Preskoči na glavni sadržaj

Top 5: I smell snow

Inače bih već na početku adventa posegnula za feel-good božićnim štivom, ali ove godine jesen je u meni ostavila brazdu koja vapi za drugačijom literaturom - za knjigama u kojima ledena i surova priroda igra glavnu ulogu. Knjige su to koje nam pružaju snažan osjećaj prostora, koje otkrivaju naše skrivene želje, zahvaljujući kojima na vidjelo izlazi naše primordijalno biće, koje je zatomila buka civilizacije. Knjige su to čiji reski zrak čisti naš um, a bjelina snijega ozdravlja naše tijelo.

1. U divljini - Jon Krakauer

"U travnju 1992. mladić iz dobrostojeće obitelji s istočne obale autostopom se zaputio na Aljasku i pješice krenuo sam, u divljinu, sjeverno od Mt. McKinleya. Četiri mjeseca poslije, skupina lovaca na losove pronašla je njegovo raspadnuto tijelo." Jon Krakauer, novinar i alpinist, 1992. je dobio zadatak napisati članak o tom mladiću za časopis Outside, a zadatak se pretvorio u opsesiju Chrisom McCandlessom, obrazovanim i pustolovnim momkom koji je, inspiriran Thoreauom, Tolstojem i Jackom Londonom, poželio dvije godine putovati zemljom i živjeti - od zemlje. U biografskom romanu Krakauer na dirljiv način isprepliće crtice iz svog života s onima iz McCandlessovog, pravdajući njegov pothvat, pa i smrt, koja se mnogima učinila kao posljedica njegove nepromišljenosti. Ova intrigantna knjiga o tijelu koje je skončalo u napuštenom autobusu na Stampede Trail-u, i o duši koja je na istom mjestu pronašla svoj mir, mijenja životne prioritete pa ju u ruke uzimajte s oprezom.

2. Zov divljine - Jack London

"Kad prvi put stade na hladno tlo, Bucku šape utonuše u nešto bijelo i kaštasto, veoma nalik na blato. On frknu i odskoči nazad. Jos više te bijele tvari padalo je ozgo. Stresao se, ali je na nju i dalje padalo. Znatiželjno onjuši pak liznu jezikom. Ujedalo je poput vatre, a učas bi se rastopilo. To ga je dovodilo u zabunu. Pokuša još jednom, a posljedak bijaše isti. Oni, koji su ga gledali, bučno se smijahu. Osjeti se postiđenim, ne znajući zašto. Prvi put u svome životu vidio je snijeg."

Ovaj kratki roman, jedan od omiljenih Chrisa McCandlessa, kod nas se svrstava u dječju književnost, usprkos nemilosrdnom prikazu preživljavanja u arktičkoj divljini. Priča je to o psu mješancu kojeg se otima iz gospodskog kalifornijskog doma i koristi za vuču saonica na putu do kanadskog Klondikea, mjesta koje je Jacka Londona inspiriralo na pisanje nekoliko kratkih priča i romana. Buck, protagonist romana, animalistička je verzija samog autora koji je kao mladić pošao do Klondikea kroz Aljasku u potrazi za zlatom, što roman čini nevjerojatno autentičnim i potresnim. Da bi preživjelo, nekoć naivno pseto primorano je odbaciti svoju pitomu narav i prigrliti nagon svojih predaka, a na svom putu sreće ljude koji predstavljaju i najgore i najbolje od čovječanstva. Naturalizam Jacka Londona predmet je brojnih rasprava, a svoj stav o njemu možete zauzeti tek nakon što pročitate ovaj klasik američke književnosti.


3. Cedrovi pod snijegom - David Guterson

"U međuvremenu, sjedio je licem okrenut prema vjetrom nošenom snijegu koji je već počeo prigušivati zvukove s ulice. Nadao se da će padati u neumjerenim količinama i otoku pridati onu nevjerojatnu zimsku čistoću, tako rijetku i dragocjenu, čistoću koje se s ljubavlju sjećao iz mladosti."


Već u prvom poglavlju jasno je - snijeg je sredstvo kojim David Guterson priziva blisku prošlost, kojim prikazuje čežnju za nevinošću malenog gradića okruženog šumom cedra, stabla poznatog po iscjeliteljskim svojstvima. Priča počinje desetak godina nakon Drugog svjetskog rata, i to suđenjem Kabuou Miyamatou, čovjeku dostojanstvena držanja, za ubojstvo Carla Heina, stasitog ribara i veterana Drugog svjetskog rata. Suđenje je privuklo pažnju svih stanovnika Amity Harbora pa tako i mjesnog novinara Ishmaela Chambersa, Carlovog vršnjaka i suborca, koji je nevidljivim nitima vezan za život optuženika i njegovih sunarodnjaka koji su nakon napada na Pearl Harbor otjerani iz svojih domova. Fragmenti sjećanja sudionika sudske rasprave podsjećaju na ljudskost koja je potisnuta tijekom ratnih zbivanja i pružaju nam povijesno ljubavnu fikciju epskih proporcija, koja je 1999. doživjela i svoju filmsku verziju. Guterson, učitelj po zanimanju, ovaj je nagrađivani roman ispisao u maniri velikih američkih pripovjedača kao što su Irving i Grisham, a pisao ga je deset godina, znajući da istina oslobađa, posebno kad istina otkriva sramotnu stranu američke povijesti.

4. Led - Ulla-Lena Lundberg

U jednom od najhvaljenijih finskih romana, utemeljenom na životu autorice, pastorove kćerke, mladi pastor Petter sa suprugom Monom i kćerkicom stiže u službu na finski otok na kojem obitava snažna zajednica Šveđana. Iako zajednica koja ga prima još osjeća posljedice Drugog svjetskog rata, silno je umilna, a pastor je uzorit i entuzijastičan, iako brzo shvaća da stanovnici Orarne nisu onakvi kakvima se prikazuju. Susjedna sela su u zavadi, ne vole svi stanovnici otoka osobna pitanja, a izmjena godišnjih doba vazda unosi nemir u njihovu svakodnevicu.

"Zanimljiv je taj led, da, premda si prevalio dalek put donde, on nikada ne izdrži tvoju težinu pokušaš li se vratiti istim putem."


Petter se sprijateljuje s pastorom susjednog mjesta, velikodušno ugošćuje rodbinu, a njegova supruga, vrijedna domaćica i poljoprivrednica, smatra da suprug za nju ne pronalazi dovoljno vremena. Ona je okretna i nestrpljiva žena, lik koji mi je odmah prirastao k srcu. Zahvaljujući njoj, mirisi kuhanog sleđa, toplih peciva i kave sveprisutni su u ovom ljupkom romanu o ledu koji obećava zimske radosti, ali i predstavlja prijetnju bezbrižnom životu na otoku.

5. Zimovanje - Emmanuel Carrere

"Nicolas se mnogo kasnije, sve dosad, dugo pokušavao prisjetiti posljednjih riječi koje mu je uputio otac."

Nije ovo knjiga za svakoga, moram reći. Kratki roman francuskog pisca počinje ležerno - otac odvozi desetogodišnjeg sina na zimske praznike koje će s razredom provesti u alpskom skijališnom centru. Međutim, introvertirani Nicolas neprestano je na udaru razrednih bullyja, a spas pronalazi u svojim osebujnim, ali pesimističnim maštarijama koje bi ga mogle koštati glave.

Carrere, novinar i scenarist, majstor je anksiozne atmosfere koja čitatelja drži napetim do posljednje rečenice, a knjiški moljci koji simpatiziraju dramatične tekstove, koje odlikuje nedovršenost, ne bi trebali propustiti "Zimovanje".

Napisano za Ziher.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca