Preskoči na glavni sadržaj

10 razloga zašto volim prosinac


Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite:


1. Zimske radosti
Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka. Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve to ocu uspijeva i rezultira savršenom seoskom skijaškom stazom, ali u jednom nije uspješan - u motivaciji svojih kćeri, sve odreda iznimno sportski netalentiranih, da postanu buduće Janice. Pokušam ja svake godine, ali nikako da svladam to zaustavljanje, pa se na kraju vožnje samo izvrnem na jednu stranu. Nakon što se dovoljno puta tako "zaustavim" i cijela smočim, mamino kuhano vino je primamljivije od skijanja. Međutim, klizanje obožavam i svakom ga preporučujem kao idealno druženje i bavljenje sportom u zimske dane. U svakom slučaju, svatko može pronaći neku zimsku aktivnost za sebe i na taj način potrošiti one čvarke i kobasice od prošlomjesečnog kolinja, a i pritom se dobro zabaviti.

2. Božićna svjetla
Iako je struja postala ogroman luksuz, advent bez božićnih lampica na svakom koraku je nezamisliv. Nekome je božićna rasvjeta kič, a ja ju obožavam, sve izgleda čarobno, kao da svjećice uklanjaju svaku tamu, i ništa loše se ne može dogoditi! Svakom obožavatelju blještavila preporučujem razgledati 'Božićnu priču' obitelji Salaj u Grabovnici pored Čazme, gdje će ove godine gorjeti rekordan broj lampica, njih čak 1,5 milijun!


3. Božićni kolačići
S cimetom, s paprom, s limunom, narančom, rumom, čokoladom, pekmezom, štaubom, medom - sve ih volim! Volim ih jesti, volim ih pripremati, i volim što je u mojoj obitelji peckarenje božićnih kolačića ritual u kojem svi sudjelujemo. Svira božićna glazba, pećnica nas grije, a svačiji prstići umiješani su u meko domaće tijesto iz kojeg će niknuti kolači za prste polizati. Uz božićne kolačiće nezaobilazan je božićni čaj, božićni cappuccino, božićna topla čokolada, božićno kuhano vino i svi ostali topli pripravci od kojih vam je odmah toplo oko srca.


4. Božićni filmovi
Tko god kaže da mu prođe Božić a da ne gleda Kevina kako samuje u kući - laže! Notorna je činjenica da je Božić bez slatkog Macaulaya Culkina nemoguć, i nema ljepšeg nego kad cijela obitelj zasjedne pored tople vatrice (radijatora) i uživa u božićnim filmovima. Pravi ovisnici o filmovima kao što je moja obitelj, pogledat će zgode Mokrih bandita i usred ljeta, nestrpljivo očekujući snijeg i božićnu čaroliju.


5. Glazba
Adventske pjesme najljepše su pjesme koje se pjevaju u liturgiji, a savršen su spoj duhovnosti i domovinske tradicije. Osim duhovne glazbe, i svjetovna božićna glazba odiše jednakom radošću, porukom mira te ponekom ljubavnom izjavom koja na prvu nema nikakve veze s Božićem, ali se tolerira jer tako valjda Božić utječe na ljude. Blagdansko raspoloženje širi se i putem brojnih božićnih koncerata i priredbi koje često imaju i humanitarni predznak, kako ne bismo u to radosno doba zaboravili da i svi zaslužuju Božić s obitelji i bogatom trpezom.

6. Darivanje
Da, ljubav, mir, blagostanje, sve je to u redu, ali svi smo zapravo djeca u duši i volimo poklone pod borom, je li tako? Volim biti i darovatelj i obdarenik, pa zato cijeli prosinac, a često i prije, smišljam kojom sitnicom ću obradovati svoje najmilije. Znate ono božićno jutro kad se djeca skupljaju oko bora i otvaraju poklone? U mojoj obitelji na božićno jutro već svi gunđamo oko božićnih poklona jer smo ih nestrpljivo otvorili na Badnjak popodne, negdje između fiš paprikaša i polnoćke.


7. Tradicija
Božićno žito, adventske svijeće, zornice, čestitanje Adama i Eve, okićena jelka, božićna klopa, polnoćka - volim božićnu tradiciju u Hrvata, volim kako nas ujedinjuje, kako nas podsjeća na pretke koji su sadili žito kao i mi, koji su, uz okićeni krispan, u domove unosili i slamu, koji su išli na polnoćku i gacali istim utabanim putem kroz snijeg. Od svih tradicija najviše volim polnoćku koja ima posebne moći - ona dovlači u crkvu sve one koji se tijekom godine deklariraju kao izgubljene ovce, i tu večer svima je pružena nova šansa. Na Badnjak uobičajeno idem i na dječju i na "pravu" polnoćku, koja tako toplo najavljuje slavlje radi kojeg smo se okupili.

8. Rođendanski party
Naš župnik poludi jer mnogi Isusa vole zamisliti samo kao malog debeljucu u jaslicama, zaboravljajući što je taj maleni na slamici podnio za nas, da bismo mi danas doručkovali sa svojom obitelji, da bismo zajedno gradili snjegovića, da bismo se izgrlili s prijateljima, zaželjeli im sretan Božić. Ove godine dobro ću se zagledati u to djetešce, promišljati o tome koliko je veliko Njegovo srce, koliko spremnosti, hrabrosti i poniznosti se nalazilo već u tim ručicama te betlehemske svete noći. I obećavam, neću zaboraviti izreći ono najbitnije ovoga Božića - Hvala Ti, Isuse!


9. Obitelj na okupu
Pred kraj godina nikakav posao više nije važan, osim posla ljudi koji žive od pečenja odojaka. Svi su na praznicima i godišnjim odmorima (držimo fige), i skupljaju se kao ptići kojima je najtoplije gnijezdo iz kojeg su potekli. Susreću se stari prijatelji, dijele dogodovštine iz protekle godine, posjećuje se rodbina koja je baš u blagdansko vrijeme najglasnija i najluđa, obitelj moli na okupu. Sjetite se toga i obavite blagdansku kupnju na vrijeme, pa neka zaista svi barem u božićno vrijeme budu s obitelji!


10. Kraj godine
Zadnji dan u godini potiče nas da se prisjetimo svega na čemu smo zahvalni, svega lijepoga što nam je godinu obogatilo, i svega ružnoga što nas je ojačalo i što smo preživjeli. Osim nervoze pred iščekivanje Nove godine i smišljanja savršenog šljokičastog outfita za doček, hvata nas i uzbuđenje vezano za nove odluke i novi početak u koji već tradicionalno polažemo velike nade - da će biti bolji od ikojeg do sada.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Ono kad ja sudim knjigu po koricama

Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno. "Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost." Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri L...

Moje omiljene božićne novele

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati "Božićnu pjesmu" Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče - najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce. 1. Božićna uspomena - Truman Capote Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove "Božićne uspomene", objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu . Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka "Božićne priče" ...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...