Iako je Marilynka pjevala da su dijamanti ženini najbolji prijatelji, meni su oduvijek bili draži biseri. Oduševljavala me ta predivna obrana krhke bisernice - u trenutku kad obično zrnce pijeska dospije u živu školjku, ona, da bi se zaštitila, omata pijesak sedefom. Sam proces traje godinama, i ne događa se u svakoj školjci, zato je biser kao plod mora za mene uvijek predstavljao nešto skriveno, a lijepo i posebno, nešto što vrijedi čekati.
Vidjevši knjigu "The Pearl" Johna Steinbecka iz 1947. na sestrinoj polici (vjerojatno ostavština njezinog, odavno bivšeg, američkog boyfrienda), odmah sam ju gramzljivo prisvojila. My precious.
"It was a morning like other mornings and yet perfect among mornings."
John Steinbeck jedan od velikih američkih pisaca, i iako je svog Nobela za književnost zaslužio ponajviše zbog "Plodova gnjeva", i novela "The Pearl" jednako je popularno štivo u američkim školama. Kontroverzni je to pisac koji se divio Hemingwayu (čija "Starac i more", objavljena 1951., pomalo podsjeća na "The Pearl") i Faulkneru, a bio je i član komunističke Lige američkih književnika. Znamenit po prikazivanju obespravljenih i siromašnih stanovnika Amerike, glavnu ulogu u noveli "The Pearl" dodjelio je Kinu, mladom Indijancu koji živi u naselju slamnatih kuća (brush houses) u La Pazu sa ženom Juanom i sinčićem Coyotitom.
"But the pearls were accidents, and the finding of one was luck, a little pat on the back by God or the gods or both."
Kino se budi jednog lijepog jutra s mišlju o divnom životu, pjevušeći pjesmu obitelji, ali obiteljski sklad Kina i Juane prekida otrovni škorpion koji ubada njihovo dojenče. Iako ne pripada njihovim ljudima, Joana je odlučna potražiti pomoć kod bijelog liječnika kojemu je od boje kože važniji financijski status pacijenata. Liječnik odbija liječiti dijete, pa Kino, uvijek silovit u namjeri da učini ono što je ispravno za njegovu obitelj, sreću odluči okušati u oceanu.
"She had not prayed directly for the recovery of the baby - she had prayed that they might find a pearl with which to hire the doctor to cure the baby, for the minds of people are as unsubstantial as the mirage of the Gulf."
Novela je nastala na temelju folklora iz La Paza, a tema na kojoj počiva jest vječna borba dobra i zla koja se odvija u čovjeku. Naime, Kino pronalazi the greatest pearl in the world i biva opijen budalastom ludošću - otvaraju mu se brojna vrata, brojne mogućnosti, svijet mu je na dlanu, sad kad je postao bogat čovjek. No, "A plan once made and visualized becomes a reality along with other realities - never to be destroyed but easily to be attacked." Ono što je trebala biti radosna vijest, uskoro postaje ugroza za Kinovu obitelj. Vođen kako pohlepom tako i mogućnošću boljeg života, iako ga Juana upozorava da bi ih biser mogao upropastiti, Kino ga snažno drži u šaci i bježi.
Volim taj američki realizam, krajnje je nepretenciozan. Klasična fabularna kompozija kojoj je naglasak na svladavanje prepreka od strane glavnog lika ono je što odlikuje ovu prispodobu o Indijancu nesretne sudbine, za razliku od izričito dokumentarnog stila za kojim je Steinbeck posegnuo u "Plodovima gnjeva". Jutarnje sunce nad zaljevom, alge i morski konjici u plićaku, mreškanje valova - atmosfera potencijalno idiličnog života na mene djeluje gotovo terapeutski (i Steinbeck se liječio pisanjem ove novele, nakon povratka iz Drugog svjetskog rata). Volim izgovarati Steinbeckove rečenice naglas, njihov mistični ritam i otkucaji mog srca kao da su ujednačeni. Steinbeck umije posvetiti pažnju detaljima, a ne opterećivati njima čitatelja, tako da se moralna poruka ipak s lakoćom izdvaja iz teksta.
"Some ancient thing stirred in Kino. Through his fear of dark and the devils that haunt the night, there came a rush of exhilaration; some animal thing was moving in him so that he was cautious and wary and dangerous; some ancient thing out of the past of his people was alive in him. The wind was at his back and the stars guided him."
Zbog izrazito animalističkog prikaza mladog Kina, Steinbecka bi danas prozvali rasistom, zanemarujući kontekst i psihološki prikaz glavnog lika koji nastoji preživjeti. Predbacivali su Steinbecku i seksizam, ali čitajući "The Pearl" nisam primijetila autorovu nesnošljivost prema ženama, dapače, Juana je prikazana kao glas razuma, kao glas dobra koji ne uspijeva nadglasati melodiju zla koju pjevuši Kino. Upravo je Juana ono što je Kino trebao čvrsto držati, ono čemu je trebao tepati "My precious", znajući da pravi biseri nemaju cijenu.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)