Preskoči na glavni sadržaj

Navika srca

Ako niste znali, 5. prosinca od 1985. godine, kada ga je takvim proglasila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, slavimo kao Međunarodni dan volontera. Wow, UN, tolika je važnost tog jednog malog čovjeka, toliki je njegov doprinos zajednici! Godinama nakon što je UN tako odao priznanje volonterima, i 2007. godine Hrvatski Sabor potvrdio je da je volontiranje aktivnost od interesa za državu, tako danas u Hrvatskoj imamo Zakon o volontiranju te mrežu volonterskih centara i udruga koji svakodnevno organiziraju rad volontera, kako bi svaki sat i svaki trud bio na najbolji način uložen u poboljšanje civilnog društva. Istina, volonterski angažman nije dovoljno prepoznat u našem društvu, posebice, pri zapošljavanju, ali ne to ne treba biti prepreka budućim volonterima.


Prema Zakonu o volontiranju, volontiranjem se smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, bez traženja protuusluge ili imovinske koristi. Kad bolje razmislite, sigurno ste volonter, a da to ni ne znate. Ako susjedima pomažete u poljoprivrednim radnim akcijama, ako bolesnoj baki u ulici nosite kruh i mlijeko, ako dajete besplatne instrukcije djetetu koje živi u vašoj zgradi, čestitam, vi ste volonter! Svi previše vremena provodimo pred računalom, TV-om, u samoći svoje sobe, a čovjek nije stvoren da bi život živio na takav način, čovjek želi pridonijeti, želi nešto promijeniti na bolje. Oni bez dovoljno volje odustat će odmah, misleći da ne ovisi o njima svijet, a hrabri će krenuti - od lokalnih problema, do lokalnih rješenja.


Tijekom studija bila sam volonter, sada rijeđe, moram priznati, zbog čega je moje volontersko srce nemirno i vjerojatno se neće smiriti dok ne pronađe svoju novu misiju. Bila sam koordinator raznih akcija te vodila  treninge za mlade neiskusne ljude željne volontiranja i nastojala ih dodatno motivirati govoreći da će se volontiranjem pomoći drugima, učiniti svoj grad ljepšim mjestom, svoje slobodno vrijeme iskoristiti korisno i pritome se osjećati ispunjeno, steći nova iskustva, nove prijetelje, više cijeniti vlastiti život te skupiti materijal za svoj životopis. Često su me pitali je li loše ako žele volontirati samo da bi jednog dana imali što napisati u svojoj prijavi za posao, pa i ovim putem napominjem - nijedan motiv za volontiranje nije pogrešan motiv, jer svako odvajanje znanja, vještina i vremena, htjeli vi ili ne, rezultira time da pomažete drugom čovjeku, da mu olakšate svakodnevicu, da ga informirate o nečemu, da učinite njegov, a i svoj život kvalitetnijim. Čak i najmanje ulaganje truda pokreće lančanu reakciju, i vaš život bit će obogaćen, a vaše srce steći će novu naviku. Zato, informirajte se još danas o volontiranju u najbližem Volonterskom centru ili udruzi koja djeluje u vašem gradu ili jednostavno budite babysitter, pročitajte slabovidnom susjedu novine, popravite prijatelju računalo - budite vi promjena koju želite u svijetu!




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Ono kad ja sudim knjigu po koricama

Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno. "Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost." Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri L...

Moje omiljene božićne novele

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati "Božićnu pjesmu" Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče - najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce. 1. Božićna uspomena - Truman Capote Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove "Božićne uspomene", objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu . Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka "Božićne priče" ...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...