Preskoči na glavni sadržaj

Moja nova omiljena knjiga

Kao tinejdžer, za vrijeme školskih praznika redovito sam odlazila u Osijek, kod starije sestrične. Dane smo provodile na igralištu, a večeri sjedeći na podu njezine sobe, uz filmove i Backstreet Boyse. Jednog smo ljeta tako, uz otvoren prozor i zujanje komaraca, ridale gledajući "Društvo mrtvih pjesnika." Uplakane, zbog Robina Williamsa u liku inspirativnog profesora Johna Keatinga, zaklele smo se da ćemo život posvetiti ljepoti i umjetnosti i da nas roditelji nikad neće spriječiti da slijedimo svoje strasti. Sjetim se često te večeri, da si opravdam vrijeme koje, unatoč umoru i obvezama, posvećujem lijepoj književnosti, i, iako smo studirale psihologiju i pravo, još uvijek se naježim kad se sjetim Neilove krune od cvijeća.

"We don't read and write poetry because it's cute. We read and write poetry because we are members of the human race. And the human race is filled with passion. And medicine, law, business, engineering, these are noble pursuits and necessary to sustain life. But poetry, beauty, romance, love, these are what we stay alive for."

Little did I know da je nedugo nakon "Društva mrtvih pjesnika" objavljena knjiga koja je, nošena istom collegiate strujom, napravila literarni boom stvorivši supkulturu zvanu dark academia. Riječ je o "Tajnoj povijesti", debitantskom romanu američke spisateljice Donne Tartt, objavljenom 1992. Ekscentrična autorica, podrijetlom iz Greenwooda u Mississippiju, srca hrvatskih čitatelja osvojila je "Češljugarom", za kojeg je dobila i Pulitzera, ali "Tajna povijest" smatra se njezinim magnum opusom. Provjerite zašto!


Slavni prolog ove knjige započinje riječima "Snijeg se u planinama počeo otapati i Bunny je već nekoliko tjedana bio mrtav kad smo postali svjesni ozbiljnosti našeg položaja. Bio je mrtav već deset dana prije nego što su ga pronašli, znate.", i zato ovo nije knjiga za one koji vole neočekivane obrate u finishu. Nije ovo knjiga ni za one koji vole feel-good literaturu, jer jasno je da će čitav roman biti obojen atmosferom užasa i krivnje, osjećajima koje je teško tolerirati, a još teže ignorirati.

Donna Tartt, otkrivši glavni događaj na prvoj stranici romana, zapečatila je sudbinu glavnih likova - oni su personifikacija grčkih tragedija kojima su fascinirani. Čitatelj najprije upoznaje pripovjedača, Richarda Papena - perspektivnog mladića iz Kalifornije koji zahvaljujući stipendiji dolazi na izmišljeni Hampden koledž u Vermontu. Iako nije pretjerano ekstrovertiran, za oko mu zapne grupa studenata grčkoga jezika i on čini sve da joj se pridruži. O pripadanju i zajedničkom jeziku sanja svaki gušter, ali Richardova očekivanja su lišena realnosti pa on nemilice romantizira elitnu skupinu studenata klasične filologije. Neimenovani vođa wannabe Grka je hladni lingvistički genij Henry Winter, a tu su i pažnje gladan dandy Francis Abernathy, anđeoski blizanci Charles i Camilla Macaulay i prepotentni i iritantni Edmund "Bunny" Corcoran. Oni su atraktivni, bogati, samosvjesni i izabrani - njihove nadobudne glavice svojim predavanjima o "uzvišenim stvarima" puni profesor Julian Morrow, profesor starogrčkog koji je "neobično nadaren za preoblikovanje osjećaja inferiornosti u superiornost i drskost." U svijetu koji je opsjednut redom i materijalnim, zavodljivi Julian za katedrom govori o dionizijskom ritualu, o "vatri čistog bića" i o slobodi, a razularena mlađarija sluša razjapljenih čeljusti.


