Preskoči na glavni sadržaj

10 razloga zašto volim prosinac


Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite:


1. Zimske radosti
Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka. Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve to ocu uspijeva i rezultira savršenom seoskom skijaškom stazom, ali u jednom nije uspješan - u motivaciji svojih kćeri, sve odreda iznimno sportski netalentiranih, da postanu buduće Janice. Pokušam ja svake godine, ali nikako da svladam to zaustavljanje, pa se na kraju vožnje samo izvrnem na jednu stranu. Nakon što se dovoljno puta tako "zaustavim" i cijela smočim, mamino kuhano vino je primamljivije od skijanja. Međutim, klizanje obožavam i svakom ga preporučujem kao idealno druženje i bavljenje sportom u zimske dane. U svakom slučaju, svatko može pronaći neku zimsku aktivnost za sebe i na taj način potrošiti one čvarke i kobasice od prošlomjesečnog kolinja, a i pritom se dobro zabaviti.

2. Božićna svjetla
Iako je struja postala ogroman luksuz, advent bez božićnih lampica na svakom koraku je nezamisliv. Nekome je božićna rasvjeta kič, a ja ju obožavam, sve izgleda čarobno, kao da svjećice uklanjaju svaku tamu, i ništa loše se ne može dogoditi! Svakom obožavatelju blještavila preporučujem razgledati 'Božićnu priču' obitelji Salaj u Grabovnici pored Čazme, gdje će ove godine gorjeti rekordan broj lampica, njih čak 1,5 milijun!


3. Božićni kolačići
S cimetom, s paprom, s limunom, narančom, rumom, čokoladom, pekmezom, štaubom, medom - sve ih volim! Volim ih jesti, volim ih pripremati, i volim što je u mojoj obitelji peckarenje božićnih kolačića ritual u kojem svi sudjelujemo. Svira božićna glazba, pećnica nas grije, a svačiji prstići umiješani su u meko domaće tijesto iz kojeg će niknuti kolači za prste polizati. Uz božićne kolačiće nezaobilazan je božićni čaj, božićni cappuccino, božićna topla čokolada, božićno kuhano vino i svi ostali topli pripravci od kojih vam je odmah toplo oko srca.


4. Božićni filmovi
Tko god kaže da mu prođe Božić a da ne gleda Kevina kako samuje u kući - laže! Notorna je činjenica da je Božić bez slatkog Macaulaya Culkina nemoguć, i nema ljepšeg nego kad cijela obitelj zasjedne pored tople vatrice (radijatora) i uživa u božićnim filmovima. Pravi ovisnici o filmovima kao što je moja obitelj, pogledat će zgode Mokrih bandita i usred ljeta, nestrpljivo očekujući snijeg i božićnu čaroliju.


5. Glazba
Adventske pjesme najljepše su pjesme koje se pjevaju u liturgiji, a savršen su spoj duhovnosti i domovinske tradicije. Osim duhovne glazbe, i svjetovna božićna glazba odiše jednakom radošću, porukom mira te ponekom ljubavnom izjavom koja na prvu nema nikakve veze s Božićem, ali se tolerira jer tako valjda Božić utječe na ljude. Blagdansko raspoloženje širi se i putem brojnih božićnih koncerata i priredbi koje često imaju i humanitarni predznak, kako ne bismo u to radosno doba zaboravili da i svi zaslužuju Božić s obitelji i bogatom trpezom.

6. Darivanje
Da, ljubav, mir, blagostanje, sve je to u redu, ali svi smo zapravo djeca u duši i volimo poklone pod borom, je li tako? Volim biti i darovatelj i obdarenik, pa zato cijeli prosinac, a često i prije, smišljam kojom sitnicom ću obradovati svoje najmilije. Znate ono božićno jutro kad se djeca skupljaju oko bora i otvaraju poklone? U mojoj obitelji na božićno jutro već svi gunđamo oko božićnih poklona jer smo ih nestrpljivo otvorili na Badnjak popodne, negdje između fiš paprikaša i polnoćke.


7. Tradicija
Božićno žito, adventske svijeće, zornice, čestitanje Adama i Eve, okićena jelka, božićna klopa, polnoćka - volim božićnu tradiciju u Hrvata, volim kako nas ujedinjuje, kako nas podsjeća na pretke koji su sadili žito kao i mi, koji su, uz okićeni krispan, u domove unosili i slamu, koji su išli na polnoćku i gacali istim utabanim putem kroz snijeg. Od svih tradicija najviše volim polnoćku koja ima posebne moći - ona dovlači u crkvu sve one koji se tijekom godine deklariraju kao izgubljene ovce, i tu večer svima je pružena nova šansa. Na Badnjak uobičajeno idem i na dječju i na "pravu" polnoćku, koja tako toplo najavljuje slavlje radi kojeg smo se okupili.

8. Rođendanski party
Naš župnik poludi jer mnogi Isusa vole zamisliti samo kao malog debeljucu u jaslicama, zaboravljajući što je taj maleni na slamici podnio za nas, da bismo mi danas doručkovali sa svojom obitelji, da bismo zajedno gradili snjegovića, da bismo se izgrlili s prijateljima, zaželjeli im sretan Božić. Ove godine dobro ću se zagledati u to djetešce, promišljati o tome koliko je veliko Njegovo srce, koliko spremnosti, hrabrosti i poniznosti se nalazilo već u tim ručicama te betlehemske svete noći. I obećavam, neću zaboraviti izreći ono najbitnije ovoga Božića - Hvala Ti, Isuse!


9. Obitelj na okupu
Pred kraj godina nikakav posao više nije važan, osim posla ljudi koji žive od pečenja odojaka. Svi su na praznicima i godišnjim odmorima (držimo fige), i skupljaju se kao ptići kojima je najtoplije gnijezdo iz kojeg su potekli. Susreću se stari prijatelji, dijele dogodovštine iz protekle godine, posjećuje se rodbina koja je baš u blagdansko vrijeme najglasnija i najluđa, obitelj moli na okupu. Sjetite se toga i obavite blagdansku kupnju na vrijeme, pa neka zaista svi barem u božićno vrijeme budu s obitelji!


10. Kraj godine
Zadnji dan u godini potiče nas da se prisjetimo svega na čemu smo zahvalni, svega lijepoga što nam je godinu obogatilo, i svega ružnoga što nas je ojačalo i što smo preživjeli. Osim nervoze pred iščekivanje Nove godine i smišljanja savršenog šljokičastog outfita za doček, hvata nas i uzbuđenje vezano za nove odluke i novi početak u koji već tradicionalno polažemo velike nade - da će biti bolji od ikojeg do sada.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...