Preskoči na glavni sadržaj

Summertime blues

Za ovaj vikend najavljuju snježnu mećavu u većini zemlje, pa čak i u ajme-neće-valjda-snig-Dalmaciji. Plan mi je sljedeći: oprskrbiti se klopom, naviti ovu siročicu od grijalice na maksimum, sklupčati se pod dekicom i popiti pet litara čaja. Nasuprot temperature zraka, postavljen na shuffle, player mi je nesvjesno, valjda i sam od čežnje za ljetom, posložio playlistu koja kao da najavljuje ljetno sunce, a ne snježni kraj godine.


Osim Beach Boysa i Bob Marleya iz čije glazbe vrišti ljeto i istog trena se zamišljate kako chillate pod palmama i pijuckate šareno pićence s kišobrančićem, ima pjesama koje u svakome od nas ponaosob izazovu sjećanja na određeno ljeto, pjesma zbog koje osjećamo morsku sol u zraku i zamišljamo vjetar u kosi dok se vozimo u kabrioletu (da ne bude zabune, nikad nisam bila ni blizu kabrioletu) na otvorenoj cesti. To ne moraju biti klasične "summer in the city" pjesme koje se puštaju na prvi dan ljeta u "ljeto nam se vratilo u grad" stilu, ali kad zasviraju u prosincu, osjećam ljetno popodnevno sunce na svojoj koži.

Shoot the moon - Norah Jones
Stariji albumi Norah Jones uvijek me sjete na ljeto, njen glas pun je ljetne sjete, i istog trena vidim zalazak sunca u New Orleansu (ne, nisam nikad ni tamo bila).


No blue sky - The Thorns
S najdražeg mi soundtracka, uz Adelaide Old 97's-a, No blue sky jedna je od pjesama zbog kojih osjećam neki unutarnji mir koji mogu osjećati samo dok ležim na toploj travi koja priziva ljeto.

Summertime - Bon Jovi
Ljetne svirke, koncerti na otvorenom, putovanja s društvom, kasni ljetni razgovori na jezeru, čitav Bon Jovijev opus izaziva nevjerojatnu nostalgiju.


Summer rain - Belinda Carlisle
Belinda predstavlja sve ono čime su '80-te pridonijele ljetnim večerima. Za mene je ona utjelovljenje ženskih bandova iz tog divnog razdoblja, kad su cure svirale gitare dok su im se scrungi-ji i naramenice tresle u ritmu muzike za ples.

Summer breeze - Seals & Crofts 
Njihov zvuk odiše ljetom ljubavi iako je snimljen nekoliko godina nakon ljeta 1967. Pjesme kao što su San Francisco Scotta McKenzieja, Hotel California Eaglesa, pjesme Mamas and the Papasa, Doorsa, ti lijeni vokali i nježne gitare dočaravaju nama, rođenima u pogrešno vrijeme, kako je bilo živjeti u nekim boljim vremenima, kad je ljetno rasploženje duže trajalo.


River - Bruce Springsteen
Svi vole Bruceovu Girls in their summer clothes, a ja baš kroz River osjećam ljeta u New Jerseyu, koja su, sudeći po glazbi i momcima, očito divna.

Smooth - Santana
Godina je1999., a ova pjesma apsolutni je vladar svih radijskih etera i svi se oznojavaju već pri prvim taktovima.
Sitting on a dock of a bay - Otis Redding
Da, 60-e su bile godine, ako na ovu pjesmu na zamišljate kako močite noge u moru, onda ne znam što s vama nije u redu.


Sometimes - Britney Spears
Da se razumijemo, prije puuuuuuuuno godina, Britney je bila prekul i nema tko ju nije volio. Ja je volim i danas, ne toliko slušati, koliko volim sve ono što je za mene u odrastanju predstavljala. Ova pjesma sjeti me na ljeto kad mi je glavni problem bio što me jedan dečko ne primjećuje, baš kao i Britney u Sometimes - tako smo se nas dvije razumjele.

Soak up the sun - Shery Crow
Kao srednjoškolki, ova pjesma mi je redovito svirala u pozadini dok sam brijala noge prije odlaska na more sa starcima. Sweet memories.


All I wanna do - Sugarland
Zajedno s Weezerovim Island in the sun, Sugarland predstavlja godišnji odmor po mom guštu. Izležavanje i mozak na paši, uz boyfrienda, naravno, jer, netko ipak treba nanijeti tu kremu za sunčanje na nedostupne dijelove tijela.

Dite - Libar
Stvarno ne mogu reći da slušam hrvatsku glazbu, zato Libar ima počasno mjesto na ovoj top listi ljetnih melodija. Da, od domaćih izvođača, sjeća me i Oliver na jedno ljeto kad smo bili prisiljeni slušati ga iz dana u dan na plaži, no, te osjećaje ne želim prizivati. Radije ću poslušati Dite još jednom, i utopit ruke do po lakta i tako dodirnuti cili svit.






Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...