Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (6)

Iako je vrijeme povoljno jedino za ležanje u debelom hladu, puno me stvari razveselilo proteklih dana!

Budući da sam na porodiljnom, cijelo ljeto slobodna sam raditi sve ono što ljudi rade na godišnjem odmoru! Užasno je vruće, a dok ne posjetimo morsku obalu, hladit će nas šetnje po rodnim Našicama, i maminom vrtu u kojem snivaju sve buduće kašice za našu bebačicu. Beremo maline, višnje i uživamo u suncu, jer vitamin D je itekako bitan za našu djevojčicu!


Našice su proteklog vikenda proslavile još jedan dan svog nebeskog zaštitnika - svetog Antuna Padovanskog. Obožavam taj dan - kad se rijeke ljudi sliju u naš grad i on postane centar svijeta. Nije kirvaj što je bio, ali kirvajski kolači uvijek su odlični!


Nedavno sam se nakratko vratila u srednjoškolske dane - organizirali smo i proslavili obljetnicu 10. godišnjice mature. Fina večera, uspomene na najljepše dane, puno fotografija, torta i DJ začinili su večer s veselom dječicom koja su odrasla u uspješne poslovne ljude, supružnike, mame i tate. Ponosna sam što su mi baš oni kolege!


Ovoga mjeseca za book club čitamo Kolijevku za macu američkog čudaka njemačkog podrijetla - Kurta Vonneguta. Za knjigu nisam nikad ranije čula, iako je jedan od klasika znanstveno fantastične literature. Autor u njoj ironizira znanstvena dostignuća i govori o neizbježnom kraju čovječanstva. Inače nisam obožavatelj znanstveno fantastičnog žanra, ali ova knjiga je uvrnuta na svoj način (moj omiljeni tip knjige) pa sam sretna jer sam je pročitala. Iako kratka i satirična, otkriva veliku istinu - mali čovjek iskoristit će sve i svašta za svoje probitke, ne vodeći računa o općem dobru - i to je ono što nas vodi k propasti.


Za kraj - sreća u nesreći. Zahvaljujući godinama, stresu i nepovoljnim vremenskim prilikama, jedan član moje obitelji morao je potražiti hitnu pomoć - što je samo po sebi neobično teško jer svi u mojoj obitelji mrze biti bolesni, ne vole doktore ni vidjeti i često će ljude uvjeravati da su im nalazi pogrešno protumačeni, ili da su tlakomjeri, rentgeni i drugi uređaji u kvaru odgovorni za njihovo tobože loše zdravstveno stanje. Hvala Bogu, ponoć u hitnoj ambulanti dočekali smo sretni, a ovu ću situaciju iskoristiti da sve vas, koji čitate, podsjetim da smo krhki i da ne bismo trebali jedni druge uzimati zdravo za gotovo. Volite svoje roditelje, svoju obitelj i prijatelje - zaboravite loše dane i probleme i uživajte u onome dobrome!

Primjedbe

  1. Baš sam jučer šetala pesu, naslonila se na drvo i pomislila "Bože, kako sam sretna u ovom trenutku, svi smo zdravi i sretni" jer zdravlje je stvarno najbitnije. Žao mi je zbog traume ali bitno da je sve super završilo!
    I OMG, mi smo isto godište :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta