Preskoči na glavni sadržaj

Misteriozna blogerska pitalica

Kad sam bila djevojčica, obožavala sam spomenare i leksikone, svake školske godine imala bih barem po jedan od svakog i sve ih još uvijek čuvam kao veliko blago. Ipak, otkad sam odrasla, nekako ne volim ta pitanja "najdraže ovo", " najdraže ono" - shvatila sam da odrasli ne moraju donositi takve odluke, odrasli mogu imati sve, mogu voljeti sve, i mogu mrziti sve! No, kako određena pitanja ipak predstavljaju određene tajne na koje ću sa sjetom gledati već sljedeće godine, i kako su me moje dvije pratiteljice i legice blogerice (hvala, žene!) nominirale za ovu pitalicu skitalicu koja kruži blogosferom zadnjih dana, evo mog doprinosa.


Pravila igranja su sljedeća:
1. Podijelite logo Mystery nagrade u naslovu posta
2. Ne zaboravite podijeliti pravila
3. Budite ljubazni i zahvalite onome tko vas je nominirao.
4. Recite svojim čitateljima tri stvari o sebi
5. Odgovorite na postavljena pitanja
6. Slobodno iznenadite i nominirajte 10 do 20 drugih blogera i obavijestite ih o tome
7. Postavite im pet pitanja. Nije nužno biti ozbiljan i ne postoje glupa pitanja
8. I za kraj malo samoreklame – podijelite link do svog najboljeg posta/postova.

Idemo redom!

Tri stvari o meni:

1. Ne volim ljude koji druge osuđuju i izbjegavaju prijatelje jer im crpe energiju svojim lošim raspoloženjem. Svi smo ponekad tužni, zabrinuti i jadni, i to je OK. I tuga je emocija - možda i najvažnija, just watch Inside out

 

I ne volim ljude koji prelaze zebru dok je crveno svjetlo na semaforu, znate, one koji prijeđu cestu i gledaju vas kao luzere jer ne želite da vas pregazi kamion.

2. Odana sam kao pas. Družim se s istim ljudima otkad znam za sebe jer, kad zavolim, zavolim do kraja, i iako znam biti oštra i prigovoriti kad me netko povrijedi, to ne znači da neću preko toga prijeći.

3. Trudna sam. Yeah, oops, I did it again. Tj. muž did it. Za ozbač.


Pitanja s bloga MUDRILICA:

1. Kad bi morala jesti svaki dan isto predjelo, glavno jelo i desert za ručak do kraja svog života, što bi to bilo?
Trenutno su to sendviči s kiselim krastavcima - znam, baš sam klišej, ali oni su mi lijek protiv mučnine. O, i volim spaghetti alla carbonara. A za desert Kind double - smatram sladoled jednim od boljih izuma čovječanstva.

2. Da možeš provesti dan s bilo kojom osobom na svijetu tko bi to bio?
Moj muž - ni najbolje ni najgore dane ne bih htjela provesti ni sa kim drugim. Eventualno,  s mladim Bruceom Springsteenom (sorry, mužu!).
3. Od koje pjesme ti zasuze oči?
Ne dirajte mi ravnicu - i zasuze je blagi izraz za ono što me snađe kad čujem ovu pjesmu. I blame Šibenik. Nije mi lako ni kad čujem Tri rijeke od Zorana Mišića i Opće opasnosti. Samo je jedna jedina - Slavonija. Amen.

4. Kako započinješ dan?
Zadnjih dana doručkom i Gilmoreicama.

5. Što voliš, a što ne voliš kod društvenih mreža?
Volim ih jer su dušu dale za organizaciju raznih događanja i za ostajanje u kontaktu s ljudima koji mi nisu blizu koliko bih htjela, ali mrzim ih jer provodim previše vremena na njima.

Pitanja s bloga ZIMZELENI CVIJET:

1. Da možeš odabrati samo jednu osobinu/stvar/bilo što po kojoj bi te ljudi znali koja bi to bila?
Strast - voljela bih da me ona pokreće u životu, i da kažu za mene da sam bila pokretač drugih.

