Preskoči na glavni sadržaj

Misteriozna blogerska pitalica

Kad sam bila djevojčica, obožavala sam spomenare i leksikone, svake školske godine imala bih barem po jedan od svakog i sve ih još uvijek čuvam kao veliko blago. Ipak, otkad sam odrasla, nekako ne volim ta pitanja "najdraže ovo", " najdraže ono" - shvatila sam da odrasli ne moraju donositi takve odluke, odrasli mogu imati sve, mogu voljeti sve, i mogu mrziti sve! No, kako određena pitanja ipak predstavljaju određene tajne na koje ću sa sjetom gledati već sljedeće godine, i kako su me moje dvije pratiteljice i legice blogerice (hvala, žene!) nominirale za ovu pitalicu skitalicu koja kruži blogosferom zadnjih dana, evo mog doprinosa.


Pravila igranja su sljedeća:
1. Podijelite logo Mystery nagrade u naslovu posta
2. Ne zaboravite podijeliti pravila
3. Budite ljubazni i zahvalite onome tko vas je nominirao.
4. Recite svojim čitateljima tri stvari o sebi
5. Odgovorite na postavljena pitanja
6. Slobodno iznenadite i nominirajte 10 do 20 drugih blogera i obavijestite ih o tome
7. Postavite im pet pitanja. Nije nužno biti ozbiljan i ne postoje glupa pitanja
8. I za kraj malo samoreklame – podijelite link do svog najboljeg posta/postova.

Idemo redom!

Tri stvari o meni:

1. Ne volim ljude koji druge osuđuju i izbjegavaju prijatelje jer im crpe energiju svojim lošim raspoloženjem. Svi smo ponekad tužni, zabrinuti i jadni, i to je OK. I tuga je emocija - možda i najvažnija, just watch Inside out

 

I ne volim ljude koji prelaze zebru dok je crveno svjetlo na semaforu, znate, one koji prijeđu cestu i gledaju vas kao luzere jer ne želite da vas pregazi kamion.

2. Odana sam kao pas. Družim se s istim ljudima otkad znam za sebe jer, kad zavolim, zavolim do kraja, i iako znam biti oštra i prigovoriti kad me netko povrijedi, to ne znači da neću preko toga prijeći.

3. Trudna sam. Yeah, oops, I did it again. Tj. muž did it. Za ozbač.


Pitanja s bloga MUDRILICA:

1. Kad bi morala jesti svaki dan isto predjelo, glavno jelo i desert za ručak do kraja svog života, što bi to bilo?
Trenutno su to sendviči s kiselim krastavcima - znam, baš sam klišej, ali oni su mi lijek protiv mučnine. O, i volim spaghetti alla carbonara. A za desert Kind double - smatram sladoled jednim od boljih izuma čovječanstva.

2. Da možeš provesti dan s bilo kojom osobom na svijetu tko bi to bio?
Moj muž - ni najbolje ni najgore dane ne bih htjela provesti ni sa kim drugim. Eventualno,  s mladim Bruceom Springsteenom (sorry, mužu!).
3. Od koje pjesme ti zasuze oči?
Ne dirajte mi ravnicu - i zasuze je blagi izraz za ono što me snađe kad čujem ovu pjesmu. I blame Šibenik. Nije mi lako ni kad čujem Tri rijeke od Zorana Mišića i Opće opasnosti. Samo je jedna jedina - Slavonija. Amen.

4. Kako započinješ dan?
Zadnjih dana doručkom i Gilmoreicama.

5. Što voliš, a što ne voliš kod društvenih mreža?
Volim ih jer su dušu dale za organizaciju raznih događanja i za ostajanje u kontaktu s ljudima koji mi nisu blizu koliko bih htjela, ali mrzim ih jer provodim previše vremena na njima.

Pitanja s bloga ZIMZELENI CVIJET:

1. Da možeš odabrati samo jednu osobinu/stvar/bilo što po kojoj bi te ljudi znali koja bi to bila?
Strast - voljela bih da me ona pokreće u životu, i da kažu za mene da sam bila pokretač drugih.

2. Da dobiješ dovoljno novaca da možeš lagodno živjeti do kraja života bez da moraš raditi čime bi se tada bavila?
Pisala bih romane.

3. Jesi li uživo upoznala nekoga tko prati tvoj blog?
Jesam, prije par godina na dejt sam zvala Mateu s bloga Smile, Snap, Sparkle jer smo obje živjele u Šibeniku i pisale blog, i jer mi se činila zanimljivom, a ja sam bila Pale sam u Šibeniku. A Marinu koja prati moj blog smatram već bliskom prijateljicom, i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Blog nas je morao spojiti.

4. Što si oduvijek htjela napraviti, a nikako nemaš hrabrosti ili vremena?
Hm, trenutno, dovesti se u fizičku formu u kakvoj sam bila prije četiri godine, dok sam svakodnevno plivala i penjala se šibenskim skalama. U Osijeku nema skala, zato Osječani imaju loše guze. Šalim se, naravno, nemam pojma kakve guze imaju Osječani.

