Preskoči na glavni sadržaj

Kad odrastem, bit ću mama (2)

Kako se približavam sredini trajanja ovog stanja u kojem sam se zatekla, osjećam svetu dužnost prenijeti svoju "mudrost" na sve žene koje planiraju postati, za početak, trudnice, a potom, i majke. Ukoliko vas zanima kako se osjeća trudnica, a niste imale koga pitati, ovo je post za vas.


Iako još nemate razvijen majčinski instinkt, već u trudnoći morate se brinuti za svoje dijete. Ne preporuča se unos kofeina, pogotovo u prva tri mjeseca, morate paziti na unos šećera (ali valja imati na umu da čokolada dobro utječe na bebin psihofizički razvoj!), ne smijete piti alkohol, pušiti cigarete (tko god vam kaže da nije dobro da trudnica naglo prestane pušiti - laže! naime, ako prestanete pušiti u trudnoći vaše dijete će u trenutku poroda više biti opskrbljeno kisikom, a kad budete dojili, u vašem mlijeku neće biti nikotina!), niti jesti prezačinjenu hranu, ne smijete pitu tablete za alergiju, a ako vas zaboli glava, smijete popiti tabletu Lupoceta. Nije preporučljivo bojiti kosu niti svoje tijelo opterećivati drugim kemikalijama, pogotovo u prvim mjesecima (ja nisam ni nokte lakirala prvih mjeseci - paničarka), dok se bebini organi formiraju. Primjerice, mnoge će žene pohrliti kupiti kremice, mlijeko ili losion protiv strija, no, morate znati da ni za jednu od krema nije dokazano da čini kožu elastičnijom, pa niti da ne utječu štetno na plod! Sve što nanosite na kožu dolazi i do bebice! Ako vas brinu strije, valja znati da su one produkt genetike i nema čarobne kreme koja će vas od njih spasiti. Prijatelj farmaceaut, štoviše, za elastičnost kože preporučio mi je najobičnije bademovo ulje koje se može kupiti u svakoj ljekarni.

Jedna od zanimljivijih stvari koja će vam se dogoditi u trudnoći je da ćete postati predmet od javnog interesa. Naime, samim tim što ste trudni, pa makar i samo par tjedana, ljudi će smatrati da je legitimno postavljati vam pitanja tipa "Koliko često piškiš?, "Rita li se beba?", "Kako će se zvati beba?" te, meni omiljeno, "Jedeš li kisele krastavce sa šlagom?“ Iz nekog razloga, svi misle da se beba od prvog dana rita u trbuhu, da mama odmah zna spol svog djeteta i da trudnice jedu odvratnoće. Na sva ta pitanja ću odgovoriti strpljivo, lijepo je što se ljudi interesiraju za novi život, ali potreba ljudi da mi popipaju trbuh, kao da sam neki Grgur Ninski ili čarobna svjetiljka - izluđuje me! Nisam voljela da me ljudi pipkaju prije, a posebno ne volim sada - u tom trbuhu je moje dijete, my precious, hej! Naravno, neke trudnice vole da ih se pipka, ta Instagram je pun žena koje ponosno hastagaju babybump, pa ljudi osjećaju obvezu da pomiluju njihov trudnički trbuh, ali nisu sve žene takve - imajte to na umu sljedeći put kad vam prstići polete!


Prva polovica trudnoće čudno je razdoblje. Često je ljudima neugodno pitati jeste li trudni ili ste se samo udebljali jer, još uvijek niste vrsni primjerak božice plodnosti, nego samo žena koja se malo zaokružila. Istotako, gdje je onaj sjaj o kojem babe pričaju? Još uvijek češće izbjegavam zrcala, čekajući taj glow. Koža lica zabrijala si da je u pubertetu, a saniranje čvimbi već me umara. O žilama koje su isplivale na površinu mojih grudi neću ni početi - you get the point. Tijelo se mijenja i žena se neprestano mora podsjećati na činjenicu da u njoj raste malo biće zbog kojeg će se isplatiti svaka muka - svaki pokvareni zub, svaka ispala vlas, svaki natečeni prst.


Jedna od najuspješnih propagandi koju su muškarcima prenijeli američki filmovi je ona o uspaljenim trudnicama. Zbog takvih ludorija, svaki muškarac sanja o danu kad neće moći doći k sebi od iscrpljenosti koju je zaradio zbog svoje trudnice. No, ono što mnogi ne znaju jest da je vrlo uobičajeno da ženi u trudnoći, posebno u prva tri mjeseca, uopće nije do seksualnih aktivnosti! Iako joj se tijelo tek s vremenom transformira u trudničko, žena je već u prvim tjednima pospana, umorna, zabrinuta za bebu, a ako tome dodate i mučnine i iscrpljenost, jasno vam je da joj je seks zadnji na pameti. No, dobra vijest za sve je da se razina hormona mijenja tijekom devet mjeseci pa su moguće svakakve promjene raspoloženja, pa tako i seksualnog!


Prvih tjedana trudnoće bila sam uvjerena kako sam za ulogu majke stvorena. No, kako su dani odmicali, a ja na ulici susretala novopečene majke koje odlično barataju s bebačima i s gomilom baby opreme, shvatila sam da o djeci nemam pojma. Ne znam jesu li za djecu bolje platnene ili jednokratne pelene, ne zna koliko često i koliko dugo treba dojiti dijete, ne znam zašto djeca prvih dvanaest mjeseci ne smiju jesti čokoladu, kako djetetu očistiti nos ili odrezati nokte, što mi sve treba za dijete, kakva sjedalica za auto je najbolja...pobogu, kako ću se brinuti o tom djetetu??! Stoga, uhvatila sam se knjige, saslušavanja mama i baka (ali s oprezom, jer u nekim smo stvarima pametniji nego smo to bili u prošlom stoljeću!), a predbilježili smo se i na tečaj za trudnice. Uz to, guglala sam žabnjake i odlučila svim silama se održati na životu primjerak koji sam udomila ovaj tjedan. Iako se još bojim da sam nesposobna majka jer ne osjetim pokrete svoje bebe, informiranje mi pruža osjećaj sigurnosti - možda ipak i ne budem najgora mama na svijetu.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...