Preskoči na glavni sadržaj

Muška stvar

Moj muž nosi mi čarape i tjera me da ih obujem čak i kad je vani trideset stupnjeva, mjeri mi tlak i nutka me kobasicom kad je nizak, stavlja rublje sušiti dok ja s dignutim nogama gledam Dr. Oza, pere suđe nakon što skuham ručak koji obiluje povrćem kojeg baš ne obožava, viče na mene kad sama želim podići vrećicu iz dućana punu namirnica, naručuje mi pizzu u deset sati navečer, samo zato što me uhvatila želja. Možda ja nosim našu bebicu u svom trbuhu, ali on mi uvelike olakšava to nošenje, pa mu ovim putem odajem počast. Ne bih to mogla bez tebe, dragi! 


Ukoliko i vi ponekad uzimate zdravo za gotovo svog muškarca, učinite bar današnji dan (što možete danas, ne ostavljajte za sutra) posebnim za njega ili ga barem danas nemojte tjerati da s vama gleda romantičnu komediju, nego ga iznenadite kokicama i jednim pravim muškim filmom. Preporuke su ovdje:
  
Priznajem, nisam obožavatelj Brzi i žestoki franšize, ali nakon što sam pogledala spot za pjesmu sa soundtracka, poželjela sam pogledati i film! Ranije sam bila uvjerena da muškarci obožavaju ovaj hit jer vole gledati razbijanje automobila i vratolomije Vin Diesela i Paula Walkera, ali ovaj film razuvjerio me - muškarci su zapravo veliki emotivci i ono što kod Brzih i žestokih inspirira je upravo prijateljstvo između dva glavna lika, njihovo povjerenje i odanost, koje je preraslo u prijateljstvo i u stvarnom životu. Kao što vam je poznato, život Paula Walkera tragično je prekinut 2013. godine, zbog čega ćete, zajamčeno, cmizdriti dok budete gledali ovaj filmski hit.


Moj muž obožava ratne filmove i rijetko kad me uspije nagovoriti na gledanje istih. Uvijek mi se čini da su to jedne te iste strategije, pogotovo ako je riječ o američkim hitovima, u kojima Ameri vječito ispadaju superjunaci. E, pa, ovo je film u kojem Amerikanci pokazuju svoju grješnost i u kojem šalju vrijednu poruku - svačiji život je vrijedan, i dobro se dobrim vraća. 


Kao i Lone Survivor, i Entourage je bebica Marka Wahlberga. Riječ je o filmu koji je nastao kao spin off mega popularne istoimene serije o Vincentu Chaseu, dečku koji pokušava uspjeti u showbizzu, i sve to uz pomoć svoje vjerne svite - Erica, Turtlea, Johnnyja i legendarnog Arija. Muška populacija voli ovu seriju zbog njene jednostavnosti, humora i dinamičnosti, pa će vam, ukoliko ga odvučete u kino, vaš muškarac biti vječno zahvalan!


Mad Max: Fury Road
Mela Gibsona i Tinu Turnera gledali smo u Pobješnjelom Maxu dok smo bili klinci, a novi nastavak ovog serijala nije mu nimalo nalik. Muškarci vole ovaj film jer obiluje akcijskim scenama i fantastičnim efektima, ali otkrit ću vam tajnu - ovo je zapravo film o ženskoj snazi, koju potpomaže i jedan snažan muškarac. Zato, ponudite bezbrižno svom muškarcu movie night uz Mad Maxa, a vi se inspirirajte Imperatoricom Furiosom uz pogled na seksi Toma Hardyja.


The Wedding Ringer
Kad bolje razmotrim svoj popis, zaključujem - sve su ovo filmovi o prijateljstvu. Dok smo mi, cure, uvjerene da muškarci, kad su zajedno, znaju samo pijančevati i razglabati o nogometu i videoigricama, podcjenjujemo njihovo muško druškanje. Koliko su nama potrebne kave s prijateljicama, toliko je njima bitno pivo s prijateljem, daleko od žena. The Wedding Ringer film je muškarcu koji nema prijatelja i koji se nađe u problemu kad shvati da nema koga pozvati za kuma na svom vjenčanju. Kako vaš muškarac ne bi morao unajmiti kuma, nakon gledanja ovog zabavnog filma, pošaljite ga u izlazak u muškom društvu!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...