Preskoči na glavni sadržaj

Nije hrana, ali je poslastica

Često me pitaju za preporuku - što čitati, koju knjigu pokloniti najdražima. Ukoliko ne poznajete najbolje čitalački ukus osobe kojoj, unatoč tome, želite pokloniti knjigu, ili niste sigurni čita li uopće slavljenik, evo nekoliko prijedloga moje malenkosti za obogaćivanje svačije obiteljske biblioteke, neovisno o tome je li obdarenik science fiction freak, vjernik ili ateist, obožavatelj krimića, romantičar ili ne:

1. Posljednje predavanje - Randy Pausch
Ova knjiga, idealna za dar za diplomu, djelo je profesora računalstva na sveučilištu u Pennsylvaniji koji je, saznavši da boluje od raka gušterače i da mu preostaje samo tri mjeseca života, svojim studentima 2007. godine održao predavanje na temu "Kako zaista ostvariti svoje snove iz djetinjstva", na temelju kojeg je nastala i ova inspirativna knjiga koja će osvojiti svakoga, pa i ona vječita gunđala koja su nezadovoljna svime i svačime u svom životu. Randyjeve pouke pamte se cijeli život i pružaju zaista unikatni način gledanja na određene životne situacije.



2. Dnevnik Anne Frank
Nema osobe koja nije čula za ovu hrabru trinaestogodišnjakinju, ali ipak, većina nije osobno upoznata s mislima koje je prenijela na stranice svog dnevnika za vrijeme dok je sa svojom obitelji bila u tajnom skloništu, sve dok ih Gestapo nije otpremio u koncentracijske logore, u kojem je i skončala svoj mladi život. "Usprkos svem zlu, ja i dalje vjerujem da su ljudi uistinu dobri u svojim srcima", napisala je Anne. Ako vas takav zaključak nastao u strahu i izolaciji ne oduševi, ništa neće. Idealno je uz knjigu pokloniti i dnevnik koji tek čeka svoje zapise.



3. Mali princ - Antonie de Saint-Exupery

Malog princa morali smo čitati kao lektiru u osnovnoj školi, i da, iako sadrži piščeve crteže i čini se kao dječja knjiga, ova knjiga nebrušeni je dijamant u rukama odrasla čovjeka - sadrži velike istine života koje ne bismo smjeli zaboraviti bez obzira na to koliko svijećica imamo na rođendanskoj torti.


4. Tajni život pčela - Sue Monk Kidd
Ako volite američki jug, domaće pite od jabuka, med i pčele, a uvijek vas raznježi junakinja koja na neobičnom mjestu otkriva značenje obitelji, voljet ćete ovu toplu priču i vi, i onaj kome je poklonite. Lily ima snagu kojoj ćete se diviti i o kojoj ćete pričati prijateljicama, majkama, sestrama, kćerima. Idealna je za poklon ženskoj osobi, a ni muškarci, ako imaju imalo srca, neće ostati imuni na nju (ako ipak ostanu, neka pogledaju bar film s fantastičnom glumačkom postavom).


5. Ispričat ću ti priču - Jorge Bucay
Slavni argentinski terapeut i pisac pojasnio je ovom knjigom moć koju ima samo jedna priča. Glavni lik putem grčkih mitova, učenja zen majstora te mudrosti iz cijeloga svijeta rješava svoje nedoumice, probleme i predrasude, a svi koji je pročitaju, imaju priliku učiti o životu i sebi samima na način na koji do sada nisu imali prilike. Knjiga je ovo koja se puno puta u životu uzima u ruke u potrebi za meditacijom i rješavanjem stresa, što nam je svima tako često potrebno.





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...