Preskoči na glavni sadržaj

Rules of Gilmore Girls marathon

Mogu vam reći da sam se poželjela malo svojih omiljenih Gilmoreica, koje, otkad sam mama, ne gledam često koliko bih željela. I gle! Svi su ih se zazežljeli, jer Netflix ih danas objavljuje world wide, ususret četirima novim epizodama! Nisam sklona nastavcima/filmovima serija čiji kraj sam dočekala i s njim se pomirila (uvijek nekako upropaste seriju - Veronica Mars je najbolji primjer), ali hej, nakon dugo vremena sestre i ja smo na okupu i bio bi red da odgledamo jedan pošteni Gilmore Girls maraton! OK, pogledat ćemo sigurno samo par epizoda i zaspati (taman kad ponestane čipsa), zato ih valja pomno izabrati. V. bi neku sa Jessom, i neku gdje Rory nema glupu frizuru (4. sezona, po njoj), D. bi neku gdje nema April - treća sezona it is! Meni su osobno omiljene prve dvije, ali preživjet ću uz Jessa i treću. U kasnijim sezonama Gilmoreice su se počele su se oblačiti po zadnjoj modi i postale su preurbane za Stars Hollow, a najgora sezona mi je šesta kada su veći dio sezone posvađane - to ne mogu ni gledati, srce me boli. Stoga, maraton, Gilmoreice style! Pa evo nekoliko pravila, ukoliko ga i vi planirati održati!

1. Throw caution to the wind!

Dakle, zaboravite na sve obveze - učenje, posao, dijete (baka servis is on) i gledanje može početi!


2. Don't answer the phone!

Uz bezbrižno stanje uma ne ide telefonska zvonjava, a to vrijedi i za Facebook dopisivanje V. s njenim imaginary boyfriendom (Bing Bong! Bing Bong!).

3. Eat a lot of junk food!

Kolači, čips, kokice, keksi, pizza, nabavite što god možete! Idealno bi bilo naručiti pizzu i kinesku hranu, uz gomile sladoleda i pop tartsa!


4. Mute it so you can mock it!

Gilmoreice svaki film isprdaju, to je njihov stil zbog kojeg su i obožavane u našoj kući. Srećom, znamo napamet svaki dijalog pa nećemo ništa propustiti dok budemo nezaustavljivo klafrale.


5. Friday night's alright for fighting!

Rezultati pretraživanja

Rezultati pretraživanjaFriday Night's Alright for Fighting

Prava movie night trebala bih se održavati svakog petka, ali budući da su moje omiljene djevojke - moje V. i D. - dislocirane od mene i da ja imam novu Gilmoreicu - Franku - dobro je i dok jednom godišnje održimo ovakav maraton i uživamo u baljezganju koje nitko osim nas, i Rory i Lorelai, ne razumije.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta