Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam o trudnoći, naučila sam iz filmova

Look who's talking (1989)
U osnovnoj školi naše nastavnice iz biologije više su razglabale o spužvama i amebama, nego seksualnom odgoju ili samom začeću novog života. Na satima razrednika, pak, prikazivani su nam filmovi o pubertetu koji su naglašavali rast dlačica kao ključnog obilježja puberteta, dok je dio filmova o spolnim organima trajao koliko i jedan treptaj okom. Buljili smo mi u to znatiželjno, ali svejedno smo ostali u neznanju. Zapravo, pravo je čudo da i danas ne vjerujemo u onu staru da djecu donose rode, s obzirom na znanje koje nam je usadio naš obrazovni sustav. Srećom, u to vrijeme, iznimno popularan je bio film Gle tko to govori, koji je uvelike olakšao našim roditeljima razgovor o seksu, i u glave nam zauvijek urezao tu sliku brzog i spretnog spermića koji se probija do konačnog cilja - jajne stanice čijim dijeljenjem će nastati mali Mikey koji je i svoje začeće, pa i rođenje i dane djetinjstva popratio komičnim komentarima, i prije nego je naučio govoriti. Tako nas je Mikey naučio da bebe, koliko god malecke se činile, sve razumiju, zbog čega sam oko novorođenčadi uvijek bila na oprezu.


For keeps? (1988)
Još je davno Lorelai Gilmore rekla da joj je ovaj posljednji teen film Molly Ringwald bio prava inspiracija. I doista, došle vi na maturalnu zabavu trbušaste ili ne, For keep je vrlo edukativan. Npr. Molly nas je naučila da se zatrudnjeti može i bez da se ikad muškarca vidi golog, da žena poslije poroda može oboljeti od post porođajne depresije te da će mala bebica otopiti i najledenije srce baki i djedova koji su se toj trudnoći protivili! I na kraju, ono što sam zaključila gledajući For keeps, kao nepopravljivi romantik, jest da dolazak bebe na svijet neće otkloniti životne probleme, štoviše, može velik broj njih i prouzročiti, ali i da, dok se mama i tata vole, nema prepreke koju neće savladati.


Baby mama (2008)
Najvažnija misao Liz Lemon je ona da žene mogu imati sve! No, u u ovom filmu Tina Fey glumi uspješnu poslovnu ženu kojoj to ipak ne polazi za rukom - njezina maternica ima čudan oblik, biološki sat je otkucao, a rent a majka koju je unajmila zadaje joj glavobolje (note to myself: boja za kosu štetna je za trudnice). Čudne smo mi, žene - ganjamo karijere i želimo ostvariti profesionalne ciljeve, a često majčinstvo čuvamo za kraj, uzimajući sposobnost rađanja zdravo za gotovo. Čini mi se da nikada nije bilo teže postati majkom, toliko je toga što nas truje na dnevnoj bazi, a upravo stres povezan s poslom u tome prednjači. I ja sam htjela živjeti od onoga za što sam se školovala, ma htjela sam vidjeti svijet, ali moji prioriteti su se promijenilo tijekom godina - shvatila sam da je u redu stvoriti si profesionalni temelj, ali i da nam ništa materijalno na ovom svijetu ne može zamijeniti osjećaj sreće koji vežemo uz obitelj. I iako mislimo da je život kratak, on je ipak dovoljno dug da bismo ostvarile neke druge snove - dok one koji su povezani s našim biološkim satom ne bi dugo trebali biti na čekanju.


What to expect when you're expecting (2012)
Ukoliko niste trudne, ovaj film može vam trudnoću predstaviti kao sve, samo ne kao blaženo stanje. Lik koji je na mene ostavio najveći dojam je onaj Elizabeth Banks - ona je trudnica koja proživljava noćnu moru sastavljenu od mučnina, probavnih smetnji, popraćenu emocionalnim kaosom (iako je super mršava čak i na vrhuncu trudnoće). No, nemojte da vas to obeshrabri - žensko tijelo zaista je čudo prirode i svaka od nas drugo stanje proživljava na svoj način. Iako sam očekivala rigoleto u trudnoći (jer u filmovima nijedna žena ne shvati da je trudna zbog izostanka menstruacije, nego upravo zbog jutarnjih mučnina), nemam nikakvih tegoba i gotovo da se moram podsjećati da sam trudna!


The backup plan
(2010)
Jennifer Lopez, osim što je najljepša trudnica na svijetu, naučila nas je i da može biti teško uključiti svog muškarca u trudnoću. U tijelu muškarca ne zbivaju se promjene pa se oni vjerojatno teže snalaze u novonastaloj situaciji, pogotovo ako bespomoćno gledaju svoje trudnice kako se pate. Razumijem da se lako dogodi da muškarce isključi iz trudnoće, misleći da neke stvari ne razumiju, ali mislim da vrijedi uputiti ih u svaku etapu trudnoće, ne samo da bi oni osjećali da doprinose, nego i da bi vam mogli pružiti podršku za koju još niste sigurni da će vam biti nužna!


Primjedbe

  1. OK našla sam si film za večeras, Baby Mama, obožavam Tinu :D
    A What to Expect mi je predivan film i gledala sam ga već zilijun puta, i kad Banks na kraju pronađe svoj glow je dirljiv trenutak :maramice:

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t