Preskoči na glavni sadržaj

Summertime blues

Za ovaj vikend najavljuju snježnu mećavu u većini zemlje, pa čak i u ajme-neće-valjda-snig-Dalmaciji. Plan mi je sljedeći: oprskrbiti se klopom, naviti ovu siročicu od grijalice na maksimum, sklupčati se pod dekicom i popiti pet litara čaja. Nasuprot temperature zraka, postavljen na shuffle, player mi je nesvjesno, valjda i sam od čežnje za ljetom, posložio playlistu koja kao da najavljuje ljetno sunce, a ne snježni kraj godine.


Osim Beach Boysa i Bob Marleya iz čije glazbe vrišti ljeto i istog trena se zamišljate kako chillate pod palmama i pijuckate šareno pićence s kišobrančićem, ima pjesama koje u svakome od nas ponaosob izazovu sjećanja na određeno ljeto, pjesma zbog koje osjećamo morsku sol u zraku i zamišljamo vjetar u kosi dok se vozimo u kabrioletu (da ne bude zabune, nikad nisam bila ni blizu kabrioletu) na otvorenoj cesti. To ne moraju biti klasične "summer in the city" pjesme koje se puštaju na prvi dan ljeta u "ljeto nam se vratilo u grad" stilu, ali kad zasviraju u prosincu, osjećam ljetno popodnevno sunce na svojoj koži.

Shoot the moon - Norah Jones
Stariji albumi Norah Jones uvijek me sjete na ljeto, njen glas pun je ljetne sjete, i istog trena vidim zalazak sunca u New Orleansu (ne, nisam nikad ni tamo bila).


No blue sky - The Thorns
S najdražeg mi soundtracka, uz Adelaide Old 97's-a, No blue sky jedna je od pjesama zbog kojih osjećam neki unutarnji mir koji mogu osjećati samo dok ležim na toploj travi koja priziva ljeto.

Summertime - Bon Jovi
Ljetne svirke, koncerti na otvorenom, putovanja s društvom, kasni ljetni razgovori na jezeru, čitav Bon Jovijev opus izaziva nevjerojatnu nostalgiju.


Summer rain - Belinda Carlisle
Belinda predstavlja sve ono čime su '80-te pridonijele ljetnim večerima. Za mene je ona utjelovljenje ženskih bandova iz tog divnog razdoblja, kad su cure svirale gitare dok su im se scrungi-ji i naramenice tresle u ritmu muzike za ples.

Summer breeze - Seals & Crofts 
Njihov zvuk odiše ljetom ljubavi iako je snimljen nekoliko godina nakon ljeta 1967. Pjesme kao što su San Francisco Scotta McKenzieja, Hotel California Eaglesa, pjesme Mamas and the Papasa, Doorsa, ti lijeni vokali i nježne gitare dočaravaju nama, rođenima u pogrešno vrijeme, kako je bilo živjeti u nekim boljim vremenima, kad je ljetno rasploženje duže trajalo.


River - Bruce Springsteen
Svi vole Bruceovu Girls in their summer clothes, a ja baš kroz River osjećam ljeta u New Jerseyu, koja su, sudeći po glazbi i momcima, očito divna.

Smooth - Santana
Godina je1999., a ova pjesma apsolutni je vladar svih radijskih etera i svi se oznojavaju već pri prvim taktovima.
Sitting on a dock of a bay - Otis Redding
Da, 60-e su bile godine, ako na ovu pjesmu na zamišljate kako močite noge u moru, onda ne znam što s vama nije u redu.


Sometimes - Britney Spears
Da se razumijemo, prije puuuuuuuuno godina, Britney je bila prekul i nema tko ju nije volio. Ja je volim i danas, ne toliko slušati, koliko volim sve ono što je za mene u odrastanju predstavljala. Ova pjesma sjeti me na ljeto kad mi je glavni problem bio što me jedan dečko ne primjećuje, baš kao i Britney u Sometimes - tako smo se nas dvije razumjele.

Soak up the sun - Shery Crow
Kao srednjoškolki, ova pjesma mi je redovito svirala u pozadini dok sam brijala noge prije odlaska na more sa starcima. Sweet memories.


All I wanna do - Sugarland
Zajedno s Weezerovim Island in the sun, Sugarland predstavlja godišnji odmor po mom guštu. Izležavanje i mozak na paši, uz boyfrienda, naravno, jer, netko ipak treba nanijeti tu kremu za sunčanje na nedostupne dijelove tijela.

Dite - Libar
Stvarno ne mogu reći da slušam hrvatsku glazbu, zato Libar ima počasno mjesto na ovoj top listi ljetnih melodija. Da, od domaćih izvođača, sjeća me i Oliver na jedno ljeto kad smo bili prisiljeni slušati ga iz dana u dan na plaži, no, te osjećaje ne želim prizivati. Radije ću poslušati Dite još jednom, i utopit ruke do po lakta i tako dodirnuti cili svit.






Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Ono kad ja sudim knjigu po koricama

Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno. "Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost." Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri L...

Moje omiljene božićne novele

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati "Božićnu pjesmu" Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče - najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce. 1. Božićna uspomena - Truman Capote Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove "Božićne uspomene", objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu . Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka "Božićne priče" ...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...