Šljokičasta žena

Često se zapitam - tko bih bila da nisam čitatelj? O čemu bih razmišljala onih dana kada moji prsti ne bi dotaknuli hrbat knjige? Nezamislivi su mi takvi dani, pa ću se pitati i dalje. Knjige koje čitam oblikuju me baš kao i ljudi s kojima se susrećem (zato, pažljivo biraj knjige, i još pažljivije biraj društvo!) - kreiraju moje raspoloženje, kreiraju duh moje sadašnjosti. Ponekad ja tražim knjige, ali one najbolje pronađu mene. Za knjigu "A Month in the Country" (objavljenu 1980.) engleskog književnika J. L. Carra čula sam početkom ljeta (na Youtubeu ju preporučuju mahom odrasli muškarci koji su njome ganuti do suza) i odmah sam ju naručila s Blackwell'sa  (nisam pronašla prijevod knjige na hrvatski jezik) - jednostavno, sažetak joj je podsjećao na zalazak sunca u zadnjim danima ljeta, pa sam si ju sačuvala za kraj kolovoza. "For me that will always be the summer days od summer days - a cloudless sky, ditches and roadside deep in grass, poppies, cuckoo pint, trees h...

Ne znam je li me na čitanje "Euforije" navelo ludilo u memoarima Jennette McCurdy ili me na to navelo ljeto, čudno, sparno ljeto, ali žeđala sam za malo Sylvije Plath. Kako sam "Zvono" davno pročitala, roman švedske autorice učinio mi se kao zgodni suvremeni update. Ako ne poznajete lik i djelo američke pjesnikinje, moram reći da je (u mojim očima) Sylvia bila topla i strastvena osoba. Voljela je crvenu boju, inspirirala ju je divljina prirode, oduševljavala se zujanjem bumbara i ispijanjem sherryja u vrtu, ali imala je krajnje visoke kriterije za ovaj svijet. Razočaranja su ju ubila u tridesetoj godini života, a ne plin iz pećnice. Njezin kratak život i način na koji ga je odlučila okončati (iako, tada poprilično uobičajena metoda samoubojica) definirali su ju. No, je li proslavljena po suicidu ili je ikona postala zahvaljujući svom talentu - ono je što još uvijek kopka biografe, kritičare, pisce i čitatelje. Iznimno nadarena (prvu pjesmu objavila je u novinama kao...

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Na misi za Veliku Gospu svećenik je rekao: "Danas smo došli Majci, a nema ljepšeg osjećaja od povratka k Majci". Instinktivno sam stisnula zube, a u meni se uskovitlao vrtlog osjećaja. Ponadala sam se da će moja djeca imati potrebu vratiti mi se, a onda - pobojala sam se da će tu potrebu imati nedopustivo često, jer sam ih propustila naučiti samostalnosti. Bivanje majkom je bivanje hodajućom kontradikcijom, i potrebno je puno uravnoteženosti da se dijete pripremi za život. Nitko mi nije rekao da je potrebno TOLIKO balansiranja. U redu, da mi je netko i rekao ranije, ne bih ga slušala, ne bih razumjela - voljela sam svoju majku i imala sam sve epizode Gilmoreica na VHS-u, u meni je tinjao majčinski potencijal. Mislila sam da je želja za djetetom dovoljna, iako su me krasile osobine koje postajanje majkom mogu samo otežati - bila sam glasna, nestrpljiva, nemirna, pesimistična, nesigurna, dramatična, bila sam too much, a riječ balans nije se nalazila u mom rječniku. A sada - sad...

