Preskoči na glavni sadržaj

Nije hrana, ali je poslastica

Često me pitaju za preporuku - što čitati, koju knjigu pokloniti najdražima. Ukoliko ne poznajete najbolje čitalački ukus osobe kojoj, unatoč tome, želite pokloniti knjigu, ili niste sigurni čita li uopće slavljenik, evo nekoliko prijedloga moje malenkosti za obogaćivanje svačije obiteljske biblioteke, neovisno o tome je li obdarenik science fiction freak, vjernik ili ateist, obožavatelj krimića, romantičar ili ne:

1. Posljednje predavanje - Randy Pausch
Ova knjiga, idealna za dar za diplomu, djelo je profesora računalstva na sveučilištu u Pennsylvaniji koji je, saznavši da boluje od raka gušterače i da mu preostaje samo tri mjeseca života, svojim studentima 2007. godine održao predavanje na temu "Kako zaista ostvariti svoje snove iz djetinjstva", na temelju kojeg je nastala i ova inspirativna knjiga koja će osvojiti svakoga, pa i ona vječita gunđala koja su nezadovoljna svime i svačime u svom životu. Randyjeve pouke pamte se cijeli život i pružaju zaista unikatni način gledanja na određene životne situacije.



2. Dnevnik Anne Frank
Nema osobe koja nije čula za ovu hrabru trinaestogodišnjakinju, ali ipak, većina nije osobno upoznata s mislima koje je prenijela na stranice svog dnevnika za vrijeme dok je sa svojom obitelji bila u tajnom skloništu, sve dok ih Gestapo nije otpremio u koncentracijske logore, u kojem je i skončala svoj mladi život. "Usprkos svem zlu, ja i dalje vjerujem da su ljudi uistinu dobri u svojim srcima", napisala je Anne. Ako vas takav zaključak nastao u strahu i izolaciji ne oduševi, ništa neće. Idealno je uz knjigu pokloniti i dnevnik koji tek čeka svoje zapise.



3. Mali princ - Antonie de Saint-Exupery

Malog princa morali smo čitati kao lektiru u osnovnoj školi, i da, iako sadrži piščeve crteže i čini se kao dječja knjiga, ova knjiga nebrušeni je dijamant u rukama odrasla čovjeka - sadrži velike istine života koje ne bismo smjeli zaboraviti bez obzira na to koliko svijećica imamo na rođendanskoj torti.


4. Tajni život pčela - Sue Monk Kidd
Ako volite američki jug, domaće pite od jabuka, med i pčele, a uvijek vas raznježi junakinja koja na neobičnom mjestu otkriva značenje obitelji, voljet ćete ovu toplu priču i vi, i onaj kome je poklonite. Lily ima snagu kojoj ćete se diviti i o kojoj ćete pričati prijateljicama, majkama, sestrama, kćerima. Idealna je za poklon ženskoj osobi, a ni muškarci, ako imaju imalo srca, neće ostati imuni na nju (ako ipak ostanu, neka pogledaju bar film s fantastičnom glumačkom postavom).


5. Ispričat ću ti priču - Jorge Bucay
Slavni argentinski terapeut i pisac pojasnio je ovom knjigom moć koju ima samo jedna priča. Glavni lik putem grčkih mitova, učenja zen majstora te mudrosti iz cijeloga svijeta rješava svoje nedoumice, probleme i predrasude, a svi koji je pročitaju, imaju priliku učiti o životu i sebi samima na način na koji do sada nisu imali prilike. Knjiga je ovo koja se puno puta u životu uzima u ruke u potrebi za meditacijom i rješavanjem stresa, što nam je svima tako često potrebno.





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...