Mislila sam da ću s Osijekom nastaviti tamo gdje smo stali prije četiri godine, kad sam grad napustila s diplomom u rukama. Prvog dana išla sam kupiti pecivo, da bih shvatila da pekarnica na tom mjestu više ne postoji. Drugog dana išla sam u Optimu raskinuti ugovor, kad, pazi, Optime više nema na tom mjestu! Odustala sam od samouvjerenog koračanja ulicama Osijeka - dat ću mu priliku da me upozna, i da ja, iznova, upoznam njega!
Ujutro, dok idem na posao, prolazim kraj tržnice. Ljudi se tek spremaju za svoj radni dan. Nina na radiju pjeva "...u meni još ima nade za sve dobre i loše dane...", zrak miriši na domaće jabuke iz Petrijevaca.
Iako je nebo sivo, grad je ipak živ - ulice su pune lega i legica, studenti nose skripte na kopiranje, penzioneri idu na piju, tramvaji tutnje prekrcani. Tvrđa miriše na Božić, a Sakuntala park kao da sniva, unatoč buci koju stvaraju ljudi koji žure na posao.
Drava se obukla u tišinu. Siva je i bezvoljna. Baš kao i ja.
No, možda sve i bude dobro. S Osijekom. I sa mnom.
No, možda sve i bude dobro. S Osijekom. I sa mnom.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)