Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (7)

Što god vam govorili, divno je biti u drugom stanju u ljetno vrijeme! Da, trudnicama je za nekoliko stupnjeva toplije nego drugima, ali na sebe možete nabaciti samo laganu haljinicu i japanke, a izbor sezonskog voća je velik - lubenica, šljive, marelice, breskve, pa i smokve (nikad ih ne bih zavoljela da ih nisam imala u svom šibenskom dvorištu) - gotovo da i nećete imati potrebu jesti sladoled ili druge slastice pored ovih prirodnih slatkiša punih vitamina i minerala koji gode vašoj bebici!



Iako je vruće, s mužem njegujem običaj šetnje gradom, što u jutarnjim satima (uz kavicu ili neko osvježavajuće piće poput ove nove Cedevite od limuna i mente), što u kasnonoćnim satima, kada temperatura malo padne. Koliko god je teško gegati se, šetnja ipak potpomaže cirkulaciju i sprječava oticanje, pa se isplati dići guzu s kauča. Osim šetnje, moja redovita trudnička rutina uključuje i mazuckanje bademovim uljem (dvadesetak kuna platit ćete 2 dcl u svakoj ljekarni), koje kožu (zasad uspješno) održava elastičnim i mekom. Preporučujem svim ženama!



Osim svakodnevnih druženja s obitelji i prijateljima, u posljednjih nekoliko tjedana imali smo čast i biti dio formalnih okupljanja - išli smo u babinje našoj maloj prijateljici Evi i na krštenje sinčiću naših kumova, malom Anti. Ukoliko vam nedostaje ideja za babinje, Evi smo nosili pampersice, body benkicu, termos bocu (za mamino mlijeko) i okvir za sliku, prigodno pićence za tatu, Ziaja kozmetiku za majku i homemade čokoladne muffine. Antu smo, nadam se, obradovali zlatnim privjeskom sa sličicom anđelka, igračkom i malom Biblijom, a njegove mamu i tatu pićem, kavicom i low maintenance cvijetom (za sve nas mlade žene, majke i kraljice).



Osim što sam imala bliske susrete s tuđim bebačima, išla sam na redovni pregled (da, još uvijek si mogu sama nalakirati nokte na nožnim prstima - uspjeh!) - vidjeti svoje malo zlato koje mi sve više upućuje high kickove u rebra. Ponekad mi se čini da moja Franka nikada ne spava, a najmanje kad ju doktorica putem ultrazvuka treba izmjeriti. Do termina je ostalo 64 dana, pa smo proteklog tjedna bebicu opskrbili s posljednjim ključnim stvarima - posteljinom, madracem i kadicom. Ako uhvatim vremena, poslikat ću svu našu opremu s preporukama koje su, znam iz iskustva, uvijek dobrodošle budućim majkama.



Priznajem, čitanje beletristike sam zamijenila čitanjem literature o bebačima (trenutno čitam Najsretnija beba u kvartu doktora Harveya Karpa), i sve što me drži u blizini lijepe književnosti je book club za koji ovaj mjesec čitam Conradovo Srce tame, još jedan od klasika koji nikada nisam uspjela pročitati do kraja. Znate priču, kolonijalna Africa, pomorac Marlow, Apokalipsa danas - sve to čini Srce tame obveznom literaturom za svakog knjiškog moljca koji drži do sebe, ali ne jamčim vam da ćete, čitajući je, uživati.



Ono što mi najviše ovih dana zaokuplja misli je dekoriranje našeg budućeg dnevnog boravka. Naime, gotovo svaku noć ja obilazim salone namještaja i glavu razbijam, a niti stvarnost nije puno drugačija. Kada opremate stan, potrebno je voditi računa o mjerama stana, budžetu i stilu koji želite - a sve te uvjete zadovoljiti zapravo nije nimalo lako. No, imam osjećaj da se našoj potrazi nazire kraj - u planu nam je kupiti kutnu garnituru u Lesnini, komodu i stolić u Emmezeti te police za knjige u Ikei (švedske mesne okruglice su mi bile preslatke i jedva sam se natjerala pojesti ih). Eh, još kad bismo se mogli odlučiti za madrac -  memory pjena, PU pjena, hladno lijevana pjena, lateks ili kombinacija svega navedenog, ma gdje bi nam bio kraj!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...