Preskoči na glavni sadržaj

Nije hrana, ali je poslastica

Često me pitaju za preporuku - što čitati, koju knjigu pokloniti najdražima. Ukoliko ne poznajete najbolje čitalački ukus osobe kojoj, unatoč tome, želite pokloniti knjigu, ili niste sigurni čita li uopće slavljenik, evo nekoliko prijedloga moje malenkosti za obogaćivanje svačije obiteljske biblioteke, neovisno o tome je li obdarenik science fiction freak, vjernik ili ateist, obožavatelj krimića, romantičar ili ne:

1. Posljednje predavanje - Randy Pausch
Ova knjiga, idealna za dar za diplomu, djelo je profesora računalstva na sveučilištu u Pennsylvaniji koji je, saznavši da boluje od raka gušterače i da mu preostaje samo tri mjeseca života, svojim studentima 2007. godine održao predavanje na temu "Kako zaista ostvariti svoje snove iz djetinjstva", na temelju kojeg je nastala i ova inspirativna knjiga koja će osvojiti svakoga, pa i ona vječita gunđala koja su nezadovoljna svime i svačime u svom životu. Randyjeve pouke pamte se cijeli život i pružaju zaista unikatni način gledanja na određene životne situacije.



2. Dnevnik Anne Frank
Nema osobe koja nije čula za ovu hrabru trinaestogodišnjakinju, ali ipak, većina nije osobno upoznata s mislima koje je prenijela na stranice svog dnevnika za vrijeme dok je sa svojom obitelji bila u tajnom skloništu, sve dok ih Gestapo nije otpremio u koncentracijske logore, u kojem je i skončala svoj mladi život. "Usprkos svem zlu, ja i dalje vjerujem da su ljudi uistinu dobri u svojim srcima", napisala je Anne. Ako vas takav zaključak nastao u strahu i izolaciji ne oduševi, ništa neće. Idealno je uz knjigu pokloniti i dnevnik koji tek čeka svoje zapise.



3. Mali princ - Antonie de Saint-Exupery

Malog princa morali smo čitati kao lektiru u osnovnoj školi, i da, iako sadrži piščeve crteže i čini se kao dječja knjiga, ova knjiga nebrušeni je dijamant u rukama odrasla čovjeka - sadrži velike istine života koje ne bismo smjeli zaboraviti bez obzira na to koliko svijećica imamo na rođendanskoj torti.


4. Tajni život pčela - Sue Monk Kidd
Ako volite američki jug, domaće pite od jabuka, med i pčele, a uvijek vas raznježi junakinja koja na neobičnom mjestu otkriva značenje obitelji, voljet ćete ovu toplu priču i vi, i onaj kome je poklonite. Lily ima snagu kojoj ćete se diviti i o kojoj ćete pričati prijateljicama, majkama, sestrama, kćerima. Idealna je za poklon ženskoj osobi, a ni muškarci, ako imaju imalo srca, neće ostati imuni na nju (ako ipak ostanu, neka pogledaju bar film s fantastičnom glumačkom postavom).


5. Ispričat ću ti priču - Jorge Bucay
Slavni argentinski terapeut i pisac pojasnio je ovom knjigom moć koju ima samo jedna priča. Glavni lik putem grčkih mitova, učenja zen majstora te mudrosti iz cijeloga svijeta rješava svoje nedoumice, probleme i predrasude, a svi koji je pročitaju, imaju priliku učiti o životu i sebi samima na način na koji do sada nisu imali prilike. Knjiga je ovo koja se puno puta u životu uzima u ruke u potrebi za meditacijom i rješavanjem stresa, što nam je svima tako često potrebno.





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...