"Grci su bili drugačiji. Voljeli su red i simetriju, kao i Rimljani, no bili su svjesni koliko je glupo nijekati nevidljivi svijet, drevne bogove. Emocije, mrak, barbarstvo." Na trenutak se zagledao u strop, gotovo bolna izraza lica. "Sjećate li se o čemu smo maloprije govorili, kako su krvavi prizori ponekad najljepši?" reče. "Ta je misao u osnovi grčka i veoma je duboka. Ljepota je užas. Drhtimo pred svime što nazivamo lijepim. A što može biti užasnije ili ljepše, ljudima poput Grka ili poput nas, nego potpuno izgubiti vlast nad sobom. Odbaciti nakratko okove bića, skršiti slučajnost našeg smrtnog 'ja'. Euripid govori o Manadama; zabačenih glava, grla okrenutih zvijezdama 'više nalik na jelene nego na ljudsko biće.' Biti potpuno slobodan! Naravno, možemo se tih razornih strasti riješiti na vulgarniji i neučinkovitiji način. No kako li je predivno osloboditi ih se odjednom! Pjevati, vrištati, plesati bosonog u šumi usred noći, biti svjestan smrtnosti koliko i životinja. To su moćni misteriji. Rika bikova. Medeni izvori koji nadiru iz zemlje. Ako smo u duši dovoljno jaki, možemo strgnuti veo i pogledati u lice toj goloj, strašnoj ljepoti; neka nas Bog proždre, proguta, raspe nam kosti. I ispljune nas preporođene."

Zaneseni načinom života i filozofijom starih Grka, suvremena Perzefona, Camilla, stoik Henry, neodlučni i ljubomorni Charles te provokativni Francis vode tajni život koji kriju od novopridošlice, ali i od neukrotivog lajavca Bunnyja. Richard, u ulozi iskompleksiranog Prokopija iz Cezareje (naslov nije slučajan, je l'), širom otvorenih očiju prati misterioznu petorku, primjećuje njihove hirove i nedosljednosti, i uspijeva dokučiti njihovu tajnu misiju rađanja "u izvoru neprekidnog života, izvan zatvora smrtnosti i vremena". No, pod koju cijenu?


Kritika ovu knjigu smatra psihološkim trilerom, ali ona je više od toga - ona je san svakog samoprozvanog erudita, jer Donna Tartt znalački isprepliće žanrove bildungsromana i murder mysteryja s mitovima i simbolima starih Grka. Tempo knjige je, prikladno, obmanjujuće usporen, a Richard Papen kao pripovjedač je poetičan, nepouzdan, ali beskrajno uvjerljiv i koketan - uvjerljiv u stvaranju tog dark academia ozračja koje umije progutati čitavu generaciju, i koketan u opisivanju malog kozmosa kojem bezuvjetno pripada, kojem i čitatelj želi pripadati. 

Seriously, ova bi vam knjiga mogla postati opsesija. Čitala sam je istovremeno u izvorniku i u prijevodu na hrvatski jezik, u izdanju Algoritma iz 2004., pa sve začinila audio verzijom, dostupnom na Youtubeu, koju pripovijeda sama autorica (divno!). Samo ću reći, dobro da "Tajnu povijest" nisam pročitala kao srednjoškolka - garant bih počela žvakati lovor, pisati dnevnik na latinskom jeziku, ili, ne daj, Bože, još gore, upisala bih studij filozofije (pusa, sister!). 

"Tajna povijest" na jedan uzvišeni način govori o prvim dojmovima, o potrebi pripadanja koja suptilno čovjeka gura u ponor, o onom što se krije iza ugodne vanjštine - o tamnoj strani ljepote i umjetnosti. Ako ste ikada plakali nad pričama o tajnim društvima, ako romantizirate mračne knjižnice i volite izvrsnu karakterizaciju likova i poigravanje vašim umom, ovu knjigu nikad nećete zaboraviti.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Serijal: Ljeto (1)

Kad kroz suncem obasjanu lelujavu koprenu morske pjene, pomiješanu s kremom za sunčanje koja pluta na površini, ugledam prste svoje ruke, učini mi se da mi je koža naborana, stara kuliko svit. Vinem ruke iz vode, da vratim tijelo u postojeće stanje, pa opet u nevjerici vrnem dlanove u taj vremenski bezdan. Zašto mi se ljeti čini da vrijeme brže prolazi? Misli mi se uskovitlaju pa se sjetim želatinastog morskog oraha koji se, u stanju rastresenosti, vraća u stanje larve, ljutita što se ne mogu tako lako i ja vratiti u djetinjstvo - jer sad sam mama, dežurni žandar, ne mogu biti dite - i već je prošlo nekoliko minuta, nepovratno. Dok tako razmišljam, djeca se oko mene veselo prskaju ("Mama, vidi ovo, mama, vidi me!..."), a na obrazima mi se stvara melazma pa se pitam je li krivo more, sunce ili tek hormonalne promjene, pitam se koliko sam još ovdje, na ovom mjestu (na ovom svijetu) i zašto se, dovraga, ne mogu opustiti, zašto se ne mogu odmoriti, a svi kažu da je ovo godišnji ...

Ludilo, brale!

Prije nego spremim ručnike i kupaće kostime u torbu pa se zaputimo prema bazenima na kojima ćemo provesti neobično sparan srpanjski dan, moram odlučiti s kojom ću se knjigom družiti. Uzmem jednu s hrpe i održim audiciju - ako me već na prvoj stranici knjiga usisa, ona je the chosen one, a ako mi misli odlutaju, priliku dajem sljedećoj. Zato, dovoljno je reći - "Ubij se, ljubavi" bila je prva na hrpi. Znam, malo je sramotno da sam ju uopće posudila, a još je sramotnije da sam se s njom poistovjetila, da mi se svidjela - jer knjiga je ovo o pomahnitaloj ženi, novopečenoj majci koja mašta o tome da ubije svoje dijete i muža. Kunem se, posudila sam ju iz knjižnice samo zato što mi je naslov bio poznat - znala sam da je Hollywood lani na svijet donio adaptaciju ove knjige i da je u njoj glumila Jennifer Lawrence koja je koješta, ali je i izvrsna u svom poslu. Na prvoj stranici romana bezimena protagonistica progovara sljedećim riječima: "Ležala sam na travi, medu srušenim sta...

Trst je naš!

"Mama, zažmiri i onda plivaj", kaže mi i ja poslušno sklopim oči i ispružim tijelo u vodenu masu. "Nema boljeg osjećaja!" doda Franka, a ja si pomislim da nema boljeg od toga da tvoje dijete umije prepoznati ljepote življenja. Zabilježiti ih, ponuditi ih - moja je želja, ljeti osobito živa, kad se djeca oslobađaju, kad žive nekim neomeđenim životom. Čini se, jedino što im kvari zabavu sam ja - majka/zatvorska čuvarica/menadžerica/life coach - koja traži bar privid strukture obiteljskog života. Ususret Miramareu (parkirali smo uz šetnicu Barcolu, parking je besplatan) - cijena ulaznice u dvorac je 12 eura, za djecu je ulazak besplatan Gradnja na stijeni bila je u 19. stoljeću arhitektonski pothvat, ali Maksimilijan nije odustajao od svoje vizije Knjižnica u dvorcu, s originalnom zbirkom knjiga Maksimilijana i Charlotte Charlottina soba za slikanje U ljeto sam uronila s kojekakvim zbirkama eseja koje mi pomažu pomiriti raspršene misli, koje su mi ortaci u bijegu od ž...

Serijal: Ljeto (2)

Kad ljetnim jutrima biciklom prođem uz drvored u Pejačevićevoj, beskrajna radost i beskrajna tuga uskovitlaju se na ulici napuštenog grada. Radost - jer je mir vidljiv golim okom, tuga - jer svemu lijepome mora doći kraj. Na oči mi dođu žive slike nezaboravljenih ljeta, bakina preskoka preko plota, puta u bašću, kiselog okusa petrovača i slatkoće ilinjača i ljubičastih točkaka na jeziku koje sam zaradila onog ljeta kojeg nisam mogla dočekati da šljive dozriju, sjetim se žutih leptirića sa šljokicama u kosi, majice na kojoj je bio naslikan Alf, sjetim se da je sve to daleka prošlost. "The Beautiful Summer" kupila sam u knjižari u Trstu (obožavam izreći ovakvu rečenicu - ima neke posebne romantike u biranju knjige u gradu u kojem se nađeš prvi put!), znajući da se knjige Cesarea Pavesea ne mogu naći na hrvatskom jeziku, iako on pripada istom kulturnom krugu kao i dostupni Natalia Ginzburg i Italo Calvino. Njih troje su nakon Drugog svjetskog rata radili zajedno u poznatoj izdav...

Feels something like summertime

Inače me ne biste živu uhvatili na odjelu ljubića u knjižari, ali htjedoh pokloniti knjigu popularne Lily King nećakinji kojoj sam nekoć poklanjala knjige iz serijala Jenny Han (doduše, ne znam je li ih čitala). Pretpostavljam da srednjoškolke uživaju u takvoj vrsti guilty pleasura (iako ne bih znala u čemu uživaju, jer, mogli ste zaključiti, moja nećakinja i nije najpričljiva tinejdžerica na planeti), a osim toga, ove godine je "Herc ljubavnik" Lily King bio u konkurenciji za Women’s Prize for Fiction - biti u društvu s autoricama kao što su Ann Patchett, Margaret Atwood, Toni Morisson, Maggie O'Farrell, Zadie Smith i Elizabeth Strout ipak bi ju trebalo izdvojiti iz bazena prosječnih spisateljica ljubavnih romana. "Herc ljubavnik" roman je suvremene fikcije fokusiran na ljubavni trokut, a troje studenata, koji se upoznaju na kolegiju pjesništva 17. stoljeća, predstavlja vrhove trokuta. Sam je uzorni student koji spava sa svetim Augustinom i svetim Pavlom kraj k...