Preskoči na glavni sadržaj

Misteriozna blogerska pitalica

Kad sam bila djevojčica, obožavala sam spomenare i leksikone, svake školske godine imala bih barem po jedan od svakog i sve ih još uvijek čuvam kao veliko blago. Ipak, otkad sam odrasla, nekako ne volim ta pitanja "najdraže ovo", " najdraže ono" - shvatila sam da odrasli ne moraju donositi takve odluke, odrasli mogu imati sve, mogu voljeti sve, i mogu mrziti sve! No, kako određena pitanja ipak predstavljaju određene tajne na koje ću sa sjetom gledati već sljedeće godine, i kako su me moje dvije pratiteljice i legice blogerice (hvala, žene!) nominirale za ovu pitalicu skitalicu koja kruži blogosferom zadnjih dana, evo mog doprinosa.


Pravila igranja su sljedeća:
1. Podijelite logo Mystery nagrade u naslovu posta
2. Ne zaboravite podijeliti pravila
3. Budite ljubazni i zahvalite onome tko vas je nominirao.
4. Recite svojim čitateljima tri stvari o sebi
5. Odgovorite na postavljena pitanja
6. Slobodno iznenadite i nominirajte 10 do 20 drugih blogera i obavijestite ih o tome
7. Postavite im pet pitanja. Nije nužno biti ozbiljan i ne postoje glupa pitanja
8. I za kraj malo samoreklame – podijelite link do svog najboljeg posta/postova.

Idemo redom!

Tri stvari o meni:

1. Ne volim ljude koji druge osuđuju i izbjegavaju prijatelje jer im crpe energiju svojim lošim raspoloženjem. Svi smo ponekad tužni, zabrinuti i jadni, i to je OK. I tuga je emocija - možda i najvažnija, just watch Inside out

 

I ne volim ljude koji prelaze zebru dok je crveno svjetlo na semaforu, znate, one koji prijeđu cestu i gledaju vas kao luzere jer ne želite da vas pregazi kamion.

2. Odana sam kao pas. Družim se s istim ljudima otkad znam za sebe jer, kad zavolim, zavolim do kraja, i iako znam biti oštra i prigovoriti kad me netko povrijedi, to ne znači da neću preko toga prijeći.

3. Trudna sam. Yeah, oops, I did it again. Tj. muž did it. Za ozbač.


Pitanja s bloga MUDRILICA:

1. Kad bi morala jesti svaki dan isto predjelo, glavno jelo i desert za ručak do kraja svog života, što bi to bilo?
Trenutno su to sendviči s kiselim krastavcima - znam, baš sam klišej, ali oni su mi lijek protiv mučnine. O, i volim spaghetti alla carbonara. A za desert Kind double - smatram sladoled jednim od boljih izuma čovječanstva.

2. Da možeš provesti dan s bilo kojom osobom na svijetu tko bi to bio?
Moj muž - ni najbolje ni najgore dane ne bih htjela provesti ni sa kim drugim. Eventualno,  s mladim Bruceom Springsteenom (sorry, mužu!).
3. Od koje pjesme ti zasuze oči?
Ne dirajte mi ravnicu - i zasuze je blagi izraz za ono što me snađe kad čujem ovu pjesmu. I blame Šibenik. Nije mi lako ni kad čujem Tri rijeke od Zorana Mišića i Opće opasnosti. Samo je jedna jedina - Slavonija. Amen.

4. Kako započinješ dan?
Zadnjih dana doručkom i Gilmoreicama.

5. Što voliš, a što ne voliš kod društvenih mreža?
Volim ih jer su dušu dale za organizaciju raznih događanja i za ostajanje u kontaktu s ljudima koji mi nisu blizu koliko bih htjela, ali mrzim ih jer provodim previše vremena na njima.

Pitanja s bloga ZIMZELENI CVIJET:

1. Da možeš odabrati samo jednu osobinu/stvar/bilo što po kojoj bi te ljudi znali koja bi to bila?
Strast - voljela bih da me ona pokreće u životu, i da kažu za mene da sam bila pokretač drugih.

2. Da dobiješ dovoljno novaca da možeš lagodno živjeti do kraja života bez da moraš raditi čime bi se tada bavila?
Pisala bih romane.

3. Jesi li uživo upoznala nekoga tko prati tvoj blog?
Jesam, prije par godina na dejt sam zvala Mateu s bloga Smile, Snap, Sparkle jer smo obje živjele u Šibeniku i pisale blog, i jer mi se činila zanimljivom, a ja sam bila Pale sam u Šibeniku. A Marinu koja prati moj blog smatram već bliskom prijateljicom, i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Blog nas je morao spojiti.

4. Što si oduvijek htjela napraviti, a nikako nemaš hrabrosti ili vremena?
Hm, trenutno, dovesti se u fizičku formu u kakvoj sam bila prije četiri godine, dok sam svakodnevno plivala i penjala se šibenskim skalama. U Osijeku nema skala, zato Osječani imaju loše guze. Šalim se, naravno, nemam pojma kakve guze imaju Osječani.

