Savršeno je vrijeme za čitanje Božićne priče (pjesme) Charlesa Dickensa. Priča o čangrizavom Ebenezeru Scroogeu izdana je za Božić prije 171 godinu, i do danas je prekopirana, opjevana i ekranizirana nekoliko tisuća puta. Neku njezinu inačicu sigurno ste do sada u životu pogledali, ali, jeste li pročitali knjigu koju je Dickens napisao samo kako bi zaradio novac potreban za otplatu dugova?
Ovih dana uzela sam ju ponovno u ruke i potpuno se prepustila duhovima prošlih, sadašnjih i budućih Božića, svemu što sam bila, što jesam, što ću tek odlučiti biti. Baš kao i Scroogeu, pomisao na prošle Božiće razvlači mi osmijeh preko lica. Sjećam se svake cigle, svakog pokreta, svakog kolača, samo je boja glasova potpuno iščezla. Mislim na djeda koji mi glasno čestita Božić i trlja svoju grubu bradu o moje rumene obraze, znajući da me to škakljika i tjera u smijeh. Slama je pod stolom, a bakin krispan okićen je bombonima kojima je rok trajanja istekao prije nego li sam se ja rodila. Svi smo zajedno, grleno se smijemo i otimamo za riječ. Takvi smo vam mi. Da mi se vratiti, šapnem. Bilo je to jednostavnije vrijeme... ili se takvim sve čini iz perspektive djeteta?
"Ja sam smrtnik,", prigovori Scrooge, "i podložan sam padanju."
Svakog dana pred nas se stavlja izbor - hoćemo li biti preopterećeni svojim problemima ili ćemo primijetiti svog brata koji ne traži ništa osim našeg vremena i pažnje? Prepreke koje moramo svladati ponekad nas potpuno obuzmu, i ljudi nam prestanu biti važan faktor u životu. Dok ganjamo karijere i nastojimo od sebe napraviti ljude, naš svijet može prekriti mrkli mrak, iz kojeg sami izaći ne možemo. Zbog toga nam je potrebno Svjetlo, Ljubav, Blizina, Božić, ma potreban nam je Bog. Potrebno nam je ovo vrijeme provedeno s obitelji, svima, jer svim srcem vjerujem da ono obnavlja sva prazna srca, čak i ona koja nisu ni svjesna pustinje koja u njima vlada.
"Mnogo je toga, mnim, iz čega sam uspijevao istjerati nekakvo dobro, no od čega nikad nisam imao koristi", odvrati nećak. "Pa tako i iz Božića. Pa ipak sam siguran da u božićnim danima - pri čemu ne mislim na štovanje što ga ištu sveto ime i svetiji nastanak, ako se to, kad je riječ o ičemu što se odnosi na Božić, može ikako zanemariti - kad god bi na njih došao red, vidio nešto dobro: jer to su dani lijepi i milosrdni, puno praštanja i dobrote: i to je jedino meni poznato doba, u čitavom dugom godišnjem kalendaru, kad se čini da su muškarci i žene, kao po nekom dogovoru, spremni slobodno otvoriti srce, i spremni u ljudima što stoje pred njima zaista vidjeti suputnike do groba, a ne tek pripadnike druge rase, stvorenja što putuju nekim drugim putovima. I stoga, ujače, iako mi to nikad nije u džep spustilo ni trunak ni zlata nni srebra, ja ipak vjerujem da sam od toga imao koristi, te da ću je imati i ubuduće; i stoga velim, neka bi ga Bog blagoslovio!"
Nitko ne želi svjesno postati Ebenezer Scrooge, a, ipak, toliko je mrguda oko nas, toliko onih koji nisu spremni oprostiti ni sebi, niti onima koji čeznu za njihovim oprostom. Našom zemljom vladaju loše vijesti i još lošije prognoze. Ipak, nadam se da ćemo svi ovoga Božića - bez obzira na neostvarene ciljeve, razočaranja ili rane - pronaći mir u svojoj duši i odlučiti biti svijeća koja obasjava tamu oko sebe.
Nema komentara:
Objavi komentar
Speak up! :)