Šljokičasta žena

Samo šest minuta čitanja smanjuje nivo stresa za dvije trećine. Dvije trećine? I'll take it. Držim se tih šest minuta godinama, otkad sam pročitala tu neku studiju o tobožnjim prednostima koje uživaju svi ljubitelji pisane riječi. Najčešće me tih šest minuta zatekne na wc školjci u kasne sate, dok svi moji spavaju, ali tih istih šest minuta me do sada uspješno držalo dalje od psihijatrijskog odjela.  No, na ljetovanju je Franka reducirala i tih mojih šest minuta čitanja na svega minutu prije onesvješćivanja. Ponijela sam sa sobom tri knjige, sve ih načela i kako stvari stoje, ovim tempom - pročitat ću ih do sljedećeg ljetovanja (hm, a da nagodinu bolje odemo u planine? Just thinking out loud...). Jednu od njih posebno želim dovršiti jer je posebna, čarobna, jer vrišti moje ime, jer je baš tip knjige koji volim - čudnovat. Počela sam je čitati prije par godina pa odustala uslijed priprema za pravosudni ispit, ali našla je put do mene.  Riječ je o Tajnom vrtu F...

Kad ljetujete s djetetom, ono što se čini najkompliciranijim je pronalaženje vremena za partnera. Dijete nas iscrpljuje emocionalno i fizički, pa mi se ponekad čini da uopće ne provedemo vrijeme kvalitetno.  Dodatni pritisak stvaraju mi zlatni parovi koji na Instagramu nose matching sunčane naočale, koji se chek in-aju u fancy hotelima, i naslikavaju svaki obrok koji progutaju u potrazi za lajkovima prijezira i zavisti. Ti znaju uživati, ili se bar tako čini. Nama je doručak samo doručak. Muž svako jutro donese svježe kifle iz pekare, i zajedno ih smažemo, da se ne pokvare. Kavu skuha on, ja ju popijem. Ja deratiziram stan i saniram ukakane pelene, a on mijenja žarulje i brine oko auta. Zajedno navlačimo dijete, pratimo je okom i skokom, dok se ne skljokamo od umora. Pogledamo Game of thrones, pohamo piletinu i pravimo miješanu salatu. Operemo suđe i gledamo se krepani tih deset minuta koje imamo jedno za drugo dok zmaj spava. Pa ponovimo opet ono praćenje okom i skokom, d...

Dora the Explorer je amaterka u usporedbi s našom Frankom. Nisam još upoznala dijete koje toliko uživa promatrati lica ljudi, pa, po uzoru na njih, glumatati. Osim ljudi, interesira ju i sve što raste u zemlji ili je sa zemljom spojeno - od grančice ili opuška ona zna napraviti opće veselje! Nije nju donijela roda, ipak je ona dijete svojih roditelja - koji nisu ludi za ekstremnim sportovima niti za prekooceanskim letovima, ali koji vole vidjeti nešto novo. Pogotovo ako je to nešto novo nama pred nosom. Budući da nam je Istra često baza ljeti, svako malo otkrijemo neko novo mjesto u njoj. Proteklih godina to su bili Vrsar i Motovun, a ove je red došao na Višnjan. Taj slatki mali gradić, koji ima tek nekoliko ulica i općina je u Poreštini, ima čak i svoju osnovnu i srednju školu, vrtić, banku i poštu, a svjetski je poznat po svojoj Zvjezdarnici Višnjan, nekada smještenoj u samom centru grada, a sada u selu Tičan kraj Višnjana. Nažalost, Zvjezdarnicu nismo vidjeli. Cesta do nje...

Jeste li kad ležali u moru licem prema suncu, s ušima u moru? Volim taj osjećaj - kad more potpuno zagluši buku ovog svijeta, a jedino što vidim su oblaci i beskrajno plavetnilo neba. Tijelo kao da ne osjećam, ono je u savršenom bestežinskom stanju - ja plutam .  Plutala sam i shvatila da se na ovom ljetovanju nemam priliku opustiti na nekoj terasi s fantastičnim pogledom s koktelom u ruci, pa i plivam tek pet minuta u danu, ali da imam priliku biti, neki bi rekli - zapuštena - ja kažem - prirodna. Uz hiperaktivno dijete nisam opterećena time kako mi stoji kupaći kostim, vidi li mi se celulit, sliče li moje obrve Mesićevima, make up nisam na more ni ponijela, češalj je zaboravljen, ma kosu nisam šamponirala danima, a bikini zonu se ni ne sjetim pogledati. Dok sjedim u plićaku kraj svoje bacačice kamenčića, ja sam više od svog tijela i kompleksa, ja sam samo duša koja uživa u smijehu djeteta, ispod ovog beskrajnog nebeskog plavetnila. Ajme, divote!

Znate onaj dom za čudnovatu djecu gospođice Peregrine? Mislim da bi se moja Franka ondje baš uklopila. Možda sam davnih dana samu sebe urekla jer oduvijek sam voljela čudnovato - čudnovate ljude, čudnovate priče, pa čak i sam pridjev 'čudnovato'. Moja Franka ne voli cipele, radije hoda bosa. Ne jede banane jer su ljigave, ali ih jede kad ih ne vidi. Ona ne sjedi, ona hoda neprestano, a čak i kad hoda, poskakuje poput Štrumfete. Ako i miruje, ona čuči i čeprka po zemlji. Od jogurta bježi kao vrag od tamjana. Voli umočiti prste u more i cuclati ih, ali zaplivati u moru neće još koju godinu. Sladoled ne voli, ali za kornet će dati dušu - i jest će ga od dna prema vrhu. Spavanje ju ne zanima, radije skače po mami koja se pravi da spava. Brblja neprestano, galami strašno, ali ništa ne govori.  Mi smo roditelji čudnovate djevojčice, i teško se mirimo s tim. Mi smo oni roditelji čije dijete tuli u trgovini, koje se baca po ulici - ne zato jer hoće da joj nešto kupimo, nego za...

Idite na more s djetetom. Bit će vam super. Pa što ako ona ne voli ni sladoled jesti jer je hladan, možda ju kupanje u hladnoj vodi baš oduševi. Bit će vam super. Putujte po noći, jer tako rade svi s malom djecom koja onda prespavaju cijeli put. Ma bit će vam super.  Je, super nam je. Baš super. Otkad smo došli na more, nismo oka sklopili, a miris kreme za sunčanje u zraku na našu ionako hiperaktivnu dvogodišnjakinju djelovao je poput dopinga - trči brže, skače više, i nikad se ne umara - tek malo protrlja oči i spremna je za nove pustolovine. Prvi dan proveli smo moleći ju da ide spavati, i nadajući se da će ju barem more izmoriti. No, moru je prišla tek na pola metra, da može bolje baciti kamenčić u njega. Ali nije sve tako crno, na plaži su je oduševili tuševi oko kojih se - gle, čuda - stalno stvaraju lokvice po kojima uživa skakati. Nakon putovanja i ne spavanja, naši razgovori sveli su se na rečenice tipa "Ajmo se pravit' da nismo uopće umorni i preživč...

Oduvijek sam željela biti strastvena. Ne ono kao kad kažu da je netko strastveni pušač, nego kad netko umre, a svi preživjeli kažu: "Što je on volio život, u svemu je bio strastven" - eh, da, baš tako bih ja i da za mene kažu. Međutim, kako nemam neke inovativne hobije, ne penjem se na planine, ne trčim s bikovima, i ne stvaram ništa svojim rukama, odlučila sam davno biti strastvena u potrazi za mirom, za domom, za komadićima onog osjećaja ljepote koji te momentalno može probuditi, osnažiti i zahvaljujući kojem možeš preživjeti turbulentne dane i nositi se sa strastvenim gnjavatorima. Odlučila sam biti strastvena za svojom obitelji i vremenom provedenim s njom. Proteklog vikenda, nakon uživanja u banana breadu (s bloga Domaćica!), i pretjerivanja u seriji Good behaviour (Michelle Dockery osvaja u prvim minutama!), utočište smo pronašli u Kopačkom ritu, mjestu na kojem se zaista osjećam kao kod kuće, mjestu koje mi uvijek iznova dokaže da je Bog velik - jer u ritu su najb...

Ako sam nešto naučila od Kat Stratford, to je da Hemingway nije vrijedan čitanja. Kao jedanaestogodišnjakinja sam se zaklela da se neću zabavljati na ispraznim pijankama, da neću biti promiskuitetna, da neću voljeti sve što vole mladi i - da neću čitati Hemingwaya. Progonio me nesretnik godinama. Starac i more bila je najkraća lektira koju nisam htjela pročitati, a nisam se upoznala s njegovim opusom niti nakon što sam glumila u školskoj predstavi naziva "Kome zvono zvoni". Ma nisam se dala nagovoriti na čitanje čak ni nakon sto referenci na Hemingwaya koje su izrekle Rory Gilmore i Veronica Mars. Ali, Hemingway te kad tad stigne - kao sudba kleta. Lude žene iz mog book cluba izabrale su ga za zadaću za srpanjski sastanak. Naravno, nakon Smrti u Veneciji i Leta iznad kukavičjeg gnijezda, samoubilački nastrojen Hemingway bio je prirodan slijed stvari. Smrt, pedofilija, luđaci - to mi volimo.  Drpila sam ga svekrvi s police s knjigama, nosila ga u torbi, ali i izbjegav...

Mislite da vam je vruće? Dok nisam imala dijete, nisam ni znala kako ljeto može biti ugodno kad, dok je vani najveća sparina, možeš upaliti klimu i pokriti se dekicom i ne izlaziti prije zalaska sunca. Sada, kad imam ovog tazmanijskog vražićka, ne smijem napraviti propuh, ne mogu odvaliti klimu na 20 stupnjeva, a u šetnju moram ići čim se vratim s posla. Moja mi Franka čim oči otvori nosi obuću za šetnju - prvo svoju, i moju - a ja po tisućiti put govorim: "Čekaj, čekaj, čekaj..."  Ovo je mojih 4 must have stvarčica kojima se rashlađujem i lažem samoj sebi da i nije tako vruće. Ledena kava. Jedna žličica instant kave, jedna žličica šećera, dvije žlice mlijeka, mikser za pjenicu, dvije kockice leda i voda ili mlijeko do vrha. Voila! Cvijeće na balkonu, u hladu. Suncokret jer je omiljeno cvijeće Rory Gilmore, petunije po uzoru na Sandru Cisneros, ružmarin jer ga propisuje Alice Hoffman, a lavandu jer volim taj miris. Posadila bih i drvo cimeta, da mogu. Joj, nad...