5. Preporuči nešto (blog, hranu, knjigu, mjesto...) što te oduševilo.
Blog Domaćica me uvijek iznova oduševljava (sad sam pokrila hranu i blog), knjiga koja me oduševila je Posljednje predavanje Randyja Pauscha - nepovratno je promijenila nešto u meni. A mjesto koje me oduševljava je Kopački rit, tamo mi je duša smirena, tamo se osjećam kao kod kuće. 

Iskreno, ne čitam puno blogova, a i blogerice, čije blogove čitam, već su odgovarale na ova pitanja, ali nabrojat ću one koje zaista pobožno pratim jer ih pišu pametne i elokventne žene, pa ih zapratite ako još (slučajno) niste!


MOJA PITANJA:

1. Na koji način puniš baterije?

2. Što te inspirira?

3. U čemu si dobra, bolja od drugih?

4. Koji je najbolji savjet koji si ikad dobila?

5. Što bi rekla, što je ono najvažnije što si naučila od roditelja? 


Začudo, jedan od najpopularnijih postova s mog bloga je:
Kapetaničin morski dnevnik - dan treći
Najdraži ne mogu izabrati, svi imaju svoje mjesto i vrijeme, i neka tamo ostanu.

Šalji dalje! Pozdrav svima!

Primjedbe

  1. Ah, koliko sličnosti! Mrzim i ja ove što ne čekaju zeleno, i ja bih mladog Brucea (damn, pristala bih i na sredovječnog), nemam pojma o guzama Osječana (mada to planiram ispraviti u dogledno vrijeme ;)
    Nisam blogerica, ali evo da ti odgovorim na pitanja:
    1. Punim baterije dobrim ljudima, dobrim serijama i dobrim knjigama. Ne nužno tim redoslijedom.
    2. Inspiriraju me moji učenici, Instagram & Pinterest, Igor Vori, kvizovi, tvoj blog i trenutno pjesma More than you know.
    3. Hm, u čitanju ljudi i izradi handmade journala
    4. Džabe meni savjeti kad uvijek napravim po svom! :D
    5. Uf, sve ono što radim dobro sam naučila od njih. Ne mogu izdvojiti najvažnije, preteško je.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hehe,hvala ti na odgovorima! Za ove savjete sam i pitala jer i ja uvijek tepem svoje :D

      Izbriši
  2. Ok, valjda nisam nešto pogrešno shvatila - čestitam na trudnoći! ☺ I mislim da bi definitivno trebala početi pisati romane ili barem neke kraće priče, baš imaš smisla za izražavanje i uvijek mi je gušt čitati te. 😊

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti puno, uvijek mi je drago kad se netko pronađe u mojim mislima :)

      Izbriši
  3. Čestitam na trudnoći :)
    Hvala na nominaciji i lijepim riječima :)
    Uvijek se pronađem u tvojim tekstovima pa tako i u tvojim opisima prva i druga, treća ne haha nikako, moja butiga je zatvorena :DDD
    Osobe kao ti su mi inspiracija. Male obične žene koje guraju dalje :)
    Čim stignem odgovorit ću na pitanja u svom postu pa čekiraj odgovore :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Stize nova beba! Cestitam! :*
    Evo mojih odgovora:
    1. Na koji način puniš baterije?
    U zadnje vrijeme ono što meni puni baterije je ako sam ulovila 3 sata sna u komadu :). Inače mi pune baterije nekad šetnje po šumi, nekad šetnje po gradu ili dobre knjige (ili dobri blogovi!)

    2. Što te inspirira?
    Dobrota, snaga, snalažljivost, ustrajnost, kreativnost drugih ljudi.
    3. U čemu si dobra, bolja od drugih?
    Mislim da sam prilično dobra u mnogim stvarima, no ni u čemu bolja od drugih. Možda u svestranosti?haha
    4. Koji je najbolji savjet koji si ikad dobila?
    "When the going gets tough, the tough get going"
    5. Što bi rekla, što je ono najvažnije što si naučila od roditelja?
    Živjeti u skladu sa svojim (financijskim) mogućnostima, Ne uspoređivati se s drugima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tek sam sad prvi put doista razumjela sta znaci "Tough get going" (do sada mi je to bila samo draga pjesma koju su Boyzone obradili,a koju sam slušala kad nisam znala engleski. Bože, znaju li ljudi uopce tko su Boyzone? :D) - i wooow, treba stvarno get going!
      Ovo s financijama posebno lajkam - volim te prakticne savjete!
      Hvala ti na odgovorima!z

