petak, 24. srpnja 2015.

O divljenju Proustu

Najpoznatije blogerice postale su popularne upravo zbog toga što dijele svaki trenutak svog života s ostatkom svijeta. A kako ih i ne bi dijelile kad im se život sastoji od ljetnih haljinica, make upa, finih kolača i putovanja neobičnim krajolicima! Ipak, ja ću vas danas počastiti svojom pustolovinom u obliku boravka u bolnici u kojoj sam se našla nakon tjedan dana proživljavanja lakih bolova, nalik menstrualnima, popraćenih pritiskom koji podsjeća na isti onaj zbog kojeg trčite na toalet. I to je život, zar ne? Bar moj jest - trenutno.



Gotovo uvijek se pokaže - kad god sumnjaš da ti tijelo otkazuje poslušnost, vjerojatno tako i jest. Moji su se bolovi pokazali kao trudovi u kombinaciji s upalom mjehura, pa me doktorica po hitnom postupku prikopčala na infuziju koja će moju nestrpljivu kćerkicu nagovoriti da ipak ostane u svom bazenčiću još najmanje četiri tjedna, budući da smo trenutno u 33. tjednu ovog blaženog stanja, a da naša Franky ima tek (ili već, kako se uzme!) 2100 g. Kako stvari stoje, postat ću inventar ovog ginekološkog odjela pa je vrijeme da pronađem u svemu tome i nešto pozitivno.



U bolnici sam bila i u predškolskoj dobi, i boravak u bolnici ostao mi je u lijepom sjećanju - odjel pedijatrije bio je veselo mjesto na kojem smo se igrali, izrađivali božićne ukrase i jeli palačinke. Ne bih se ja ni ovog boravka u bolnici grozila da ovaj srpanj ne postiže rekordne temperature. Da, bolnica ima klimu (ovih dana je to aktualna tema i svi me ispituju imamo li klimu), a ona se, što god ljudi o tome pametovali, postavlja u hodnike, a ne u sobe bolesnika ili rodilja s bebama. No, kad ste dobrano trudni, ni klima vam ne pomaže - svejedno ste oznojavate 78 puta na dan, i još toliko puta na noć. I htjeli - ne htjeli,čeznete za domom.

Ipak, evo nekoliko pozitivnih stvari koje mi pomažu da preživim - dan po dan.

Što god vam o tome pričali, bolnička hrana je zapravo ukusna - bar u ovoj bolnici. Ovih dana jela sam npr. varivo s povrćem, punjenu papriku, žgance s mlijekom i griz knedle sa sirom. Kao da sam na feriju kod bake! Iako mi nedostaje moj uobičajeni doručak, svjesna sam da bi sve skupa moglo biti i gore.



U bolnicu najprije nisam ponijela laptop jer boravak u bolnici valja iskoristiti kao odmor u tišini. Da pojasnim, tad sam bila uvjerena da ću ondje ostati samo dan, eventualno dva. No, nakon nekoliko dana ležanja do iznemoglosti, živciranja, dosađivanja, čitanja (bolnici je potrebna knjižnica za pacijente!) i preznojavanja, moji su me posjetioci opremili i sada je službeno - stanovnik sam ove bolnice baš kao što je Tom Hanks stanovnik Terminala.







Torbu za bolnicu spakirala sam neki dan, u 32. tjednu trudnoće, što toplo preporučujem svakoj trudnici. Nikad nije prerano jer sa mnom na odjelu leže žene s raznim tegobama - jednima se, kao meni, zaustavljaju kontrakcije i pripremaju bebina pluća za prerani dolazak na svijet, a drugima se inducira porod ili obavlja carski rez. S nama ženama uvijek neki problemi, pa vas ništa ne košta opremiti se na vrijeme. Posebnu pažnju opremite na role wc papira, toaletne maramice, prozračnu odjeću (ako ste u bolnici na +40) i pitku vodu.


Najradosniji sat mojeg dana je vrijeme posjeta. Baš kao ni pri susretu na kolodvorima, ni u posjetama bolesniku nema ružnih riječi i neugodne tišine. Sat vremena prije posjeta (duže mi treba sa svom aparaturom)
tuširam se i pripremam za posjete, kao da mi u goste dolazi predsjednica države, a ne suprug koji me oprema wc papirom i Barneyem.


Sestre u bolnici mi uvelike olakšavaju boravak na odjelu. Sve su pristupačne, drage, odgovaraju na sva pitanja, brižne su i nježne. Zbog njih sam se vrlo brzo priviknula na atmosferu bolnice - poznajem njihovu rutinu, već znam koja radi u kojoj smjeni, osjećam se, unatoč krokodilskim suzama koje me uspavljuju i velikoj brizi za ovo čudo u meni, sigurno. 
U bolnici sam stekla sam i još jednu vještinu - hodanje, spavanje i obavljanje higijene uz stalnog pratitelja - stalak za infuziju u koji se, kad noću posjećujem toalet, sva zapetljam i probudim pola odjela. Ali, svaki dan sam sve spretnija!

Broj komentara: 7:

  1. Oduvijek imam listu čekanja - filmovi/knjige/serije. I razmišljala sam kako ću bez ozbiljog razloga biti u bolnici ili morati ležati, pa stići ubiti dosadu. No mislim da to čovjeku brzo dojadi. Ako ništa drugo, radi činjenice što se to MORA. :D

    Šaljem pozitivne misli tebi i bebaču. Ti da budes disciplirani bazen,a malena kćerkica poslušna i mirna još tih mjesec dana, a onda neka navali na mamu i tatu i cijelu rodbinu. :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Istina, bas kad imas svo vrijeme svijeta, onda bi gledao glupe emisije na tvu ili isao na kavu, a ne gledao fiomove ili citao knjige :)
      Hvala ti na mislima, trebat ce nam, ova mala je preluda! :)

      Izbriši
    2. Hmmm, ne znamo se dugo, no ili je na mamu ili na tatu ili na oboje. :D :P

      Izbriši
    3. Ma na babu, kaze moja baka da mi majka bila tako divljakusa u trbuhu ;) Geni geni kameni!

      Izbriši
    4. Ma na babu, kaze moja baka da mi majka bila tako divljakusa u trbuhu ;) Geni geni kameni!

      Izbriši
  2. Baš sam se pitala gdje si nestala, dugo nijedan post, a ovaj tu sam propustila jer sam bila na moru. Nadam se da će sve biti ok i da ćeš ubrzo uživati doma sa svojom malom pahuljicom i muškom polovicom :)

    OdgovoriIzbriši

Speak up! :)