2. Da dobiješ dovoljno novaca da možeš lagodno živjeti do kraja života bez da moraš raditi čime bi se tada bavila?
Pisala bih romane.

3. Jesi li uživo upoznala nekoga tko prati tvoj blog?
Jesam, prije par godina na dejt sam zvala Mateu s bloga Smile, Snap, Sparkle jer smo obje živjele u Šibeniku i pisale blog, i jer mi se činila zanimljivom, a ja sam bila Pale sam u Šibeniku. A Marinu koja prati moj blog smatram već bliskom prijateljicom, i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Blog nas je morao spojiti.

4. Što si oduvijek htjela napraviti, a nikako nemaš hrabrosti ili vremena?
Hm, trenutno, dovesti se u fizičku formu u kakvoj sam bila prije četiri godine, dok sam svakodnevno plivala i penjala se šibenskim skalama. U Osijeku nema skala, zato Osječani imaju loše guze. Šalim se, naravno, nemam pojma kakve guze imaju Osječani.

5. Preporuči nešto (blog, hranu, knjigu, mjesto...) što te oduševilo.
Blog Domaćica me uvijek iznova oduševljava (sad sam pokrila hranu i blog), knjiga koja me oduševila je Posljednje predavanje Randyja Pauscha - nepovratno je promijenila nešto u meni. A mjesto koje me oduševljava je Kopački rit, tamo mi je duša smirena, tamo se osjećam kao kod kuće. 

Iskreno, ne čitam puno blogova, a i blogerice, čije blogove čitam, već su odgovarale na ova pitanja, ali nabrojat ću one koje zaista pobožno pratim jer ih pišu pametne i elokventne žene, pa ih zapratite ako još (slučajno) niste!


MOJA PITANJA:

1. Na koji način puniš baterije?

2. Što te inspirira?

3. U čemu si dobra, bolja od drugih?

4. Koji je najbolji savjet koji si ikad dobila?

5. Što bi rekla, što je ono najvažnije što si naučila od roditelja? 


Začudo, jedan od najpopularnijih postova s mog bloga je:
Kapetaničin morski dnevnik - dan treći
Najdraži ne mogu izabrati, svi imaju svoje mjesto i vrijeme, i neka tamo ostanu.

Šalji dalje! Pozdrav svima!

Primjedbe

  1. Ah, koliko sličnosti! Mrzim i ja ove što ne čekaju zeleno, i ja bih mladog Brucea (damn, pristala bih i na sredovječnog), nemam pojma o guzama Osječana (mada to planiram ispraviti u dogledno vrijeme ;)
    Nisam blogerica, ali evo da ti odgovorim na pitanja:
    1. Punim baterije dobrim ljudima, dobrim serijama i dobrim knjigama. Ne nužno tim redoslijedom.
    2. Inspiriraju me moji učenici, Instagram & Pinterest, Igor Vori, kvizovi, tvoj blog i trenutno pjesma More than you know.
    3. Hm, u čitanju ljudi i izradi handmade journala
    4. Džabe meni savjeti kad uvijek napravim po svom! :D
    5. Uf, sve ono što radim dobro sam naučila od njih. Ne mogu izdvojiti najvažnije, preteško je.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hehe,hvala ti na odgovorima! Za ove savjete sam i pitala jer i ja uvijek tepem svoje :D

      Izbriši
  2. Ok, valjda nisam nešto pogrešno shvatila - čestitam na trudnoći! ☺ I mislim da bi definitivno trebala početi pisati romane ili barem neke kraće priče, baš imaš smisla za izražavanje i uvijek mi je gušt čitati te. 😊

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti puno, uvijek mi je drago kad se netko pronađe u mojim mislima :)

      Izbriši
  3. Čestitam na trudnoći :)
    Hvala na nominaciji i lijepim riječima :)
    Uvijek se pronađem u tvojim tekstovima pa tako i u tvojim opisima prva i druga, treća ne haha nikako, moja butiga je zatvorena :DDD
    Osobe kao ti su mi inspiracija. Male obične žene koje guraju dalje :)
    Čim stignem odgovorit ću na pitanja u svom postu pa čekiraj odgovore :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Stize nova beba! Cestitam! :*
    Evo mojih odgovora:
    1. Na koji način puniš baterije?
    U zadnje vrijeme ono što meni puni baterije je ako sam ulovila 3 sata sna u komadu :). Inače mi pune baterije nekad šetnje po šumi, nekad šetnje po gradu ili dobre knjige (ili dobri blogovi!)

