Preskoči na glavni sadržaj

Božićni pulover

Bitno mi je život živjeti svim osjetilima, pa sam zato sklona pretjerivanju i ponekad od svega želim stvoriti veliki doživljaj. Ovo me adventsko vrijeme nagnalo da iz dana u dan pijem čaj od cimeta, da mi stan miriši na speculaas kekse, a da iz trgovina svakodnevno dovlačim nove poklončiće za svoje najdraže. Uz čaj i kekse, božićne zvijezde i metre papira za umatanje, božićnoj atmosferi pridonose i knjige koje čitam. Tako svakog Božića pročitam nešto božićne tematike; jedne godine je to bio Božić Hercula Poirota, jedne Dickensonova Božićna pjesma, pa Klub božićnih kolačića, a ove godine nisam imala nijednu knjigu u planu. Ipak, jedna mi se sama nametnula - zapela mi je za oko već sa stubišta gradske knjižnice, a privukle su me njene crvene korice (iako nikad ne sudim knjigu po koricama!) koje su izdaleka vikale: „Božić, Božić!“ I zaista – naslov joj je bio Božićni pulover, autor Glenn Beck, a ja sam ostala sva u čudu što je nisam prije susrela.


Ovaj Amerikanac televizijski je producent, politički komentator, medijska ličnost i poduzetnik, koji je svoju obiteljsku priču začinio s malo čarobne prašine i podijelio je sa svijetom  u ovoj simpatičnoj knjižici s vrlo važnim porukama, koje je važno primiti u svako doba.

Toplo ispričana priča o dječaku Eddieju koji s djedom u vrijeme Božića izvršava operaciju tajni pogled, čija majka voli ideju o snijegu, a mrzi sve ostalo povezano s njim, koji je odrastao u kući u kojoj nikad nije bilo kruha, iako mu je otac bio pekar, koji sanja o novom Huffy biciklu pod borom, koji misli da samo njegov život nije pošten - oduševit će vas i podsjetiti na ono što je životu zaista važno; da nitko ne treba sam nositi svoj križ, da je jedini Božji plan da smo svi sretni, da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine, da si sretniji kad se fokusiraš na to da sam nekoga usrećiš, da je obitelj najdragocjenije što imamo, a da je iskupljenje snaga koja mijenja živote.

"Ponekad su naše snage i naše slabosti. Da bi bio jak, ponekad prvo moraš biti slab. Trebaš dijeliti svoj križ; trebaš se osloniti na druge ljude u suočavanju s problemima i sa samim sobom. To je teško, ali tvoja je obitelj tu da ti pruži utočište od oluja koje te čekaju na životnom putu."

Zasigurno ste svi kao djeca, ili odrasli, na poklon primili obični pulover koji nikako nije bio u vašem stilu, a bio je i daleko od onoga što se u sebi priželjkivali. Priča o jednom takvom ručno ispletenom puloveru koji na svoj način govori kako ponekad svi, poput nezrele dječurlije, uzimamo život zdravo za gotovo, ima sposobnost zagrijati vam srce i nagnati vas da duboko promišljate značenje darova koje darivate drugima. Nema sumnje, i ova knjiga savršeni je poklon za Božić kojim nijedan primatelj neće biti razočaran.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...