Preskoči na glavni sadržaj

Cookie time (2)

Bez obzira na to što je Italija poznata po pizzama i pašti, kad sam kročila na talijansko tlo, samo biscottiji su mi bili na umu - jednostavno sam ih morala probati u originalnoj talijanskoj izvedbi. I znate što? Talijanski cantuccini i biscottiji su hardcore keksi na kojima ćete vjerojatno izgubiti koji zub! Ovi hrskavi keksići potječu iz talijanske regije Prato, a gotovo svaki kraj danas ima svoj recept s prepoznatljivim sastojcima. Ime im potječe od latinskog biscoctus što znači da se peku dvaput. Kako i pretpostavljate, njihova priprema malo će potrajati, ali svakako će vam se isplatiti zamastiti tepsije i ispeći ove divne duguljaste keksiće koji su savršeni za umakanje u kavu, čaj, mlijeko ili vino.


Najstariji sačuvani recept za biscottije potječe iz 18. stoljeća, a ovaj koji vam predstavljam danas nešto je novijeg datuma, ali i prilagođen nama koji želimo zadržati svoje zubalo što je duže moguće.
Za biscottije trebat će vam 30 dkg brašna, prašak za pecivo, prstohvat soli, 17 dkg šećera, cimet, vanilin šećer, 2 jajeta, 2 žumanjka, 7,5 dkg margarina, 1 limun korica, 11 dkg nasjeckanih badema/lješnjaka/orasa, 11 dkg nasjeckane čokolade, po želji suhog voća.
Mješavini brašna, praška za pecivo, soli, šećera, cimeta i vanilin šećera dodajte jaja, kamadiće margarina i limun, pa umijesite u glatko tijesto. U takvo tijesto dodajte nasjeckano orašasto voće, čokoladu, suho voće - što god želite, a što ide u npr. mramorni kolač ili suhe kolače, ali ne pretjerujte jer od previše grubih sastojaka nećete moći izrezati štruce kad se prvi put ispeku. Tijesto mijesite dok ne postane homogena smjesa te od nje napravite 2-3 štruce debljine 1.5-2 cm.


Neka odstoje tako kratko vrijeme pa ih stavite peći na 160-180 stupnjeva Celzijusa 20-35 minuta (sve ovisi o jačini pećnice). Štruce izvana trebaju poprimiti koricu, a u sredini da su još malo mekane. Izvadite ih iz pećnice i ostaviti da se hlade dvadesetak minuta (pucat će vam ako su vruće) pa ih izrežite na šnite (kao kruh) debljine 1 cm. Šnite poslažite na pleh pa pecite po deset minuta na 150 stupnjeva Celzijusa, da se isuše još više i postanu  hrskavi.

Možete ih umočiti u čokoladu, u njih dodati mješavinu za medenjake, kakao, prošarati ih raznim glazurama, budite kreativni i stvorite svoj originalni recept za biscottije!


Neka umakanje počne!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...
Objavi komentar
Pročitajte više

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...
Objavi komentar
Pročitajte više

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...
Objavi komentar
Pročitajte više

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...
Objavi komentar
Pročitajte više