    2. Što te inspirira?
    Dobrota, snaga, snalažljivost, ustrajnost, kreativnost drugih ljudi.
    3. U čemu si dobra, bolja od drugih?
    Mislim da sam prilično dobra u mnogim stvarima, no ni u čemu bolja od drugih. Možda u svestranosti?haha
    4. Koji je najbolji savjet koji si ikad dobila?
    "When the going gets tough, the tough get going"
    5. Što bi rekla, što je ono najvažnije što si naučila od roditelja?
    Živjeti u skladu sa svojim (financijskim) mogućnostima, Ne uspoređivati se s drugima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tek sam sad prvi put doista razumjela sta znaci "Tough get going" (do sada mi je to bila samo draga pjesma koju su Boyzone obradili,a koju sam slušala kad nisam znala engleski. Bože, znaju li ljudi uopce tko su Boyzone? :D) - i wooow, treba stvarno get going!
      Ovo s financijama posebno lajkam - volim te prakticne savjete!
      Hvala ti na odgovorima!z

      Izbriši
    2. Naravno da znam tko su Boyzone :D

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta

Zavičaj, zaborav

"Praznine i tišine postale su luksuz novog doba", pročitala sam jučer na jednom portalu za modernu ženu. Mislim o tim riječima sve dok ne zagluše buku zemlje u kojoj pokušavam živjeti u miru, dok dravska magla, uz koju bicikliram do posla, ne prekrije i partizane i ustaše - svu prošlost kojom se ne bismo trebali dičiti. U studeno jutro, dok mi iz slušalica trešti Springsteen i dok magičasta sablast tiho puzi ispod bijelog mosta, mahnito trepćem kroza vodenu koprenu, pokušavajući razaznati put ispred sebe, ali čini se uzalud - ovom je narodu suđeno živjeti u prošlosti. Obična riječ je zavičaj, al' ima čudan nastanak , da parafraziram Luku Paljetka. Iako bismo ju voljeli svojatati, i ona korijen ima u tuđem jeziku. Prema Hrvatskom jezičnom postalu, nastala je od prefiksa za- i slavenskog vyknǫti iliti ruskog výknut' ili poljskog na-wyknąć, što znači naviknuti se. Može li se čovjek uistinu na sve naviknuti? To si pitanje, na neki način, postavlja protagonist novopovijes...

Na tragu Agathe Christie: Legica Dorothy

Neki se uzdaju u fitness, neki u retinol, ali ja mlađahan duh održavam slijedeći val lijepe književnosti - volim kad me knjiga koju čitam uputi na sljedeću u nizu, u tome uživam, od toga rastem. Tako sam došla i do knjige o kojoj danas pričam - čitajući " Lolita u Teheranu ", po ne znam koji put naletjela sam na ime Dorothy L. Sayers. Naime, autorica knjige "Lolita u Teheranu", profesorica Nafisi (koja je veliki obožavatelj Nabokova, koji je Sayers smatrao iznimkom u svijetu trivijalne žanrovske detektivske literature) u svojoj knjizi opisuje kako je mahnito u knjižarama Teherana kupovala knjige za koje se bojala da će biti zabranjene od strane vlasti, a knjige Dorothy L. Sayers bile su jedne od njih. Ponašanje profesorice Nafisi zaintrigiralo me pa sam upregnula svoje sive stanice i dala se u proučavanje djela žene koju mnogi nazivaju kraljicom kriminalističkih romana, žene koja bi, da je imala bolji PR i da je bila zanimljivija filmskoj industriji (hm, i da nije...