Preskoči na glavni sadržaj

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo.


Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva.



Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Ladislav, i njegov sin, Teodor Pejačević, koji je, pak, otac naše drage, a u svijetu iznimno cijenjenje, prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević. U Našicama Dorino ime nose ulica, osnovna škola i glazbena škola, a kraj Mauzoleja obitelji Pejačević, u blizini našičkog groblja, Dora je i pokopana. Knjigu Koraljke Kos o Dori iz 1998. pronašla sam slučajno na Sajmu antikviteta u Osijeku u ožujku i silno se obradovala (tražim ju godinama po antikvarijatima!). Knjiga na hrvatskom i engleskom jeziku upoznaje čitatelja s obitelji, životom, najpoznatijim djelima i nadahnućem neobične hrvatske skladateljice i pravo je blago moje kućne biblioteke (hvala Petri na poziranju!).


Trenutno traje opremanje Zavičajnog muzeja u obnovljenom dvorcu, a jednog dana, kad on otvori svoja vrata, pozvani ste pogledati sobe u kojima je stvarala i odrastala Dora, a u kojima će biti prikazani razvoj i osobitosti našičkog kraja. Prije obnove je u dvorcu svoj prostor imala i Gradska knjižnica Našice, koja se sad nalazi u obnovljenoj Vili Groger na Trgu Izidora Kršnjavija, koji je, ako niste znali, rođen u Našicama. Koliko god sam voljela prostor knjižnice u dvorcu (još čujem škripu parketa...), sviđa mi se i obnovljena vila - služit će Našičanima kao mjesto susreta, igre i druženja (ne samo da sam obnovila svoje članstvo u knjižnici, nego sam i popila kavicu na terasi knjižnice!).


Kad ste već na nogama, možete istražiti perivoj uz jezero, koji se nalazi iza Dvorca obitelji Pejačević, a i ne morate - otkad ga je pogodilo nevrijeme prije nekoliko godina, perivoj izgleda zapušteno, i čini mi se da u njemu caruju žabe - sada se u njega ulazi na vlastitu odgovornost. Šteta, jer u njemu se krije i obnovljeni Dvorac Marka Pejačevića, u kojem se nalazi glazbena škola.


Za kraj obilaska, prije ručka (ispravljam se u navodu da nema restorana u centru grada - preporučili su mi "androliko's"), možda biste mogli popiti kavu ili pojesti sladoled (ili oboje!) u slastičarnici "Šoip", instituciji grada koja se ponosi dugom tradicijom i najfinijim sladoledom na svijetu, a iz koje se pruža pogled na Crkvu svetog Antuna Padovanskog i franjevački samostan. Poslijepodne provedite na višesatnoj kofeinskoj seansi sa starim prijateljem i voila! Savršeni dan u Našicama!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta