Preskoči na glavni sadržaj

Božićni pulover

Bitno mi je život živjeti svim osjetilima, pa sam zato sklona pretjerivanju i ponekad od svega želim stvoriti veliki doživljaj. Ovo me adventsko vrijeme nagnalo da iz dana u dan pijem čaj od cimeta, da mi stan miriši na speculaas kekse, a da iz trgovina svakodnevno dovlačim nove poklončiće za svoje najdraže. Uz čaj i kekse, božićne zvijezde i metre papira za umatanje, božićnoj atmosferi pridonose i knjige koje čitam. Tako svakog Božića pročitam nešto božićne tematike; jedne godine je to bio Božić Hercula Poirota, jedne Dickensonova Božićna pjesma, pa Klub božićnih kolačića, a ove godine nisam imala nijednu knjigu u planu. Ipak, jedna mi se sama nametnula - zapela mi je za oko već sa stubišta gradske knjižnice, a privukle su me njene crvene korice (iako nikad ne sudim knjigu po koricama!) koje su izdaleka vikale: „Božić, Božić!“ I zaista – naslov joj je bio Božićni pulover, autor Glenn Beck, a ja sam ostala sva u čudu što je nisam prije susrela.


Ovaj Amerikanac televizijski je producent, politički komentator, medijska ličnost i poduzetnik, koji je svoju obiteljsku priču začinio s malo čarobne prašine i podijelio je sa svijetom  u ovoj simpatičnoj knjižici s vrlo važnim porukama, koje je važno primiti u svako doba.

Toplo ispričana priča o dječaku Eddieju koji s djedom u vrijeme Božića izvršava operaciju tajni pogled, čija majka voli ideju o snijegu, a mrzi sve ostalo povezano s njim, koji je odrastao u kući u kojoj nikad nije bilo kruha, iako mu je otac bio pekar, koji sanja o novom Huffy biciklu pod borom, koji misli da samo njegov život nije pošten - oduševit će vas i podsjetiti na ono što je životu zaista važno; da nitko ne treba sam nositi svoj križ, da je jedini Božji plan da smo svi sretni, da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine, da si sretniji kad se fokusiraš na to da sam nekoga usrećiš, da je obitelj najdragocjenije što imamo, a da je iskupljenje snaga koja mijenja živote.

"Ponekad su naše snage i naše slabosti. Da bi bio jak, ponekad prvo moraš biti slab. Trebaš dijeliti svoj križ; trebaš se osloniti na druge ljude u suočavanju s problemima i sa samim sobom. To je teško, ali tvoja je obitelj tu da ti pruži utočište od oluja koje te čekaju na životnom putu."

Zasigurno ste svi kao djeca, ili odrasli, na poklon primili obični pulover koji nikako nije bio u vašem stilu, a bio je i daleko od onoga što se u sebi priželjkivali. Priča o jednom takvom ručno ispletenom puloveru koji na svoj način govori kako ponekad svi, poput nezrele dječurlije, uzimamo život zdravo za gotovo, ima sposobnost zagrijati vam srce i nagnati vas da duboko promišljate značenje darova koje darivate drugima. Nema sumnje, i ova knjiga savršeni je poklon za Božić kojim nijedan primatelj neće biti razočaran.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...