Preskoči na glavni sadržaj

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people!

Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem!

Grace and Frankie
Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive Grace Potter koja je otpjevala intro, starije gospođe čiji muževi su dugogodišnji poslovni partneri, ali i, kako su im odlučili priznati nakon četrdeset godina braka, ljubavnici! Šokirane i bijesne, Grace, elegantna dama, i Frankie, hippy čudakinja, moraju sastaviti komadiće svog života i krenuti naprijed, ali i prevladati svoju netrpeljivost. Možda vas tema ne osvaja na prvi pogled, ali podatak da su glavne glumice neponovljive Jane Fonda i Lilly Tomlin vjerojatno hoće!


Younger
Ime Sutton Foster poznato je onima koji su gledali Bunheads odlične Amy Sherman Palladino. Ona je glavna junakinja i ove TV serije o samohranoj četrdesetogodišnjoj majci koja, zahvaljujući svom mladolikom izgledu, odluči uzeti svoj život u svoje ruke i ostvariti svoje mladenačke snove o karijeri u izdavaštvu. Osim Sutton, u seriji glume i Debi Mazar i Hilary Duff, a kostimografkinja je žena koja je zaslužna za outfite u Sex and the city. Zabavna serija uvjerit će vas u onu da nisu bitne godine, nego duh koji gajite u sebi!


Unbreakable Kimmy Schmidt
Ovo je serija koju sam čekala otkad je pala posljednja klapa serije 30 rock! Jedna od autorica serije o Kimmy, koju spašavaju iz kulta i koja pokušava život nastaviti u New Yorku, nezamjenjiva je Tina Fey. Kimmy uživa u svakodnevici, ne da se slomiti i nadahnut će vas da sreću pronalazite u malim stvarima!


Oznake:

Primjedbe

  1. Kristina9. lipnja 2015. u 20:32

    Neka je serijaaaaa. :D
    Imam ih hrpu na popisu, s nekima kasnim, neke tek krećem gledati, a svi su ih odgledali. No jedna stvar je konstanta - koliko god serija trenutno gledam, uvijek sam u potrazi za novim serijama.
    Skidam sve tri, pa ćemo vidjeti... :P

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. GlitterGirl9. lipnja 2015. u 21:00

      Tako i ja :) Neke pogledam samo par epizoda, na neke se odmah navucem, ali uvijek kopam i trazim! Sretno s gledanjem! ;)

      Izbriši
    2. GlitterGirl9. lipnja 2015. u 21:01

      Tako i ja :) Neke pogledam samo par epizoda, na neke se odmah navucem, ali uvijek kopam i trazim! Sretno s gledanjem! ;)

      Izbriši
    3. GlitterGirl9. lipnja 2015. u 21:09

      Tako i ja :) Neke pogledam samo par epizoda, na neke se odmah navucem, ali uvijek kopam i trazim! Sretno s gledanjem! ;)

      Izbriši
  2. Unknown10. lipnja 2015. u 16:37

    Znala sam da nisam smjela kliknuti na ovaj post sad u vrijeme ispitnih rokova, ali evo...serije se skidaju :)) I ja već godinama pokušavam naći dostojnu zamjernu Gilmoreicama, ali ne ide. Naprosto ne postoji bolja serija.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...
Objavi komentar
Pročitajte više

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...
Objavi komentar
Pročitajte više