz nekog razloga, svi misle da se beba od prvog dana rita u trbuhu, da mama odmah zna spol svog djeteta i da trudnice jedu odvratnoće. Na sva ta pitanja ću odgovoriti strpljivo, lijepo je što se ljudi interesiraju za novi život, ali potreba ljudi da mi popipaju trbuh, kao da sam neki Grgur Ninski ili čarobna svjetiljka - izluđuje me! Nisam voljela da me ljudi pipkaju prije, a posebno ne volim sada - u tom trbuhu je moje dijete, my precious, hej! Naravno, neke trudnice vole da ih se pipka, ta Instagram je pun žena koje ponosno hastagaju babybump, pa ljudi osjećaju obvezu da pomiluju njihov trudnički trbuh, ali nisu sve žene takve - imajte to na umu sljedeći put kad vam prstići polete!


Prva polovica trudnoće čudno je razdoblje. Često je ljudima neugodno pitati jeste li trudni ili ste se samo udebljali jer, još uvijek niste vrsni primjerak božice plodnosti, nego samo žena koja se malo zaokružila. Istotako, gdje je onaj sjaj o kojem babe pričaju? Još uvijek češće izbjegavam zrcala, čekajući taj glow. Koža lica zabrijala si da je u pubertetu, a saniranje čvimbi već me umara. O žilama koje su isplivale na površinu mojih grudi neću ni početi - you get the point. Tijelo se mijenja i žena se neprestano mora podsjećati na činjenicu da u njoj raste malo biće zbog kojeg će se isplatiti svaka muka - svaki pokvareni zub, svaka ispala vlas, svaki natečeni prst.


Jedna od najuspješnih propagandi koju su muškarcima prenijeli američki filmovi je ona o uspaljenim trudnicama. Zbog takvih ludorija, svaki muškarac sanja o danu kad neće moći doći k sebi od iscrpljenosti koju je zaradio zbog svoje trudnice. No, ono što mnogi ne znaju jest da je vrlo uobičajeno da ženi u trudnoći, posebno u prva tri mjeseca, uopće nije do seksualnih aktivnosti! Iako joj se tijelo tek s vremenom transformira u trudničko, žena je već u prvim tjednima pospana, umorna, zabrinuta za bebu, a ako tome dodate i mučnine i iscrpljenost, jasno vam je da joj je seks zadnji na pameti. No, dobra vijest za sve je da se razina hormona mijenja tijekom devet mjeseci pa su moguće svakakve promjene raspoloženja, pa tako i seksualnog!


Prvih tjedana trudnoće bila sam uvjerena kako sam za ulogu majke stvorena. No, kako su dani odmicali, a ja na ulici susretala novopečene majke koje odlično barataju s bebačima i s gomilom baby opreme, shvatila sam da o djeci nemam pojma. Ne znam jesu li za djecu bolje platnene ili jednokratne pelene, ne zna koliko često i koliko dugo treba dojiti dijete, ne znam zašto djeca prvih dvanaest mjeseci ne smiju jesti čokoladu, kako djetetu očistiti nos ili odrezati nokte, što mi sve treba za dijete, kakva sjedalica za auto je najbolja...pobogu, kako ću se brinuti o tom djetetu??! Stoga, uhvatila sam se knjige, saslušavanja mama i baka (ali s oprezom, jer u nekim smo stvarima pametniji nego smo to bili u prošlom stoljeću!), a predbilježili smo se i na tečaj za trudnice. Uz to, guglala sam žabnjake i odlučila svim silama se održati na životu primjerak koji sam udomila ovaj tjedan. Iako se još bojim da sam nesposobna majka jer ne osjetim pokrete svoje bebe, informiranje mi pruža osjećaj sigurnosti - možda ipak i ne budem najgora mama na svijetu.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta