Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno.
"Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost."
Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri Lily.
"Nekoć smo se voljeli. Istinski, ludo, duboko."
Mitch je zaboravio život koji je nekoć vodio, ali neprestano se budi s osjećajem praznine - u njegovu životu nedostaje nešto, nedostaje netko - netko koga je povrijedio, uz koga nije bio kad je trebao biti.
"Svi su trebali komadić raja. Osobiti ljudi koji su se ponekad osjećali da su im životi nešto upravo suprotno."
Rachel potajno odlazi u ispomoć starcu Maxu, krojaču koji ju je, zajedno sa svojom pokojnom suprugom Elen, primio k sebi i poučio zanatu u krojačnici Eden, i to u trenutku kad je Rachel trebala potpora, ljubav, obitelj. Naime, Rachel je odrasla u disfunkcionalnoj obitelji - njezina majka Bev bila je alkoholičarka koja je skrivila vlastitu smrt, a njezin otac uvijek je više brinuo o problematičnoj Bev, nego o Rachel. Max se, kao i Rachelin otac, protivio njezinoj ljubavnoj vezi s Cyrusom, pa su obojica morala nestati iz Rachelinog života. Cyrus ju je zatvorio u otmjeni kavez čija vrata će otključati upravo simpatični Max, ali i njezina kćer Lily, ona koju je željela očuvati od zala svijeta, pod svaku cijenu (u predvidljivim romanima nema spoilera!).
"Otac mi je jednom rekao da smo nemoćni protiv ljudi koje volimo."
Stilski je riječ o jednostavnom, pomalo dosadnjikavom tekstu koji ne otkriva bogznašto, ali se brzo čita. Čini mi se da Glenn Beck nije uspio oživjeti Rachel, i da je podcijenio ženski um, ženske rane, ali i snove - njezina mi je priča neuvjerljiva, nalik božićnim filmovima koje u studenom počnu prikazivati na "Divi", i ne mogu razabrati ostaje li ona u braku sa zlostavljačem iz straha, ljubavi ili, doista, kako nas autor navodi, zbog kćeri koja treba oca, bilo kakvog oca (ne volim kad mi autor tumači ono što bi se trebalo iščitati između redaka). Da nisam prije ovog teksta čitala roman "Sama" Ivane Šojat, roman slične tematike, a tako mesnat i emocionalan, možda bih mogla razumjeti Rachel, suosjećati s njom - ovako, "Anđeo u snijegu" me ostavio potpuno ravnodušnom, a mrzim kad se to dogodi. Kad bih morala izdvojiti svjetlu točku ove knjige, rekla bih da su mi Mitcheva poglavlja bila intrigantnija od Rachelinih i da sam se radovala trenutku kad će se njihovi životi ispreplesti, ponovno, predvidljivo, utješno, kao u "Notebook" Nicholasa Sparksa.
"Ova je kuća i dalje puna pravila koja ne razumijem. Stvari koje ne smijemo rećibi stvari koje bismo trebali reći.... Ne razumijem. Ne želim više ovako živjeti."
"To je samo jedna, ručno izrezana pahuljica od srebrnog papira i premazana debelim slojevima bijelih šljokica koje svjetlucaju poput stakla."
Nadam se da mi žene iz book cluba neće zamjeriti ovu lijepu božićnu naslovnicu i osrednji romančić koji se između korica krije. Ako ništa drugo, pisac je vjerojatno namjeravao prikazati žensku snagu, ali i ranjivost (omiljene teme naših sastanaka!), uz prstohvat praštanja, trunčicu nostalgije i pinkicu čarolije Badnjaka - što ovu knjigu ipak čini prikladnom za čitanje u prosincu!
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)