Preskoči na glavni sadržaj

Ljetovanje s djecom - dio 6.

Svakog ljeta obuzme me neodoljiva želja za izigravanjem prave žene, valjda tako na mene utječu sve te preplanule žene koje se u Zarinim (nisam nikad ništa kupila u Zari, but still) ljetnim haljinama, u hit sandalama s hit manikurama, prešetavaju društvenim mrežama. Poželim i ja saznati što je u modi, što natrackati na sebe da sakrijem umor i otjeram godine. Kupim ženski časopis i prolistam ga, jer, budimo realni, nema tu baš puno toga za čitati, i što saznam? Saznam da mi, žene, nismo normalne. 


Naime, žene će potrošiti svoj zarađeni novac da bi čitale naslove tipa "No make up look u četiri koraka" (ja vam bespla preporučim kako ga postići u jednom koraku - ne našminkaj se!) i bar desetak reklama za razne klinike koje oblikuju tijelo, uklanjaju narančinu koru (jadna naranča, nije zaslužila poistovjećivanje s nečim tako omraženim) i obavljaju druge tretmane koji bi ženu, baš kao i ženski časopisi, trebali osnažiti, učiniti samouvjerenom, neustrašivom i prekrasnom. Come on! Ništa ne govori ženama da nikad neće biti dovoljno lijepe, snažne i pametne kao što to govore ženski časopisi koji im drže lekcije o tome gdje kupiti koju krpicu, koju kozmetiku staviti na sebe i koji nemaju niti jedan članak o ičemu iole bitnome za ovaj planet. To hell with it all! Izaberi sama! Pronađi sama! Donesi tu odluku! Prošeći! Razmisli! Čitaj! Saznaj! Otkrij! Divi se! Uživaj!


Da stvar bude gora, moja četverogodišnja kći uhvatila se baš jednog lista s reklamom za uklanjanje celulita i neprestano me ispituje: "Mama, kakva je to doktojica? A šta jadi ta teta? A hoćeš ti mene tako pjegledat?", a ja joj nemam što reći nego da teta odmara dok ju doktorica masira nekim uređajem za masažu. "A zašto?" pita me ona pedeset puta. "Nemam pojma", kažem joj. Hoće li uklanjanje celulita spasiti svijet? Trebaju li se žene oko toga zabrinjavati, ubijati u pojam, na celulit trošiti svoj novac? Jesmo li toliko iskompleksirane? Jesmo li stvorene da bismo okolo nosale ispeglanu kožu i besprijekoran ten, dok kćeri prate svaki naš korak? I don't think so.

Možemo toliko više.

Moramo toliko više.

Namaži djecu kvalitetnom zaštitnom kremom protiv sunca pa onda namaži sebe, plivaj s djecom i prskajte se morem, pojedite sladoled, prošeći s mužem, popij pivo s legicom, pročitaj knjigu, odvrni radio, ne kupuj ženske časopise, lijepa si i pametna, i imaš celulit, pa što onda?

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta