Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (2)

Prije nekoliko dana posjetila sam gospođu doktoricu i sa sigurnošću mogu reći - sreća je doista u sitnicama! Naša bebica ima samo 5.5 cm, ali je jako živahna, miče rukicama i nogicama, pliva lijevo-desno, i izgleda kao da se luda zabavlja u mom trbuščiću! Takvo veselje ostavilo me bez teksta! Iako ništa ne osjetim, u meni doista raste malo biće! Novi ultrazvuci su tako napredni da i u 11. tjednu trudnoće možete vidjeti detalje kao što su nosić bebice ili trbušćič, a pogled na sličicu naše bebice je dovoljan da mi svaki dan bude predivan!

Svatko tko me poznaje, zna da sam od prvoga dana trudnoće imala beba-kutiju. Sada sam sve te stvarčice, ulaznice, fotografije, citate, misli i želje za naše djetešce počela slagati u veliki album. Ne volim radosnice koje se mogu kupiti u trgovinama, mislim da moje dijete zaslužuje malo više pažnje i kreativnosti. Uostalom, u dnevnicima trudnoće i radosnicama redovito se pronađu ista isfurana pitanja, a mene je oduvijek zanimalo kakva je bila moja majka kad me nosila pod srcem, što je tata rekao kad je saznao za mene, koju glazbu su slušali, kakvom su me zamišljali, kako su mi smislili ime.... Ispitujući mamu godinama takva pitanja, shvatila sam da takve stvari mame zaborave pa sam ih poželjela zabilježiti prije nego i meni dijete postane centar svijeta i smetnem ih s uma.



Ove visibabe preplavile su dvorište mojih roditelja i sve nas razveselile. Ovih dana opet će nas potopiti kiša, ali uz mirise proljeća nekako ćemo već stisnuti zube i preživjeti ovo tumurno vrijeme.


Kad smo već kod kiše, ove zime me kiša ne uznemiruje, i to ne samo zato što u Slavoniji ne pada u kombinaciji s burom. Inače sam škrta po pitanju odjeće i obuće, pa gotovo svake sezone kupim niske čizmice u kojima mi se noga smrzne, a čarape se mogu cijediti. Nedavno sam si kupila prve timberlandice i mogu ih preporučiti svakom zimogroznom čovjeku - na akcijama se mogu naći za 500-600 kn, imat ćete ih godinama (tako kažu), a zbog te kupnje nikada nećete zažaliti.

Ako nemate volju za životom kada pada kiša, osim gledanja filmova (ovi oscarovski su me razočarali, pogotovo Boyhood!), preporučujem vam večer društvenih igara. Posljednja igra koju smo, zahvaljujući prijateljima, otkrili jest Carcassonne - igra u kojoj gradite srednjovjekovne gradove i ceste, ali na manje geek način nego se čini. Ne borite se sa zamajevima i ne spašavate djeve, ali možete postati vitez ili drumski razbojnik, i ludo se zabaviti!


Kad se prisjećam sitnica koje su me razveselile, ne mogu ne spomenuti klopu. Trudim se jesti zdravo, ali u zadnje vrijeme mi junk food prija više nego ikad! Upravo zato, imam osjećaj da u meni čuči mali dečko koji, prije svega, cijeni komad mesine. Posljednji hamburger pojela sam u novootvorenom American bar dollar, zajedno s američkom spicy limunadom. American dollar hamburger je doista jedan od najboljih koje sam ikada jela, začinjen kečapom i paprom, baš kako volim, a limunda u kombinaciji s limetom, mentom i začinima nešto je što ću prakticirati i doma.


Nakon glavnog jela, slijedi desert. Jedan od posljednjih koje sam pravila je monte kolač, kojeg svi vole, a priprema se lako! Možete ga praviti s keksom ili biskvitom, a mliječno-čokoladna kombinacija zasladit će vam svako kišno popodne! Dobar tek!


Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta