Preskoči na glavni sadržaj

Glazba može umiriti divlju zvijer

Stvarno mi je nevjerojatno da se druge polovice prošle godine gotovo i ne mogu sjetiti, kao da sam zaradila amneziju. Ipak, kroz glazbu uredno spremljenu u folderima prisjećam se glazbenih poslastica koje sam pjevušila posljednih mjeseci, koliko me nije bilo u blogosferi. 

Moj glazbeni ukus je pomalo čudan, kreće se od pop pjesmuljaka pa do pokojnih legendi bluesa i countryja, pa ne čudi da moji favoriti nisu sinoć poharali Grammyje (iznimka su The civil wars i Kacey Musgarves) - rijetko kad moj ukus poprati i trend. Nije mi sjela Lorde, nisam luda ni za Daft punkom, Beyonce nije moj đir - glazba koju slušam možda nije najbolja po mjerilima glazbenih kritičara (ili mojih sestara), ali mene usrećuje. Ima dana kada me ne liječi ništa osim One thing One directiona i toga se ne sramim, tako jednostavno jest. Ipak, ljudi smo, skloni smo suditi jedni druge po raznim kriterijima, a jedan od njih je i glazba.

Što sam starija, to više primjećujem da ljudi pri upoznavanju više ne ispituju jedni druge: "Što slušaš?", a dok si tinejdžer, to je esecijalno pitanje. O ukusima se ne raspravlja, kažu, ali smatram da glazba ipak čini čovjeka, više nego frizura ili odijelo, i mora da postoji razlog zašto određena pjesma ili određeni glas dira dušu jedne osobe, a druge, pak, ne. Znatiželjka kakva jesam, proguglala sam i tu tematiku i pronašla brojne studije koje nedvojbeno u vezu dovode glazbeni ukus i čovjekovu osobnost.


Provedene su mnogo studije na ljudima raznih dobnih skupina i raznih mentaliteta, a najčešće su rezultati rekli da se osobe koje su sklone heavy metal, popu, hip hopu i soul glazbi smatra impulzivnim i spontanima osobama, sklonima nepromišljenom ponašanju te manje kreativnima. Optimisti, vesele osobe, uporne picajzle, pak, biraju blues, klasiku, jazz, alternativnu i elektronsku te funk glazbu. Takve osobe vole biti same, pomalo su hladne i distancirane. Samopouzdane su, žedne adrenalina, liberalne, kreativne i s obje noge na zemlji. Nimalo se ne iznenadih kad pročitah da se preferencije prema folk, rock i religioznoj glazbi povezuju s dimenzijama ličnosti koje opisuju pojedince sklone katastrofiziranju i vjerovanju da im drugi žele zlo. Ti čudaci racionalni su i ne vole iznenađenja, religiozni su i visoko moralni. Vjeruju u dobro u ljudima, velikodušni su i topli. Ako vam studije nalik ovima nisu razlog da proširite svoje glazbene horizonte, da slušate ono što prije nikada niste, da rastete uz glazbu - onda ne znam što jest!

U to ime, evo apsolutnih hitova moje playliste posljednjih mjeseci, koji dovoljno govore o mojim stanjima, brigama i mojoj esenciji.

POP


Katy mi je pomogla u nabrijavanju za pisani dio ispita. Džungla je upravo pred kraj ljeta postala hit, a meni je bila neizostavni dio svakog tuširanja.

Moja voljena luđakinja Sara Bareilles ipak se našla na listi nominiranih za album godine, što zasigurno zaslužuje budući da je svaki njezin album bolji od prethodnog! Jedan od najpodcijenjenijih vokala današnjice, uvijek duhovita Sara, zabljesnula je i na albumu Blessed unrest 2013. godine, dajući sve od sebe da ljude inspirira, da im podari hrabrost, da im iskroji romantične uspomene. Romantičnoj crti u meni sviđa se I choose you.

 

Ako još niste čuli za Karmin, trebali biste! Grupu čini sladak ljubavni par koji se proslavio svojim coverima na Youtubeu, od kojih je ovaj moj favorit, a uskoro im izlazi i album prvijenac, na kojem su nanizali svoje Acapella, Brokenhearted i dr. hitove.

 
ROCK
Ipak, kako se približavao usmeni dio ispita, smiriti me mogla jedino Stevie Nicks, najdraža mi vještica ;)


Znate onu scenu iz Jerry Maguirea kada Tom Crusie sluša Free fallin'? Premoćna je! Zato se često vraćam Tomu Pettyju, ali mi je ipak omiljena ova skladba.

 
INDIE
Slaba sam na sestre, pa su Haim (o kojima sam i prije pisala na blogu) jedne od snažnih žena čije glasove svakodnevno slušaju moji susjedi. The wire je jedna od onih pjesama koja me podsjeća na ljeto i koja me ugrije kad nastupi zima.


Amy je nešto između indieja i folka, što meni predstavlja savršeni spoj. Ima ona puno klasika, čujemo je u reklamama, ali kad pjeva tradiocionalnu Caledoniu o svojoj Škotskoj, srce mi se raspukne na milijun komadića. Često sam je slušala gledajući svoja zlatna polja, znajući da će doći dan kad ću ih opet morati napustiti.


FOLK
The civil wars dobili su četiri Grammyja sinoć, a otkad je njihov istoimeni album ugledao svjetlo dana, utjeha mi je i savršena podloga za lijena jutra dok vani puše bura.


Otkad sam slušala uživo The Cannons ovo ljeto u Šibeniku, kad god sam tužna, poslušam Molly Malone, mislim da nema žalosnije pjesme na ovoj našoj kugli. Niti jedna snimka ne može dočarati atmosferu koju je pjevajući acapella stvorio stari Cannon kad je zapjevao Molly. Ispočetka su ljudi pjevali uz njega, no, ubrzo su utihnuli i samo tiho plakali.


Kažu da Delta rae spaja gospel, blues i folk - obožavam takve kombinacije pa ne čudi da je njihov Carry the fire jedan od najslušanijih albuma u mojoj kući 2013. godine.


COUNTRY
Ne znam što je to u countryju, ali nijedan žanr glazbe ne zna ispričati ljubavnu priču kao country. U zadnje vrijeme često slušam Remember when Alana Jacksona i plačem kao mala beba. Kacey Musgarave samo je jedna od country cura koja je opjevala život u malenom gradu (i zaradila Grammy za country album godine), pa ju svakako poslušajte ove godine. Ipak, moj favorit su uvijek Lady Antebellum, koje najradije slušam dok autobusom putujem kući, prisjećajući se svih prepreke koje sam ljubavlju savladala.


Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Romantično ljeto (1)

"Za pješačenje sam se odlučila dok sam bila pod stubama. U tom trenutku nisam razmišljala o tome sto znači hodati 1014 kilometara s naprtnjačom na leđima, kako bih si to uopće mogla priuštiti, kako ću spavati pod vedrim nebom gotovo stotinu noći, ni što ću učiniti nakon toga. A svojem partneru s kojim sam zajedno bila provela trideset i dvije godine nisam još ni rekla da i on ide sa mnom ", počinje priča Raynor Winn, autorice popularnog putopisa "Staza soli", ali i njegovih nastavaka - "Divlja tišina" i "Tragovi na tlu". Nisam znala tko je Raynor Winn (šušur oko ove knjige me zaobišao - postala je bestseler 2018.) - naletjela sam na ovaj naslov i podsjetio me na " Divljinu " Cheryl Strayed, koju obožavam. Za razliku od Cheryl, koja se na pješačenje Pacific Crest stazom odlučila u dvadesetima, Raynor se na putovanje života odlučuje u pedesetoj, dok ovrhovoditelji kucaju na vrata kuće koju je s mužem Mothom gradila čitav život. Šetnja st...

Romantično ljeto (2)

Kao dijete sam imala bujnu maštu, a i danas uživam u bogatom unutarnjem životu - primjerice, moja su izmaštana putovanja uvijek bolja od onih stvarnih. U mašti sam ja signora u vili kao što je Bramasole , i izjutra ispijam caffee corretto, jedem puno domaće paste i ližem gelato triput na dan (a sve sam vitkija, moram dodati), uz mirise lavande i morske soli u zraku. U stvarnosti, ljetujem u poprilično bezličnom istarskom apartmanskom naselju, a moja djeca uvijek iznova pronalaze načine da me maltretiraju i da se na mene dure, iako neprestano zbog njih gazim sve svoje principe i kršim sva pravila dobrog odgoja. Čovjek bi pomislio da će dovoljno sna, plivanje i boravak na suncu kod njih (a i nas, roditelja) izmamiti dopamin i serotonin, ali ne - oni su vazda nezadovoljni, samo se svađaju i smišljaju što bi kupili ("Mama, pa to košta samo dva eura!") pa se odmor brzo pretvori u iscrpljujući triatlon nadmudrivanja, neostvarenih prijetnji i neumornog ponavljanja već dosadnih rečen...