Sretan rođendan!

Friday, friday, friday, rekla bi Rebecca Black, sasvim običan petak, štoviše, kišni petak u Šibeniku. Ipak, danas netko koga jako volim ima rođendan - dana 14. prosinca 1992. godine službeno je osnovana Frama u Hrvatskoj, što će reći da već 20 godina mijenja živote hrvatske mlađarije!

FRAMA PORTAL :)

Frama je skraćenica za Franjevačku mladež - mlade u dobi od 14 do 30 godina koji su okupljeni oko Isusa Krista i Božje riječi te djeluju, potaknuti snagom Duha Svetoga, po uzoru na sv. Franju Asiškog. Osnovana je u Italiji, a zahvaljući entuzijastičnim fratrima, prvi Framaši počeli su se okupljati na zagrebačkom Kaptolu 1992. g., u nadi da će otkriti dubine svoga srca i u krugu franjevačke obitelji graditi svoj život na kršćanskim vrijednostima. Oni koji nisu imali doticaja s Framom, zamišljaju Framaše kao dosadnjakoviće koji se po cijeli dan mole i drugima sole pamet, međutim, iznenadili bi se kad bi ih ugledali na okupu, u radosti, složne u pjesmi, ali i sabrane u molitvi u savršenoj tišini - kakve može proizvesti samo roj Framaša.

Framašku radost ugledala sam na ulicama svoga grada davne 2001. godine, kada su se u gradu susreli brojni Framaši iz cijele Hrvatske. Pjevali su na ulicama, grlili bake i djedove, dijelili osmjehe kamo god bi pošli, praćeni zazivom svetog Franje. Samo nekoliko dana nakon toga - bila sam neslužbeni Framaš, i moj život je krenuo neki drugim tokom. Frama je otada odrasla, uozbiljila se po pitanju Statuta i počela djelovati u pet područnih bratstava, koja danas okupljaju preko 2000 Framaša. Unutar franjevačke obitelji Framaši su donijeli neke od najtežih odluka u svom životu, sreli ljubavi svog života i posvetili se obiteljskom životu ili, pak, osjetili redovnički ili svećenički poziv. Kako se inače generacije smjenjuju, i ja sam Framu napuštala na trenutke, ali sam joj se u srcu uvijek vraćala. Kroz ovih 11 godina sam, svaki Framaš je na meni ostavio barem sičušan trag, a neki su me ponekad i na teži način naučili što je u životu bitno. Na svu sreću, s nekima i danas dijelim spoznaje, brige i lijepe vijesti! Tijekom godina, puno sam naučila u Frami - naučila sam spavati u divljini, tolerirati zborove hrkača, tuširati se ledenom vodom, namazati tisuće šnita kruha s paštetom, hodati kilometrima radosno bez obzira na žuljeve i grčeve. Naučila sam zašto životi svetaca nisu samo prošlo svršeno vrijeme, nego svakodnevni podsjetnik na Božju milost, na svaku drugu šansu koju je pružio ljudima koje je narod osudio, na svaki zagrljaj koji su potom oni udijelili drugome po uzoru na Njega. NAUČILA SAM BITI ČOVJEK KOJI GRLI, LJUBI, VOLI. I zato Ti, Frama, hvala! Živjela Ti nama puno ljeta!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pip...

Pročitajte više

Samoborski augtober (1)

Još otkad sam pogledala film " Train Dreams ", film u kojem ljepota i priroda igraju glavne uloge, želim pročitati nešto iz opusa Denisa Johnsona, po čijoj je noveli film u režiji Clinta Bentleyja i snimljen. Novela je originalno objavljena u The Paris Review 2002., a 2012. je bila finalist za Pulitzera (nažalost, te godine nije se dodijelio Pulitzer za fikciju, prvi put od 1977.) Jedina njegova knjiga koju sam na hrvatskom jeziku uspjela pronaći u knjižnici bila je knjiga "Isusov sin", koju sam ponijela na svoj mini odmor, i koju sam trebala čitati osunčana, kraj bazena. Sudba je htjela drugačije pa se naše ljetno izležavanje u Samoboru prometnulo u još jedan jesenski obilazak ovog šarmantnog gradića. Tomislavov trg 5 - gradska vijećnica (nekoć ured gradonačelnice u "Dolini sunca") Tomislavov trg 11 - ljekarna Mirka Kleščića K zlatnom anđelu Najstarija zgrada u Samoboru, zgrada pučke škole - iz 1601. Najstarija zgrada na središnjem trgu, s prelijepim gan...

Pročitajte više

Say hello to my little friend

Iznenada, možda zbog atmosfere " Maslačkova vina ", mitova o kojima sam pretjerano čitala ili zvuka steel gitare kojem se prepuštam ovog ljeta, shvatila sam - vrijeme je, vrijeme je za Donnu Tartt. Posljednji put kad sam čitala knjigu Donne Tartt , u potpunosti sam izgubila kompas, dani su mi se pretvorili u bakanalije kakvima pribjegava grozničavi obožavatelj književnosti - za doručak sam čitala "Tajnu povijest", za večeru slušala audioknjigu (postala sam ovisna o Donninom glasu), a između toga sam zamišljala vlastitu verziju filmske "Tajne povijesti". Zato, valjalo je ohanuti, očistiti knjiško nepce, pripremiti se za novu dozu Donne Tartt, za "Malog prijatelja". "Mali prijatelj" započinje poviješću obitelji Cleve, iako prezime protagonistice nije Cleve, nego Dufresnes. No, njezina majka Charlotte potječe iz osebujne južnjačke obitelji Cleve koja bi prepričavanjem događaja, suklađivanjem višeglasja i melodija, došla do jedine pjesme -...

Pročitajte više

Jenput u Karlovcu

Baš kao Jack Dawson u Renaultu iz 1912., moj muž sjedne za volan naše obiteljske pile i pita: "Kamo, gospođo?", a ja, nimalo zainteresirana za zvijezde, obično izreknem ime nekog sasvim običnog gradića koji nam je nadohvat ruke, a kojeg nikad ranije nismo posjetili, ili kojeg nismo pokazali svojoj djeci. Ovaj put bio je to - Karlovac, grad kojeg sam vezala uz gužvu na autocesti i uz oronuli autobusni kolodvor koji mi je bio jedna od postaja na putu do Šibenika tijekom tri godine mog života. Putovali smo od Samobora preko Jastrebarskog, a prva točka posjeta bila nam je Aquatika. Put preko Jaske Aquatika Som - maskota akvarija Aquatika je prvi i jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, za koji je sasvim logično da se nalazi u Karlovcu, gradu na četiri rijeke (Na Mrežnici se Kupa Korana Dobra!), i to uz samu Koranu. Interaktivni prikaz flore i faune svih naših rijeka te zanimljiva suvenirnica puna proizvoda lokalnih proizvođača zabavili su nas, a zabrinulo nas je upozorenje znan...

Pročitajte više

Samoborski augtober (3)

Kad god - bez pretjerivanja - kad god se pojavim u retfalačkom ogranku gradske knjižnice, nađe se netko tko posuđuje roman Jo Nesbøa (prema njegovoj web stranici, "Jo" zvuči kao engleska riječ "you," a "ø" in Nesbø zvuči kao samoglasnik u riječi " bomb " kad ju izgovara Inspector Clouseau, pa vi vidite). Obično su to gospođe u najboljim godinama, a i ja sam gospođa koja hrli ususret tim najboljim godinama pa sam odlučila preuzeti štafetu i po prvi put pročitati štogod od ovog popularnog norveškog pisca. Odlučila sam se za roman "Spasitelj", šesti po redu u serijalu o detektivu Harryju Holeu, u kojem on rješava slučaj ubojice iz Hrvatske. Ako nemate pojma o Jo Nesbøu, kao ja, valja znati da je riječ o nekoć burzovnom mešetru i novinaru koji je sada pisac za djecu i odrasle, ali i član rock banda Di Derre, koji voli outdoorsy aktivnosti (strastveni je penjač i već je osvojio i neke hrvatske stijene), kao svaki pravi Skandinavac. Njegova ...

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog