Preskoči na glavni sadržaj

Glazba može umiriti divlju zvijer

Stvarno mi je nevjerojatno da se druge polovice prošle godine gotovo i ne mogu sjetiti, kao da sam zaradila amneziju. Ipak, kroz glazbu uredno spremljenu u folderima prisjećam se glazbenih poslastica koje sam pjevušila posljednih mjeseci, koliko me nije bilo u blogosferi. 

Moj glazbeni ukus je pomalo čudan, kreće se od pop pjesmuljaka pa do pokojnih legendi bluesa i countryja, pa ne čudi da moji favoriti nisu sinoć poharali Grammyje (iznimka su The civil wars i Kacey Musgarves) - rijetko kad moj ukus poprati i trend. Nije mi sjela Lorde, nisam luda ni za Daft punkom, Beyonce nije moj đir - glazba koju slušam možda nije najbolja po mjerilima glazbenih kritičara (ili mojih sestara), ali mene usrećuje. Ima dana kada me ne liječi ništa osim One thing One directiona i toga se ne sramim, tako jednostavno jest. Ipak, ljudi smo, skloni smo suditi jedni druge po raznim kriterijima, a jedan od njih je i glazba.

Što sam starija, to više primjećujem da ljudi pri upoznavanju više ne ispituju jedni druge: "Što slušaš?", a dok si tinejdžer, to je esecijalno pitanje. O ukusima se ne raspravlja, kažu, ali smatram da glazba ipak čini čovjeka, više nego frizura ili odijelo, i mora da postoji razlog zašto određena pjesma ili određeni glas dira dušu jedne osobe, a druge, pak, ne. Znatiželjka kakva jesam, proguglala sam i tu tematiku i pronašla brojne studije koje nedvojbeno u vezu dovode glazbeni ukus i čovjekovu osobnost.


Provedene su mnogo studije na ljudima raznih dobnih skupina i raznih mentaliteta, a najčešće su rezultati rekli da se osobe koje su sklone heavy metal, popu, hip hopu i soul glazbi smatra impulzivnim i spontanima osobama, sklonima nepromišljenom ponašanju te manje kreativnima. Optimisti, vesele osobe, uporne picajzle, pak, biraju blues, klasiku, jazz, alternativnu i elektronsku te funk glazbu. Takve osobe vole biti same, pomalo su hladne i distancirane. Samopouzdane su, žedne adrenalina, liberalne, kreativne i s obje noge na zemlji. Nimalo se ne iznenadih kad pročitah da se preferencije prema folk, rock i religioznoj glazbi povezuju s dimenzijama ličnosti koje opisuju pojedince sklone katastrofiziranju i vjerovanju da im drugi žele zlo. Ti čudaci racionalni su i ne vole iznenađenja, religiozni su i visoko moralni. Vjeruju u dobro u ljudima, velikodušni su i topli. Ako vam studije nalik ovima nisu razlog da proširite svoje glazbene horizonte, da slušate ono što prije nikada niste, da rastete uz glazbu - onda ne znam što jest!

U to ime, evo apsolutnih hitova moje playliste posljednjih mjeseci, koji dovoljno govore o mojim stanjima, brigama i mojoj esenciji.

POP


Katy mi je pomogla u nabrijavanju za pisani dio ispita. Džungla je upravo pred kraj ljeta postala hit, a meni je bila neizostavni dio svakog tuširanja.

Moja voljena luđakinja Sara Bareilles ipak se našla na listi nominiranih za album godine, što zasigurno zaslužuje budući da je svaki njezin album bolji od prethodnog! Jedan od najpodcijenjenijih vokala današnjice, uvijek duhovita Sara, zabljesnula je i na albumu Blessed unrest 2013. godine, dajući sve od sebe da ljude inspirira, da im podari hrabrost, da im iskroji romantične uspomene. Romantičnoj crti u meni sviđa se I choose you.

 

Ako još niste čuli za Karmin, trebali biste! Grupu čini sladak ljubavni par koji se proslavio svojim coverima na Youtubeu, od kojih je ovaj moj favorit, a uskoro im izlazi i album prvijenac, na kojem su nanizali svoje Acapella, Brokenhearted i dr. hitove.

 
ROCK
Ipak, kako se približavao usmeni dio ispita, smiriti me mogla jedino Stevie Nicks, najdraža mi vještica ;)


Znate onu scenu iz Jerry Maguirea kada Tom Crusie sluša Free fallin'? Premoćna je! Zato se često vraćam Tomu Pettyju, ali mi je ipak omiljena ova skladba.

 
INDIE
Slaba sam na sestre, pa su Haim (o kojima sam i prije pisala na blogu) jedne od snažnih žena čije glasove svakodnevno slušaju moji susjedi. The wire je jedna od onih pjesama koja me podsjeća na ljeto i koja me ugrije kad nastupi zima.


Amy je nešto između indieja i folka, što meni predstavlja savršeni spoj. Ima ona puno klasika, čujemo je u reklamama, ali kad pjeva tradiocionalnu Caledoniu o svojoj Škotskoj, srce mi se raspukne na milijun komadića. Često sam je slušala gledajući svoja zlatna polja, znajući da će doći dan kad ću ih opet morati napustiti.


FOLK
The civil wars dobili su četiri Grammyja sinoć, a otkad je njihov istoimeni album ugledao svjetlo dana, utjeha mi je i savršena podloga za lijena jutra dok vani puše bura.


Otkad sam slušala uživo The Cannons ovo ljeto u Šibeniku, kad god sam tužna, poslušam Molly Malone, mislim da nema žalosnije pjesme na ovoj našoj kugli. Niti jedna snimka ne može dočarati atmosferu koju je pjevajući acapella stvorio stari Cannon kad je zapjevao Molly. Ispočetka su ljudi pjevali uz njega, no, ubrzo su utihnuli i samo tiho plakali.


Kažu da Delta rae spaja gospel, blues i folk - obožavam takve kombinacije pa ne čudi da je njihov Carry the fire jedan od najslušanijih albuma u mojoj kući 2013. godine.


COUNTRY
Ne znam što je to u countryju, ali nijedan žanr glazbe ne zna ispričati ljubavnu priču kao country. U zadnje vrijeme često slušam Remember when Alana Jacksona i plačem kao mala beba. Kacey Musgarave samo je jedna od country cura koja je opjevala život u malenom gradu (i zaradila Grammy za country album godine), pa ju svakako poslušajte ove godine. Ipak, moj favorit su uvijek Lady Antebellum, koje najradije slušam dok autobusom putujem kući, prisjećajući se svih prepreke koje sam ljubavlju savladala.


Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...