Volim tih par preostalih dana godišnjeg odmora prijeko potrebnih nakon ljetovanja da bismo kuću, u koju smo se vratili, doveli u stanje prikladno za stanovanje. Ima nekog slatkog osjećaja izolacije u tome - prijatelji još ne znaju da smo se vratili s putovanja, bez žurbe peremo nagomilane hrpe prljavog rublja, brišemo prašinu, čistimo ormare i pokušavamo u život vratiti uvenule sobne biljke. Tijekom onih nekoliko blaženih minuta u kojima se djeca zaigraju uživam u slow motionu kućanstva čitajući fiktivne memoare Shirley Jackson. "I thought briefly and comfortably of the quiet mornings, the long lovely afternoons, the early bedtimes. "Well," I said, with immense heartiness, "it will be summer again before we all know it." U um Shirley Jackson zaljubila sam se kao dvanaestogodišnjakinja u videoteci Kuki, iako joj još ni ime nisam znala, a nakon " Oduvijek živimo u dvorcu ", bila sam fan for life. Žena je to koja je inspiracija brojnim piscima i koja je...

Came in for the embers Stayed out for the breeze I need to feel elements to remind me There's beauty when it's bleak Stuck out long before lights down Why do I breathe? Oh, I know The more that I love the less that I feel The times that I jumped never were real They say that all scars will heal but I know Maybe I won't But the waves won't break my boat But the waves won't break my boat Za kraj ljetovanja - kad ti se u more više ne ulazi, kad si na miru pa samo gledaš more, razmišljaš o njegovim dubinama i širinama, smiješ mu se onako kako mu se smije Josip Pupačić - sačuvala sam klasik "Starac i more", novelu koja je Hemingwayu priskrbila Pulitzera, na neki način i Nobela, i koja je bila posljednje objavljeno djelo za Papa Hemingwayjevog života. Tale as old as time - svi znaju štoriju o barba Santiagu kojemu, kad napokon uhvati ogromnu ribu, morski psi pojedu ulov. Spominjali je jesmo u školi, ali naša profa nikad nije rekla da je Hemingway bio badass pisa...

Još uvijek imam onu gadnu naviku škicanja morskim judima u korice. Najčešće se na plaži čitaju ljubići ili krimići čiji nisam fan, ali ponekad se zalomi knjiga koju poželim pročitati. Iako je otad prošlo puno godina, nisam nikad, npr., zaboravila naslovnicu i naslov " Doručak za moljce " Lane Derkač. Kad sam ju prije mjesec dana spazila na sniženju na Ljevak.hr, odmah sam ju naručila! Iako je knjiga na plaži i ove godine bilo u izobilju, moj vid je oslabio pa mi je razabrati naslove bilo poprilično teško, da vam budem iskrena. Osim toga, pobojala sam se da će mi škicanje dosaditi jer se i štivo počelo ponavljati! 'Ajmo, people, mix it up! Tako je npr. jedna gospođa iz Zagreba, koja na ruci ima tetovažu slonovske obitelji i za večeru jede samo salatu, na segetskoj plaži čitala "Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima", knjigu koja je i lani bila popularna na moru. Photo: aistockphoto.com Osim što sam, kao i ranijih godina, viđala knjige Stephena Kinga na svim je...

Neki dan je moja Franka svom rođenom bratu u igri rekla: "Ajde bre...", a ja sam razrogačila oči i instinktivno viknula: "Kakvo, molim te, bre!" Franka je slegnula ramenima, šta-se-mama-uzbuđuješ-style, a ja sam se nasmijala, znajući da je Franka "bre" mogla pokupiti jedino od Sofije iz "Leta kada sam naučila da letim", koji je nedavno ponovno bio na televiziji (i kojeg sam gledala ridajući). Čudno je to, ali djeci danas ne možeš objasniti da si odrastao jedući supu i brišući se o peškir, da su ti te riječi bliže od onih riči s mora koje ni dan danas, nakon tri godine prebivanja doli, ne razumiš, ali da ih danas ni nehotice nećeš prevaliti preko usana. Srećom, umjetnost progovara umjesto nas kad naše riječi nisu dostatne, na kojem god materinjem jeziku mi govorili. Jasminka Petrović književnica za djecu je rođena 1960. u Beogradu. Prepoznatljiva je po pisanju o svakodnevnim problemima djece, ali i o teškim temama, ali na iznimno duhovit način, je...