Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (5)

Svibanj je proletio! Obilježila ga je potraga za našim budućim gnijezdom (na tragu smo!), svadbena zvona, susreti sa starim prijateljima, tečaj za trudnice i slatka iznenađenja!


Jedna od boljih knjiga koje sam u posljednjih mjesec dana pročitala jest Bel canto američke književnice Ann Pattchet. Roman započinje rođendanskom zabavom za japanskog biznismena Katsumija Hosokawe, a na koju je on sam, kao i brojni uzvanici, pristao doći samo zbog obećanog nastupa sopranistice anđeoskog glasa, Roxanne Coss. Zabavu prekidaju teroristi koji upadaju u kuću domaćina, potpredsjednika jedne južnoameričke države, a čitatelj pred sobom ima zanimljivu priču o višemjesečnom suživotu taoca i terorista koji prezentira čitavu lepezu ljudskih odnosa. Knjiga je višestruko nagrađivana, i savršena za lijene ljetne dane na plaži.


Ako vas zanima nešto drugačija literatura, preporučujem Sretnu bebu Gine Ford, patronažne sestre s višegodišnjim iskustvom, koja stoji iza rasporeda koji, navodno, funkcionira za mame i za bebe. Volim se informirati i iako mi se osmišljavanje rasporeda hranjenja i spavanja bebe sada čini kao znanstvena fantastika, svaka informacija je dobrodošla. U knjizi je navedeno i koje stvarčice će budućim mamama i tatama trebati za brigu i higijenu djeteta, što je uvijek plus! Budući tata moje bebice čitao je, pak, Vodič za tate Colina Coopera, koji je idealan poklon za buduće tate, cijena mu je 149 kn, a u njemu tate mogu naučiti kako npr. promijeniti pelenu ili okupati bebicu!

Kad smo kod kupanja bebice, iznimno korisno bilo nam je predavanje patronažne sestre na tečaju za trudnice, kao i vježbe koje smo imali kroz pet dana, a koje su uključivale vježbe istezanja za trudnice, vježbe disanja koje pomažu prebroditi trudove te olakšavaju izgon, te vježbe za jačanje mišića zdjelice (što je korisno kako ženama, tako i muškarcima) - tečaj preporučujemo svim budućim roditeljima! A ako vas to ne uvjeri, možda će to učiniti ovaj poklon paket pun uzoraka kremica i drugih korisnih stvarčica za bebice i mamice, koji smo primili uz diplomu!




Putovali smo na dvije svadbe ovog mjeseca, od Đakova do Voćina. Pratili su nas sunce, kiša i duge, negdje je nedostajalo sarme, negdje smo susreli prijatelje iz Šibenika... Sve u svemu, uvijek je lijepo biti dio nečijeg vjenčanja! A i lijepo je omastiti brk svatovskim kolačima! Kad, pak, njih ponestane, uskakale su jagode - a najbolji kolač s jagodama meni i bebi je bio ledeni vjetar s jagodama!


Najljepši dan u mjesecu dan je kada idem na pregled, kad vidim svoju bebicu. Naša beba bez sumnje je jedna nesramežljiva djevojčica koja se sva izokrene šest puta za vrijeme ultrazvuka. Napredna je i zdrava, a ako mogu prosuditi prema nogatanju i mahanju ručicama, jako vesela i zadovoljna u maminom trbuhu. Nakon pregleda, šetali smo i Valpovom - voljela bih obići sve hrvatske dvorce - i proveli savršeni osječki dan u Zoološkom vrtu, te kasnije na ručku na Galiji (preporučujemo perkelt od soma). Što da vam kažem, pokušavamo iskoristiti vrijeme koje imamo samo za nas dvoje (iako jedva čekamo da nas bude troje!).








Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit