Preskoči na glavni sadržaj

Cookie time (2)

Bez obzira na to što je Italija poznata po pizzama i pašti, kad sam kročila na talijansko tlo, samo biscottiji su mi bili na umu - jednostavno sam ih morala probati u originalnoj talijanskoj izvedbi. I znate što? Talijanski cantuccini i biscottiji su hardcore keksi na kojima ćete vjerojatno izgubiti koji zub! Ovi hrskavi keksići potječu iz talijanske regije Prato, a gotovo svaki kraj danas ima svoj recept s prepoznatljivim sastojcima. Ime im potječe od latinskog biscoctus što znači da se peku dvaput. Kako i pretpostavljate, njihova priprema malo će potrajati, ali svakako će vam se isplatiti zamastiti tepsije i ispeći ove divne duguljaste keksiće koji su savršeni za umakanje u kavu, čaj, mlijeko ili vino.


Najstariji sačuvani recept za biscottije potječe iz 18. stoljeća, a ovaj koji vam predstavljam danas nešto je novijeg datuma, ali i prilagođen nama koji želimo zadržati svoje zubalo što je duže moguće.
Za biscottije trebat će vam 30 dkg brašna, prašak za pecivo, prstohvat soli, 17 dkg šećera, cimet, vanilin šećer, 2 jajeta, 2 žumanjka, 7,5 dkg margarina, 1 limun korica, 11 dkg nasjeckanih badema/lješnjaka/orasa, 11 dkg nasjeckane čokolade, po želji suhog voća.
Mješavini brašna, praška za pecivo, soli, šećera, cimeta i vanilin šećera dodajte jaja, kamadiće margarina i limun, pa umijesite u glatko tijesto. U takvo tijesto dodajte nasjeckano orašasto voće, čokoladu, suho voće - što god želite, a što ide u npr. mramorni kolač ili suhe kolače, ali ne pretjerujte jer od previše grubih sastojaka nećete moći izrezati štruce kad se prvi put ispeku. Tijesto mijesite dok ne postane homogena smjesa te od nje napravite 2-3 štruce debljine 1.5-2 cm.


Neka odstoje tako kratko vrijeme pa ih stavite peći na 160-180 stupnjeva Celzijusa 20-35 minuta (sve ovisi o jačini pećnice). Štruce izvana trebaju poprimiti koricu, a u sredini da su još malo mekane. Izvadite ih iz pećnice i ostaviti da se hlade dvadesetak minuta (pucat će vam ako su vruće) pa ih izrežite na šnite (kao kruh) debljine 1 cm. Šnite poslažite na pleh pa pecite po deset minuta na 150 stupnjeva Celzijusa, da se isuše još više i postanu  hrskavi.

Možete ih umočiti u čokoladu, u njih dodati mješavinu za medenjake, kakao, prošarati ih raznim glazurama, budite kreativni i stvorite svoj originalni recept za biscottije!


Neka umakanje počne!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...
Objavi komentar
Pročitajte više

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...
Objavi komentar
Pročitajte više