Preskoči na glavni sadržaj

Summertime blues

Za ovaj vikend najavljuju snježnu mećavu u većini zemlje, pa čak i u ajme-neće-valjda-snig-Dalmaciji. Plan mi je sljedeći: oprskrbiti se klopom, naviti ovu siročicu od grijalice na maksimum, sklupčati se pod dekicom i popiti pet litara čaja. Nasuprot temperature zraka, postavljen na shuffle, player mi je nesvjesno, valjda i sam od čežnje za ljetom, posložio playlistu koja kao da najavljuje ljetno sunce, a ne snježni kraj godine.


Osim Beach Boysa i Bob Marleya iz čije glazbe vrišti ljeto i istog trena se zamišljate kako chillate pod palmama i pijuckate šareno pićence s kišobrančićem, ima pjesama koje u svakome od nas ponaosob izazovu sjećanja na određeno ljeto, pjesma zbog koje osjećamo morsku sol u zraku i zamišljamo vjetar u kosi dok se vozimo u kabrioletu (da ne bude zabune, nikad nisam bila ni blizu kabrioletu) na otvorenoj cesti. To ne moraju biti klasične "summer in the city" pjesme koje se puštaju na prvi dan ljeta u "ljeto nam se vratilo u grad" stilu, ali kad zasviraju u prosincu, osjećam ljetno popodnevno sunce na svojoj koži.

Shoot the moon - Norah Jones
Stariji albumi Norah Jones uvijek me sjete na ljeto, njen glas pun je ljetne sjete, i istog trena vidim zalazak sunca u New Orleansu (ne, nisam nikad ni tamo bila).


No blue sky - The Thorns
S najdražeg mi soundtracka, uz Adelaide Old 97's-a, No blue sky jedna je od pjesama zbog kojih osjećam neki unutarnji mir koji mogu osjećati samo dok ležim na toploj travi koja priziva ljeto.

Summertime - Bon Jovi
Ljetne svirke, koncerti na otvorenom, putovanja s društvom, kasni ljetni razgovori na jezeru, čitav Bon Jovijev opus izaziva nevjerojatnu nostalgiju.


Summer rain - Belinda Carlisle
Belinda predstavlja sve ono čime su '80-te pridonijele ljetnim večerima. Za mene je ona utjelovljenje ženskih bandova iz tog divnog razdoblja, kad su cure svirale gitare dok su im se scrungi-ji i naramenice tresle u ritmu muzike za ples.

Summer breeze - Seals & Crofts 
Njihov zvuk odiše ljetom ljubavi iako je snimljen nekoliko godina nakon ljeta 1967. Pjesme kao što su San Francisco Scotta McKenzieja, Hotel California Eaglesa, pjesme Mamas and the Papasa, Doorsa, ti lijeni vokali i nježne gitare dočaravaju nama, rođenima u pogrešno vrijeme, kako je bilo živjeti u nekim boljim vremenima, kad je ljetno rasploženje duže trajalo.


River - Bruce Springsteen
Svi vole Bruceovu Girls in their summer clothes, a ja baš kroz River osjećam ljeta u New Jerseyu, koja su, sudeći po glazbi i momcima, očito divna.

Smooth - Santana
Godina je1999., a ova pjesma apsolutni je vladar svih radijskih etera i svi se oznojavaju već pri prvim taktovima.
Sitting on a dock of a bay - Otis Redding
Da, 60-e su bile godine, ako na ovu pjesmu na zamišljate kako močite noge u moru, onda ne znam što s vama nije u redu.


Sometimes - Britney Spears
Da se razumijemo, prije puuuuuuuuno godina, Britney je bila prekul i nema tko ju nije volio. Ja je volim i danas, ne toliko slušati, koliko volim sve ono što je za mene u odrastanju predstavljala. Ova pjesma sjeti me na ljeto kad mi je glavni problem bio što me jedan dečko ne primjećuje, baš kao i Britney u Sometimes - tako smo se nas dvije razumjele.

Soak up the sun - Shery Crow
Kao srednjoškolki, ova pjesma mi je redovito svirala u pozadini dok sam brijala noge prije odlaska na more sa starcima. Sweet memories.


All I wanna do - Sugarland
Zajedno s Weezerovim Island in the sun, Sugarland predstavlja godišnji odmor po mom guštu. Izležavanje i mozak na paši, uz boyfrienda, naravno, jer, netko ipak treba nanijeti tu kremu za sunčanje na nedostupne dijelove tijela.

Dite - Libar
Stvarno ne mogu reći da slušam hrvatsku glazbu, zato Libar ima počasno mjesto na ovoj top listi ljetnih melodija. Da, od domaćih izvođača, sjeća me i Oliver na jedno ljeto kad smo bili prisiljeni slušati ga iz dana u dan na plaži, no, te osjećaje ne želim prizivati. Radije ću poslušati Dite još jednom, i utopit ruke do po lakta i tako dodirnuti cili svit.






Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...