Preskoči na glavni sadržaj

Kad odrastem, bit ću mama (2)

Kako se približavam sredini trajanja ovog stanja u kojem sam se zatekla, osjećam svetu dužnost prenijeti svoju "mudrost" na sve žene koje planiraju postati, za početak, trudnice, a potom, i majke. Ukoliko vas zanima kako se osjeća trudnica, a niste imale koga pitati, ovo je post za vas.


Iako još nemate razvijen majčinski instinkt, već u trudnoći morate se brinuti za svoje dijete. Ne preporuča se unos kofeina, pogotovo u prva tri mjeseca, morate paziti na unos šećera (ali valja imati na umu da čokolada dobro utječe na bebin psihofizički razvoj!), ne smijete piti alkohol, pušiti cigarete (tko god vam kaže da nije dobro da trudnica naglo prestane pušiti - laže! naime, ako prestanete pušiti u trudnoći vaše dijete će u trenutku poroda više biti opskrbljeno kisikom, a kad budete dojili, u vašem mlijeku neće biti nikotina!), niti jesti prezačinjenu hranu, ne smijete pitu tablete za alergiju, a ako vas zaboli glava, smijete popiti tabletu Lupoceta. Nije preporučljivo bojiti kosu niti svoje tijelo opterećivati drugim kemikalijama, pogotovo u prvim mjesecima (ja nisam ni nokte lakirala prvih mjeseci - paničarka), dok se bebini organi formiraju. Primjerice, mnoge će žene pohrliti kupiti kremice, mlijeko ili losion protiv strija, no, morate znati da ni za jednu od krema nije dokazano da čini kožu elastičnijom, pa niti da ne utječu štetno na plod! Sve što nanosite na kožu dolazi i do bebice! Ako vas brinu strije, valja znati da su one produkt genetike i nema čarobne kreme koja će vas od njih spasiti. Prijatelj farmaceaut, štoviše, za elastičnost kože preporučio mi je najobičnije bademovo ulje koje se može kupiti u svakoj ljekarni.

Jedna od zanimljivijih stvari koja će vam se dogoditi u trudnoći je da ćete postati predmet od javnog interesa. Naime, samim tim što ste trudni, pa makar i samo par tjedana, ljudi će smatrati da je legitimno postavljati vam pitanja tipa "Koliko često piškiš?, "Rita li se beba?", "Kako će se zvati beba?" te, meni omiljeno, "Jedeš li kisele krastavce sa šlagom?“ Iz nekog razloga, svi misle da se beba od prvog dana rita u trbuhu, da mama odmah zna spol svog djeteta i da trudnice jedu odvratnoće. Na sva ta pitanja ću odgovoriti strpljivo, lijepo je što se ljudi interesiraju za novi život, ali potreba ljudi da mi popipaju trbuh, kao da sam neki Grgur Ninski ili čarobna svjetiljka - izluđuje me! Nisam voljela da me ljudi pipkaju prije, a posebno ne volim sada - u tom trbuhu je moje dijete, my precious, hej! Naravno, neke trudnice vole da ih se pipka, ta Instagram je pun žena koje ponosno hastagaju babybump, pa ljudi osjećaju obvezu da pomiluju njihov trudnički trbuh, ali nisu sve žene takve - imajte to na umu sljedeći put kad vam prstići polete!


Prva polovica trudnoće čudno je razdoblje. Često je ljudima neugodno pitati jeste li trudni ili ste se samo udebljali jer, još uvijek niste vrsni primjerak božice plodnosti, nego samo žena koja se malo zaokružila. Istotako, gdje je onaj sjaj o kojem babe pričaju? Još uvijek češće izbjegavam zrcala, čekajući taj glow. Koža lica zabrijala si da je u pubertetu, a saniranje čvimbi već me umara. O žilama koje su isplivale na površinu mojih grudi neću ni početi - you get the point. Tijelo se mijenja i žena se neprestano mora podsjećati na činjenicu da u njoj raste malo biće zbog kojeg će se isplatiti svaka muka - svaki pokvareni zub, svaka ispala vlas, svaki natečeni prst.


Jedna od najuspješnih propagandi koju su muškarcima prenijeli američki filmovi je ona o uspaljenim trudnicama. Zbog takvih ludorija, svaki muškarac sanja o danu kad neće moći doći k sebi od iscrpljenosti koju je zaradio zbog svoje trudnice. No, ono što mnogi ne znaju jest da je vrlo uobičajeno da ženi u trudnoći, posebno u prva tri mjeseca, uopće nije do seksualnih aktivnosti! Iako joj se tijelo tek s vremenom transformira u trudničko, žena je već u prvim tjednima pospana, umorna, zabrinuta za bebu, a ako tome dodate i mučnine i iscrpljenost, jasno vam je da joj je seks zadnji na pameti. No, dobra vijest za sve je da se razina hormona mijenja tijekom devet mjeseci pa su moguće svakakve promjene raspoloženja, pa tako i seksualnog!


Prvih tjedana trudnoće bila sam uvjerena kako sam za ulogu majke stvorena. No, kako su dani odmicali, a ja na ulici susretala novopečene majke koje odlično barataju s bebačima i s gomilom baby opreme, shvatila sam da o djeci nemam pojma. Ne znam jesu li za djecu bolje platnene ili jednokratne pelene, ne zna koliko često i koliko dugo treba dojiti dijete, ne znam zašto djeca prvih dvanaest mjeseci ne smiju jesti čokoladu, kako djetetu očistiti nos ili odrezati nokte, što mi sve treba za dijete, kakva sjedalica za auto je najbolja...pobogu, kako ću se brinuti o tom djetetu??! Stoga, uhvatila sam se knjige, saslušavanja mama i baka (ali s oprezom, jer u nekim smo stvarima pametniji nego smo to bili u prošlom stoljeću!), a predbilježili smo se i na tečaj za trudnice. Uz to, guglala sam žabnjake i odlučila svim silama se održati na životu primjerak koji sam udomila ovaj tjedan. Iako se još bojim da sam nesposobna majka jer ne osjetim pokrete svoje bebe, informiranje mi pruža osjećaj sigurnosti - možda ipak i ne budem najgora mama na svijetu.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit