Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam o trudnoći, naučila sam iz filmova

Look who's talking (1989)
U osnovnoj školi naše nastavnice iz biologije više su razglabale o spužvama i amebama, nego seksualnom odgoju ili samom začeću novog života. Na satima razrednika, pak, prikazivani su nam filmovi o pubertetu koji su naglašavali rast dlačica kao ključnog obilježja puberteta, dok je dio filmova o spolnim organima trajao koliko i jedan treptaj okom. Buljili smo mi u to znatiželjno, ali svejedno smo ostali u neznanju. Zapravo, pravo je čudo da i danas ne vjerujemo u onu staru da djecu donose rode, s obzirom na znanje koje nam je usadio naš obrazovni sustav. Srećom, u to vrijeme, iznimno popularan je bio film Gle tko to govori, koji je uvelike olakšao našim roditeljima razgovor o seksu, i u glave nam zauvijek urezao tu sliku brzog i spretnog spermića koji se probija do konačnog cilja - jajne stanice čijim dijeljenjem će nastati mali Mikey koji je i svoje začeće, pa i rođenje i dane djetinjstva popratio komičnim komentarima, i prije nego je naučio govoriti. Tako nas je Mikey naučio da bebe, koliko god malecke se činile, sve razumiju, zbog čega sam oko novorođenčadi uvijek bila na oprezu.


For keeps? (1988)
Još je davno Lorelai Gilmore rekla da joj je ovaj posljednji teen film Molly Ringwald bio prava inspiracija. I doista, došle vi na maturalnu zabavu trbušaste ili ne, For keep je vrlo edukativan. Npr. Molly nas je naučila da se zatrudnjeti može i bez da se ikad muškarca vidi golog, da žena poslije poroda može oboljeti od post porođajne depresije te da će mala bebica otopiti i najledenije srce baki i djedova koji su se toj trudnoći protivili! I na kraju, ono što sam zaključila gledajući For keeps, kao nepopravljivi romantik, jest da dolazak bebe na svijet neće otkloniti životne probleme, štoviše, može velik broj njih i prouzročiti, ali i da, dok se mama i tata vole, nema prepreke koju neće savladati.


Baby mama (2008)
Najvažnija misao Liz Lemon je ona da žene mogu imati sve! No, u u ovom filmu Tina Fey glumi uspješnu poslovnu ženu kojoj to ipak ne polazi za rukom - njezina maternica ima čudan oblik, biološki sat je otkucao, a rent a majka koju je unajmila zadaje joj glavobolje (note to myself: boja za kosu štetna je za trudnice). Čudne smo mi, žene - ganjamo karijere i želimo ostvariti profesionalne ciljeve, a često majčinstvo čuvamo za kraj, uzimajući sposobnost rađanja zdravo za gotovo. Čini mi se da nikada nije bilo teže postati majkom, toliko je toga što nas truje na dnevnoj bazi, a upravo stres povezan s poslom u tome prednjači. I ja sam htjela živjeti od onoga za što sam se školovala, ma htjela sam vidjeti svijet, ali moji prioriteti su se promijenilo tijekom godina - shvatila sam da je u redu stvoriti si profesionalni temelj, ali i da nam ništa materijalno na ovom svijetu ne može zamijeniti osjećaj sreće koji vežemo uz obitelj. I iako mislimo da je život kratak, on je ipak dovoljno dug da bismo ostvarile neke druge snove - dok one koji su povezani s našim biološkim satom ne bi dugo trebali biti na čekanju.


What to expect when you're expecting (2012)
Ukoliko niste trudne, ovaj film može vam trudnoću predstaviti kao sve, samo ne kao blaženo stanje. Lik koji je na mene ostavio najveći dojam je onaj Elizabeth Banks - ona je trudnica koja proživljava noćnu moru sastavljenu od mučnina, probavnih smetnji, popraćenu emocionalnim kaosom (iako je super mršava čak i na vrhuncu trudnoće). No, nemojte da vas to obeshrabri - žensko tijelo zaista je čudo prirode i svaka od nas drugo stanje proživljava na svoj način. Iako sam očekivala rigoleto u trudnoći (jer u filmovima nijedna žena ne shvati da je trudna zbog izostanka menstruacije, nego upravo zbog jutarnjih mučnina), nemam nikakvih tegoba i gotovo da se moram podsjećati da sam trudna!


The backup plan
(2010)
Jennifer Lopez, osim što je najljepša trudnica na svijetu, naučila nas je i da može biti teško uključiti svog muškarca u trudnoću. U tijelu muškarca ne zbivaju se promjene pa se oni vjerojatno teže snalaze u novonastaloj situaciji, pogotovo ako bespomoćno gledaju svoje trudnice kako se pate. Razumijem da se lako dogodi da muškarce isključi iz trudnoće, misleći da neke stvari ne razumiju, ali mislim da vrijedi uputiti ih u svaku etapu trudnoće, ne samo da bi oni osjećali da doprinose, nego i da bi vam mogli pružiti podršku za koju još niste sigurni da će vam biti nužna!


Primjedbe

  1. OK našla sam si film za večeras, Baby Mama, obožavam Tinu :D
    A What to Expect mi je predivan film i gledala sam ga već zilijun puta, i kad Banks na kraju pronađe svoj glow je dirljiv trenutak :maramice:

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit