Preskoči na glavni sadržaj

Misteriozna blogerska pitalica

Kad sam bila djevojčica, obožavala sam spomenare i leksikone, svake školske godine imala bih barem po jedan od svakog i sve ih još uvijek čuvam kao veliko blago. Ipak, otkad sam odrasla, nekako ne volim ta pitanja "najdraže ovo", " najdraže ono" - shvatila sam da odrasli ne moraju donositi takve odluke, odrasli mogu imati sve, mogu voljeti sve, i mogu mrziti sve! No, kako određena pitanja ipak predstavljaju određene tajne na koje ću sa sjetom gledati već sljedeće godine, i kako su me moje dvije pratiteljice i legice blogerice (hvala, žene!) nominirale za ovu pitalicu skitalicu koja kruži blogosferom zadnjih dana, evo mog doprinosa.


Pravila igranja su sljedeća:
1. Podijelite logo Mystery nagrade u naslovu posta
2. Ne zaboravite podijeliti pravila
3. Budite ljubazni i zahvalite onome tko vas je nominirao.
4. Recite svojim čitateljima tri stvari o sebi
5. Odgovorite na postavljena pitanja
6. Slobodno iznenadite i nominirajte 10 do 20 drugih blogera i obavijestite ih o tome
7. Postavite im pet pitanja. Nije nužno biti ozbiljan i ne postoje glupa pitanja
8. I za kraj malo samoreklame – podijelite link do svog najboljeg posta/postova.

Idemo redom!

Tri stvari o meni:

1. Ne volim ljude koji druge osuđuju i izbjegavaju prijatelje jer im crpe energiju svojim lošim raspoloženjem. Svi smo ponekad tužni, zabrinuti i jadni, i to je OK. I tuga je emocija - možda i najvažnija, just watch Inside out

 

I ne volim ljude koji prelaze zebru dok je crveno svjetlo na semaforu, znate, one koji prijeđu cestu i gledaju vas kao luzere jer ne želite da vas pregazi kamion.

2. Odana sam kao pas. Družim se s istim ljudima otkad znam za sebe jer, kad zavolim, zavolim do kraja, i iako znam biti oštra i prigovoriti kad me netko povrijedi, to ne znači da neću preko toga prijeći.

3. Trudna sam. Yeah, oops, I did it again. Tj. muž did it. Za ozbač.


Pitanja s bloga MUDRILICA:

1. Kad bi morala jesti svaki dan isto predjelo, glavno jelo i desert za ručak do kraja svog života, što bi to bilo?
Trenutno su to sendviči s kiselim krastavcima - znam, baš sam klišej, ali oni su mi lijek protiv mučnine. O, i volim spaghetti alla carbonara. A za desert Kind double - smatram sladoled jednim od boljih izuma čovječanstva.

2. Da možeš provesti dan s bilo kojom osobom na svijetu tko bi to bio?
Moj muž - ni najbolje ni najgore dane ne bih htjela provesti ni sa kim drugim. Eventualno,  s mladim Bruceom Springsteenom (sorry, mužu!).
3. Od koje pjesme ti zasuze oči?
Ne dirajte mi ravnicu - i zasuze je blagi izraz za ono što me snađe kad čujem ovu pjesmu. I blame Šibenik. Nije mi lako ni kad čujem Tri rijeke od Zorana Mišića i Opće opasnosti. Samo je jedna jedina - Slavonija. Amen.

4. Kako započinješ dan?
Zadnjih dana doručkom i Gilmoreicama.

5. Što voliš, a što ne voliš kod društvenih mreža?
Volim ih jer su dušu dale za organizaciju raznih događanja i za ostajanje u kontaktu s ljudima koji mi nisu blizu koliko bih htjela, ali mrzim ih jer provodim previše vremena na njima.

Pitanja s bloga ZIMZELENI CVIJET:

1. Da možeš odabrati samo jednu osobinu/stvar/bilo što po kojoj bi te ljudi znali koja bi to bila?
Strast - voljela bih da me ona pokreće u životu, i da kažu za mene da sam bila pokretač drugih.

2. Da dobiješ dovoljno novaca da možeš lagodno živjeti do kraja života bez da moraš raditi čime bi se tada bavila?
Pisala bih romane.

3. Jesi li uživo upoznala nekoga tko prati tvoj blog?
Jesam, prije par godina na dejt sam zvala Mateu s bloga Smile, Snap, Sparkle jer smo obje živjele u Šibeniku i pisale blog, i jer mi se činila zanimljivom, a ja sam bila Pale sam u Šibeniku. A Marinu koja prati moj blog smatram već bliskom prijateljicom, i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Blog nas je morao spojiti.

4. Što si oduvijek htjela napraviti, a nikako nemaš hrabrosti ili vremena?
Hm, trenutno, dovesti se u fizičku formu u kakvoj sam bila prije četiri godine, dok sam svakodnevno plivala i penjala se šibenskim skalama. U Osijeku nema skala, zato Osječani imaju loše guze. Šalim se, naravno, nemam pojma kakve guze imaju Osječani.

5. Preporuči nešto (blog, hranu, knjigu, mjesto...) što te oduševilo.
Blog Domaćica me uvijek iznova oduševljava (sad sam pokrila hranu i blog), knjiga koja me oduševila je Posljednje predavanje Randyja Pauscha - nepovratno je promijenila nešto u meni. A mjesto koje me oduševljava je Kopački rit, tamo mi je duša smirena, tamo se osjećam kao kod kuće. 

Iskreno, ne čitam puno blogova, a i blogerice, čije blogove čitam, već su odgovarale na ova pitanja, ali nabrojat ću one koje zaista pobožno pratim jer ih pišu pametne i elokventne žene, pa ih zapratite ako još (slučajno) niste!


MOJA PITANJA:

1. Na koji način puniš baterije?

2. Što te inspirira?

3. U čemu si dobra, bolja od drugih?

4. Koji je najbolji savjet koji si ikad dobila?

5. Što bi rekla, što je ono najvažnije što si naučila od roditelja? 


Začudo, jedan od najpopularnijih postova s mog bloga je:
Kapetaničin morski dnevnik - dan treći
Najdraži ne mogu izabrati, svi imaju svoje mjesto i vrijeme, i neka tamo ostanu.

Šalji dalje! Pozdrav svima!

Primjedbe

  1. Ah, koliko sličnosti! Mrzim i ja ove što ne čekaju zeleno, i ja bih mladog Brucea (damn, pristala bih i na sredovječnog), nemam pojma o guzama Osječana (mada to planiram ispraviti u dogledno vrijeme ;)
    Nisam blogerica, ali evo da ti odgovorim na pitanja:
    1. Punim baterije dobrim ljudima, dobrim serijama i dobrim knjigama. Ne nužno tim redoslijedom.
    2. Inspiriraju me moji učenici, Instagram & Pinterest, Igor Vori, kvizovi, tvoj blog i trenutno pjesma More than you know.
    3. Hm, u čitanju ljudi i izradi handmade journala
    4. Džabe meni savjeti kad uvijek napravim po svom! :D
    5. Uf, sve ono što radim dobro sam naučila od njih. Ne mogu izdvojiti najvažnije, preteško je.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hehe,hvala ti na odgovorima! Za ove savjete sam i pitala jer i ja uvijek tepem svoje :D

      Izbriši
  2. Ok, valjda nisam nešto pogrešno shvatila - čestitam na trudnoći! ☺ I mislim da bi definitivno trebala početi pisati romane ili barem neke kraće priče, baš imaš smisla za izražavanje i uvijek mi je gušt čitati te. 😊

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti puno, uvijek mi je drago kad se netko pronađe u mojim mislima :)

      Izbriši
  3. Čestitam na trudnoći :)
    Hvala na nominaciji i lijepim riječima :)
    Uvijek se pronađem u tvojim tekstovima pa tako i u tvojim opisima prva i druga, treća ne haha nikako, moja butiga je zatvorena :DDD
    Osobe kao ti su mi inspiracija. Male obične žene koje guraju dalje :)
    Čim stignem odgovorit ću na pitanja u svom postu pa čekiraj odgovore :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Stize nova beba! Cestitam! :*
    Evo mojih odgovora:
    1. Na koji način puniš baterije?
    U zadnje vrijeme ono što meni puni baterije je ako sam ulovila 3 sata sna u komadu :). Inače mi pune baterije nekad šetnje po šumi, nekad šetnje po gradu ili dobre knjige (ili dobri blogovi!)

    2. Što te inspirira?
    Dobrota, snaga, snalažljivost, ustrajnost, kreativnost drugih ljudi.
    3. U čemu si dobra, bolja od drugih?
    Mislim da sam prilično dobra u mnogim stvarima, no ni u čemu bolja od drugih. Možda u svestranosti?haha
    4. Koji je najbolji savjet koji si ikad dobila?
    "When the going gets tough, the tough get going"
    5. Što bi rekla, što je ono najvažnije što si naučila od roditelja?
    Živjeti u skladu sa svojim (financijskim) mogućnostima, Ne uspoređivati se s drugima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tek sam sad prvi put doista razumjela sta znaci "Tough get going" (do sada mi je to bila samo draga pjesma koju su Boyzone obradili,a koju sam slušala kad nisam znala engleski. Bože, znaju li ljudi uopce tko su Boyzone? :D) - i wooow, treba stvarno get going!
      Ovo s financijama posebno lajkam - volim te prakticne savjete!
      Hvala ti na odgovorima!z

      Izbriši
    2. Naravno da znam tko su Boyzone :D

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...