      Izbriši
    2. Naravno da znam tko su Boyzone :D

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Čitajmo i kuhajmo

Manjina pošiljka ušla mi je u život dok mi se u pećnici krčkao iločki ćevap. Miris pečene paprike i dinstanog luka širio se stanom, a ja sam pomislila - Manji bi se ovo svidjelo. Znam, smiješno je što sam toliko uvjerena da znadem što bi se svidjelo Marijani Jambrišak Račić, zvanoj Manja, jer Manju uopće ne poznajem, nisam ju nikad u životu vidjela, pružila joj ruku. Ipak, jedna je od onih osoba za koje vam se čini kao da ih uistinu poznajete, samo zato što čitate njihove objave na društvenim mrežama - jedna je od onih žena u kojima se prepoznajem, koje me nadahnjuju, kojima se divim. U moru umjetne inteligencije, Manja uspijeva bivati stvarnom i autentičnom i svojim je blogom Čitam i kuham u pet godina ostavila poseban trag, kako u virtualnom svijetu, tako i na koži svih svojih pratitelja - a prepoznatljiva je po objavama u kojima nepogrešivo spaja kulinarstvo i književnost. Potrebu za sintezom takve vrste savršeno razumiju knjigoljupci kojima književnost nije samo puka razbibrig...

Došašće kod kuće: Osjećaj kraja

Nisam ja ni introvert ni ekstrovert, ja sam u raskoraku s potrebom da budem neovisna i potrebom za pripadanjem. Nezgodno je to što najčešće potreba za pripadanjem promoli glavu u trenucima osamljenosti, a potreba za individualizmom na božićnom domjenku/zabavi/rođendanu, u gomili ljudi. Prosinac mi zato teško pada, ljudi se žele okupljati. Dok drugi kuju vruće planove za Advent/Božić/Silvestrovo, ja sjedam u svoju smeđu fotelju s knjigom na krilu, sakrila bih se između redaka. "Svakako vjerujem da svi podnosimo štetu, na ovaj ili onaj način. A kako i ne bismo, osim u svijetu savršenih roditelja, braće i sestara, susjeda, prijatelja? A tu je onda i pitanje o kojem toliko toga ovisi, pitanje kako reagiramo na štetu: prihvaćamo li je ili je potiskujemo, i kako to djeluje na naš odnos s drugima. Neki prihvaćaju štetu i nastoje je ublažiti, neki utroše čitav život tako što se trude pomoći drugima koji su oštećeni, a ima i onih čija je glavna briga izbjeći bilo kakvu štetu, pod svaku cij...

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love. "His eyes - how they twinkled! his dimples how merry! His cheeks were like roses, his nose like a cherry! His droll little mouth was drawn up like a bow,  And the beard of his chin as white as the snow" Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a ...

Knjiga koju ću čitati jednom godišnje

U ovo božićno vrijeme nastojim se pomiriti s Bogom, jer sa svima ostalima sam u miru, igram po pravilima bontona. Važno mi je da nikoga ne uvrijedim, da nađem vrijeme za one koje volim, nastojim biti ljubazna i pristojna, čak i prema onima koji to ne zaslužuju (neki dan sam tako telefonski poziv okončala rečenicom: "Oprostite, ali sad ću vam spustiti slušalicu.") - pogotovo prema onima koji to ne zaslužuju, jer vjerujem u rast i volim misliti da mogu i ja sijati klice dobrote po ovom svijetu. Ipak, kad je u pitanju moj odnos s Bogom, djela ravna tim klicama nisu dovoljna, od sebe tražim više, i predbacujem si kad to "više" izostane. Ova godina duhovno mi je bila jedna od težih - neko vrijeme izbjegavala sam susret s Bogom - ali dolazak koji iščekujemo privukao me ispovjedaonici i ja sam opet povjerovala da mogu biti bolja. Moju pripremu za ispovijed uvelike je režirao i C. S. Lewis, čiji knjigu "Kršćanstvo nije iluzija" (eng. Mere Christianity") ilit...

Došašće kod kuće: Pravovjerje

U danima kad svi dižu desnice u ime aktivizma, a svijet se lomi algoritmima, moja pleća se savijaju pod teretom vlastitih zebnji, htijenja, težnji i vjerovanja - pomalo se grizem jer ne umijem pomoći svijetu, ja jedva da pomažem i samoj sebi (malodušnost i nervoza obuzimaju me sve češće)! Bježeći od njih, pronađem se odsutnog duha. Uhvati me strah - propustit ću sav ovaj život, sve njegovo teško i sve njegovo lako, ako se ne vratim - sebi, kući, Bogu. Cijelu godinu nekako uspijevam izbjeći duhovno štivo, ali u prosincu to ne dolazi u obzir. Stoga uzimam "Pravovjerje" s police moje sestre, a ona me uvjerava da je prikladna za sve koji djelo G. K. Chestertona ne poznaju. Ovaj zanimljiv čovjek, novinar po zanimanju, pisac, filozof i apologet po pozivu, utjecao je na pisce kao što su Tolkien i C. S. Lewis - na njihove kreativne procese, ali i duhovna obraćenja. Prijateljevao je s George Bernard Shawom, iako su ideološki bili suprotstavljeni, a cijenili su ga i Evelyn Waugh i Jorg...