Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (5)

Svibanj je proletio! Obilježila ga je potraga za našim budućim gnijezdom (na tragu smo!), svadbena zvona, susreti sa starim prijateljima, tečaj za trudnice i slatka iznenađenja!


Jedna od boljih knjiga koje sam u posljednjih mjesec dana pročitala jest Bel canto američke književnice Ann Pattchet. Roman započinje rođendanskom zabavom za japanskog biznismena Katsumija Hosokawe, a na koju je on sam, kao i brojni uzvanici, pristao doći samo zbog obećanog nastupa sopranistice anđeoskog glasa, Roxanne Coss. Zabavu prekidaju teroristi koji upadaju u kuću domaćina, potpredsjednika jedne južnoameričke države, a čitatelj pred sobom ima zanimljivu priču o višemjesečnom suživotu taoca i terorista koji prezentira čitavu lepezu ljudskih odnosa. Knjiga je višestruko nagrađivana, i savršena za lijene ljetne dane na plaži.


Ako vas zanima nešto drugačija literatura, preporučujem Sretnu bebu Gine Ford, patronažne sestre s višegodišnjim iskustvom, koja stoji iza rasporeda koji, navodno, funkcionira za mame i za bebe. Volim se informirati i iako mi se osmišljavanje rasporeda hranjenja i spavanja bebe sada čini kao znanstvena fantastika, svaka informacija je dobrodošla. U knjizi je navedeno i koje stvarčice će budućim mamama i tatama trebati za brigu i higijenu djeteta, što je uvijek plus! Budući tata moje bebice čitao je, pak, Vodič za tate Colina Coopera, koji je idealan poklon za buduće tate, cijena mu je 149 kn, a u njemu tate mogu naučiti kako npr. promijeniti pelenu ili okupati bebicu!

Kad smo kod kupanja bebice, iznimno korisno bilo nam je predavanje patronažne sestre na tečaju za trudnice, kao i vježbe koje smo imali kroz pet dana, a koje su uključivale vježbe istezanja za trudnice, vježbe disanja koje pomažu prebroditi trudove te olakšavaju izgon, te vježbe za jačanje mišića zdjelice (što je korisno kako ženama, tako i muškarcima) - tečaj preporučujemo svim budućim roditeljima! A ako vas to ne uvjeri, možda će to učiniti ovaj poklon paket pun uzoraka kremica i drugih korisnih stvarčica za bebice i mamice, koji smo primili uz diplomu!




Putovali smo na dvije svadbe ovog mjeseca, od Đakova do Voćina. Pratili su nas sunce, kiša i duge, negdje je nedostajalo sarme, negdje smo susreli prijatelje iz Šibenika... Sve u svemu, uvijek je lijepo biti dio nečijeg vjenčanja! A i lijepo je omastiti brk svatovskim kolačima! Kad, pak, njih ponestane, uskakale su jagode - a najbolji kolač s jagodama meni i bebi je bio ledeni vjetar s jagodama!


Najljepši dan u mjesecu dan je kada idem na pregled, kad vidim svoju bebicu. Naša beba bez sumnje je jedna nesramežljiva djevojčica koja se sva izokrene šest puta za vrijeme ultrazvuka. Napredna je i zdrava, a ako mogu prosuditi prema nogatanju i mahanju ručicama, jako vesela i zadovoljna u maminom trbuhu. Nakon pregleda, šetali smo i Valpovom - voljela bih obići sve hrvatske dvorce - i proveli savršeni osječki dan u Zoološkom vrtu, te kasnije na ručku na Galiji (preporučujemo perkelt od soma). Što da vam kažem, pokušavamo iskoristiti vrijeme koje imamo samo za nas dvoje (iako jedva čekamo da nas bude troje!).








Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Romantično ljeto (1)

"Za pješačenje sam se odlučila dok sam bila pod stubama. U tom trenutku nisam razmišljala o tome sto znači hodati 1014 kilometara s naprtnjačom na leđima, kako bih si to uopće mogla priuštiti, kako ću spavati pod vedrim nebom gotovo stotinu noći, ni što ću učiniti nakon toga. A svojem partneru s kojim sam zajedno bila provela trideset i dvije godine nisam još ni rekla da i on ide sa mnom ", počinje priča Raynor Winn, autorice popularnog putopisa "Staza soli", ali i njegovih nastavaka - "Divlja tišina" i "Tragovi na tlu". Nisam znala tko je Raynor Winn (šušur oko ove knjige me zaobišao - postala je bestseler 2018.) - naletjela sam na ovaj naslov i podsjetio me na " Divljinu " Cheryl Strayed, koju obožavam. Za razliku od Cheryl, koja se na pješačenje Pacific Crest stazom odlučila u dvadesetima, Raynor se na putovanje života odlučuje u pedesetoj, dok ovrhovoditelji kucaju na vrata kuće koju je s mužem Mothom gradila čitav život. Šetnja st...

Romantično ljeto (2)

Kao dijete sam imala bujnu maštu, a i danas uživam u bogatom unutarnjem životu - primjerice, moja su izmaštana putovanja uvijek bolja od onih stvarnih. U mašti sam ja signora u vili kao što je Bramasole , i izjutra ispijam caffee corretto, jedem puno domaće paste i ližem gelato triput na dan (a sve sam vitkija, moram dodati), uz mirise lavande i morske soli u zraku. U stvarnosti, ljetujem u poprilično bezličnom istarskom apartmanskom naselju, a moja djeca uvijek iznova pronalaze načine da me maltretiraju i da se na mene dure, iako neprestano zbog njih gazim sve svoje principe i kršim sva pravila dobrog odgoja. Čovjek bi pomislio da će dovoljno sna, plivanje i boravak na suncu kod njih (a i nas, roditelja) izmamiti dopamin i serotonin, ali ne - oni su vazda nezadovoljni, samo se svađaju i smišljaju što bi kupili ("Mama, pa to košta samo dva eura!") pa se odmor brzo pretvori u iscrpljujući triatlon nadmudrivanja, neostvarenih prijetnji i neumornog ponavljanja već dosadnih rečen...