5. Preporuči nešto (blog, hranu, knjigu, mjesto...) što te oduševilo.
Blog Domaćica me uvijek iznova oduševljava (sad sam pokrila hranu i blog), knjiga koja me oduševila je Posljednje predavanje Randyja Pauscha - nepovratno je promijenila nešto u meni. A mjesto koje me oduševljava je Kopački rit, tamo mi je duša smirena, tamo se osjećam kao kod kuće. 

Iskreno, ne čitam puno blogova, a i blogerice, čije blogove čitam, već su odgovarale na ova pitanja, ali nabrojat ću one koje zaista pobožno pratim jer ih pišu pametne i elokventne žene, pa ih zapratite ako još (slučajno) niste!


MOJA PITANJA:

1. Na koji način puniš baterije?

2. Što te inspirira?

3. U čemu si dobra, bolja od drugih?

4. Koji je najbolji savjet koji si ikad dobila?

5. Što bi rekla, što je ono najvažnije što si naučila od roditelja? 


Začudo, jedan od najpopularnijih postova s mog bloga je:
Kapetaničin morski dnevnik - dan treći
Najdraži ne mogu izabrati, svi imaju svoje mjesto i vrijeme, i neka tamo ostanu.

Šalji dalje! Pozdrav svima!

Komentari

  1. Ah, koliko sličnosti! Mrzim i ja ove što ne čekaju zeleno, i ja bih mladog Brucea (damn, pristala bih i na sredovječnog), nemam pojma o guzama Osječana (mada to planiram ispraviti u dogledno vrijeme ;)
    Nisam blogerica, ali evo da ti odgovorim na pitanja:
    1. Punim baterije dobrim ljudima, dobrim serijama i dobrim knjigama. Ne nužno tim redoslijedom.
    2. Inspiriraju me moji učenici, Instagram & Pinterest, Igor Vori, kvizovi, tvoj blog i trenutno pjesma More than you know.
    3. Hm, u čitanju ljudi i izradi handmade journala
    4. Džabe meni savjeti kad uvijek napravim po svom! :D
    5. Uf, sve ono što radim dobro sam naučila od njih. Ne mogu izdvojiti najvažnije, preteško je.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hehe,hvala ti na odgovorima! Za ove savjete sam i pitala jer i ja uvijek tepem svoje :D

      Izbriši
  2. Ok, valjda nisam nešto pogrešno shvatila - čestitam na trudnoći! ☺ I mislim da bi definitivno trebala početi pisati romane ili barem neke kraće priče, baš imaš smisla za izražavanje i uvijek mi je gušt čitati te. 😊

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti puno, uvijek mi je drago kad se netko pronađe u mojim mislima :)

      Izbriši
  3. Čestitam na trudnoći :)
    Hvala na nominaciji i lijepim riječima :)
    Uvijek se pronađem u tvojim tekstovima pa tako i u tvojim opisima prva i druga, treća ne haha nikako, moja butiga je zatvorena :DDD
    Osobe kao ti su mi inspiracija. Male obične žene koje guraju dalje :)
    Čim stignem odgovorit ću na pitanja u svom postu pa čekiraj odgovore :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Stize nova beba! Cestitam! :*
    Evo mojih odgovora:
    1. Na koji način puniš baterije?
    U zadnje vrijeme ono što meni puni baterije je ako sam ulovila 3 sata sna u komadu :). Inače mi pune baterije nekad šetnje po šumi, nekad šetnje po gradu ili dobre knjige (ili dobri blogovi!)

    2. Što te inspirira?
    Dobrota, snaga, snalažljivost, ustrajnost, kreativnost drugih ljudi.
    3. U čemu si dobra, bolja od drugih?
    Mislim da sam prilično dobra u mnogim stvarima, no ni u čemu bolja od drugih. Možda u svestranosti?haha
    4. Koji je najbolji savjet koji si ikad dobila?
    "When the going gets tough, the tough get going"
    5. Što bi rekla, što je ono najvažnije što si naučila od roditelja?
    Živjeti u skladu sa svojim (financijskim) mogućnostima, Ne uspoređivati se s drugima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tek sam sad prvi put doista razumjela sta znaci "Tough get going" (do sada mi je to bila samo draga pjesma koju su Boyzone obradili,a koju sam slušala kad nisam znala engleski. Bože, znaju li ljudi uopce tko su Boyzone? :D) - i wooow, treba stvarno get going!
      Ovo s financijama posebno lajkam - volim te prakticne savjete!
      Hvala ti na odgovorima!z

      Izbriši
    2. Naravno da znam tko su Boyzone :D

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Back to basics

Ponekad život napravi puni krug - ma ponekad ga napravi toliko puta da ti nema druge nego priznati da si se umorio od gledanja u jedan te isti prizor, pa i da si zaboravio koje je tvoje željeno odredište. Ako slijepo slijediš navigaciju, ponekad ćeš biti prisiljen vratiti se na početak, i nema u tome sramote - jer nije riječ o odustanku, riječ je vraćanju na tvorničke postavke koje je tu i tamo potrebno svima nama.

Poslovni izazovi (da, nazovimo to tako) naveli su me na razmišljanje o onome što u životu, zapravo, želim, za što mislim da bi me usrećilo, i shvatila sam da su snovi, koje sam slijedila, i nisu nužno moji snovi. Da, poboljšali bi kućni budžet, ali nisu nešto što mi u ovom trenutku u životu baš treba, ako ćemo iskreno. Polakomila sam se za njima jer su bili nadomak ruke.Ponekad slijedimo tuđe snove jer su praktičniji i realniji od onih koje ljubomorno čuvamo od drugih, o kojima ne želimo naglas niti pričati. Jer tim redom treba ići. Jer imamo ego. Jer želimo opipljivo, vidl…

Ove se nedjelje pomiče sat

Nedjelja je počela idilično. Djeca su nas pustila da spavamo do 7.30 (to se gotovo nikad ne događa). Svukli smo pidžame (fan sam povlačenja po kući, ali ne u pidžami), obukli se, oprali krmelje, muž je otišao u pekaru po svježi kruh. Juraj je izvukao s police Bambija pa smo se bacili na čitanje. Juraj je rekao: „Još opet! (to govori kad mu se nešto sviđa), pa smo ga pročitali još opet par puta (Bambi, malo te mrzim, sorry). Franka je iz dječje sobe donijela hrpu slikovnica i ubrzo je krenulo vrištanje i otimanje jer oboje su morali u rukama imati baš tu jednu slikovnicu (OK, malo i uživam dok im je predmet sukoba knjiga, ali naši susjedi ne uživaju). Franki je oružje guranje, a Juraju čupanje. Ubrzo mi je uplakana i histerična Franka sjedila u krilu, dok sam držala punu šaku njene iščupane kose, a Juraj je začuđeno rekao: „I ja isto!“, želeći se ugnijezditi mami u krilu kraj seke koja bezrazložno (doista, šaka kose) očajava. A bilo je tek 8:00.

Non, je ne regrette rien
, volim život koj…

Road to Manderley

Oduvijek volim priče o duhovima - volim šetnje po grobljima, veliki sam fan Melinde Gordon i oduvijek sam maštala da plešem Walk like man s prijateljem duhom (a on se, poput Caspera, pretvori u Devona Sawu (moj preteen crush). Kao djevojčica sam išla na ferije baki na selo i uvijek mi se činilo, dok sam bila prekrivena bakinom debelom pernatom perinom, da u spavaćoj sobi, osim mene žive, netko diše, netko nevidljiv. Baka me tješila da nam više zla mogu napraviti živi, nego mrtvi (true that). U videoteci sam voljela posuđivati filmove o paranormalnom, a i omiljene mi epizode Dosjei X bile su posvećene baš duhovima. Ghost štorije bile su mi uvijek guilty pleasure - i nema veze što smo se sestrična i ja panici grlile na kauču gledajući Progonjene, i nema veze što sam se bojala s prijateljicom vratiti kući iz kina nakon gledanja Šestog čula - ti su filmovi bili must.

Nije da užitak pronalazim u strahu (OK, možda samo malo), nego me intrigiraju priče from beyond - volim učiti iz prošlosti,…

Impulzivni katarzični shopping

"Kad si tužan, onda ti je srce na dva dijela", rekla mi je neki dan Franka. Kids say darndest things. Možda je njeno mudrovanje i imalo povod jer ovog mi se tjedna lice razvlačilo u kiseli osmijeh, dok su me iznutra izjedale brige i obveze. Nije se ništa posebno dogodilo, ali život jedne mame potpomognut dnevnim Corona-vijestima i PMS-om na vidiku rezultirao je suzama, onim katarzičnim. Sjedila sam na kauču, plakala i tipkala po mobitelu. „Što radiš?“ pitao me muž. „Kupujem“, rekla sam. „Što kupuješ?“ „Knjigu.“ „Hoće ti sad biti bolje?“ Kimnula sam, trepćući sljepljenim trepavicama. Tog sam utorka naručila novu Backmanovu knjigu u pretprodaji (smatram to napretkom, jer zadnji put kad me ovaj čemer snašao naručila sam knjigu Khloe Kardashian s Book depositoryja – još uvijek ne znam što mi je bilo), a mislim da nikada niti jednu knjigu nisam naručila u pretprodaji. Backman je toga vrijedan, nisam niti sekunde dvojila.



Riječ je o knjizi Svakog jutra put do kuće sve je duži pozn…

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word perminute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, znam napa…